BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

32. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 11. studenog 2010.

Lk 17,20-25

20Upitaju ga farizeji: "Kad će doći kraljevstvo Božje?" Odgovori im: "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. 21Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama!" 22Zatim reče učenicima: "Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. 23Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! 24Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. 25No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

KRALJEVSTVO BOŽJE U ISUSU

Lk 17,20-25

Imamo ponovno pred sobom farizeje koji vjerojatno ne pitaju iz časnih nakana, nego da bi ga uhvatili u riječi. Žele od njega, koji nastupa u Božje ime, znati kad će konačno doći kraljevstvo Božje, kad će se pojaviti vidljivi znakovi. Istom se mišlju bave i učenici nakon Isusova uskrsnuća pitajući, hoće li Gospodin u ovo vrijeme obnoviti kraljevstvo u Izraelu. Svi oni misle na obnovu, ponovnu uspostavu staroga i slavnoga Davidova kraljevstva, zato su zabrinuti za vrijeme i mjesto. Kad, u koje vrijeme, na kome mjestu? Hoće li to biti slavni ulazak na Sion, u Jeruzalem? Dosadilo im tuđinsko tlačenje. Isus načelno odgovara: Kraljevstvo se Božje ne da odrediti vremenski ni prostorno, nego je ono posve druge naravi. Pa sve njegove metafore kojima se služi imaju samo jedno kao cilj: Posvijestiti ljudima da je Bog već tu, da je kraljevstvo Božje u njemu, u Isusovoj osobi, on je, kao što veli veliki Origen autobasileia, samokraljevstvo. On je slika i prilika Boga, on je Božji odraz među nama. Ovdje se u Isusovoj osobi realizira utopija. Sve slike kojima se služi žele u slušateljima pobuditi osjetilo za Božju nazočnost i djelovanje u svijetu, preko Isusove osobe. Pa gdje je kraljevstvo Božje, pitaju se? Mogu to iskusiti i osobno pitajući onoga Samaritanca koga je Isus iscijelio od gube. On ga je na svojoj koži doživio.

Isus se u opisivanju naravi kraljevstva Božjega ne služi ni mitologijom, ni astralnim slikama, ni slikama proroka ili pak apokaliptike, nego uzima iz svoga svagdana zorne slike kojima opisuje ono što želi izreći. U svojim slikama zrcali samoga sebe, portretira sama sebe. Stoga farizejima odgovara kako su krivo postavili pitanje spram dolaska kraljevstva Božjega. Ne treba gledati u zvijezde, čitati horoskope, povoditi se za astrolozima, promatrati ponašanje životinja, konstelacije zviježđa druge svemirske pojave ili povijesne događaje, kao eventualne ‘znakove s neba’. Jednako ne koriste ni kalendarske računice,  proračuni. Nemoguće se fiksirati u budućnosti ni prostorno ni vremenski, jer ono što je Bog htio s Isusom, došlo je već i djeluje, kao kvasac, kao sol, kao neutrnjivo svjetlo. Sve se dade iskusiti u dodiru s Isusom, a kraljevstvo je Božje već djelatno, efikasno u svijetu. Sad treba samo prihvatiti Božju blizinu, želi li čovjek imati udjela u njemu u budućnosti. Ono ostaje nevidljivo ljudskom oku. Tko pak zbog tobožnje besmislene i bezbožne sadašnjosti gleda u neku daleku bolju budućnost u opasnosti je promašiti sadašnjost kao mjesto i vrijeme efektivnoga Božjeg dolaska, adventa, te tako promašiti i svoju vlastitu budućnost. Prema Lukinu Evanđelju spasenje se događa danas (4,16-21; 7,22-23; 9,1-2; 10,17-20; 11,20; 16,16; 19,1-10; 23,39-43). Prisjetimo se što je učinio onaj izliječeni Samaritanac koji se zahvalno vratio i pao do nogu Gospodinovih, prepoznajući u njemu predstavnika Božjega spasenja u ovome trenutku.

Isus se već jasno izrazio spram kraljevstva Božjega. Sve se slijeva, sve konvergira prema njegovoj osobi. U njegovu navještaju nastupilo je kraljevstvo Božje, od vremena Ivana Krstitelja naviješta se kraljevstvo Božje i silnici ga osvajaju. Vidljivi su učinci u Isusovim čudesima i izgonu nečistih sila.  Ali treba, prema Isusovim riječima, biti budan, kad će se konačno objaviti buduće kraljevstvo. Isus u svojoj osobi usadašnjuje i uosobljuje i sadašnjost i budućnost. To Luka opisuje napose u Djelima apostolskim, djelatnost rane Crkve i Duha Kristova u njoj.

Nakon odgovora farizejima Isus se obraća svojim učenicima, a preko njih i svima nama, proročkim izričajem: “Evo, dolaze, doći će dani...” Dok se konačno ne pojavi u svoj svojoj slavi Božje kraljevstvo, učenike čekaju tjeskobe, progoni, kušnje vjere i vjernosti Gospodinu. U vremenima tjeskobe i neizvjesnosti ljudi su prijamljivi za kojekakve oblike ezoterije, zavodničkih ponuda. Učenici moraju biti oprezni spram toga, ne smiju se upustiti u ljudska pretkazivanja, kao da je kraljevstvo ovdje ili ondje. Ne dati se zavesti lažnim prorocima ili vračarima (kao primjerice onaj Šimun Mag u Dj 8,9-24).

Učenici mogu biti utješeni i mirno gledati na dolazak Božjega kraljevstva. Doći će on iznenada, o tome govori i Pavao Solunjanima (1 Sol 5,2), nitko ga ne će moći previdjeti, nikoga ne će mimoići, bit će on poput munje koja para noćnim nebom. Prethodno mora trpjeti i biti odbačen sam Sin Čovječji, a to isto očekuje i učenike u njihovoj službi. Židovima je stalno stalo do znakova, dok Isus jasno veli: Ja sam vam veliki znak. Kao što to bijaše Jona Ninivljanima koji su se na njegovu riječ obratili, kojima je Bog dao još jednu priliku u svojoj ljubavi i dobroti.

       Isus nam poručuje kako ne smijemo biti robovi svoje prezaposlenosti, žrtve svojih planova i snova. Kraljevstvo se Božje događa u njegovoj riječi, prima svoje jasne crte, preobražava svijet iznutra. Pod njegovim rukama ono se oblikuje. Treba samo otvoriti oči za ono što se zbiva, zauzeti stajalište prema događajima oko sebe i životu kojim živim. Znati i biti svjestan tko sam i što sam. Ne bježati kao mladi u drogu, u uspavanost, gdje osoba zaboravlja sve oko sebe, prepuštajući se umjetnoj opojenosti, snu, ništavilu, tražeći izlaz iz života koji im je nametnut u preranoj smrti, ne živeći zapravo ni u prošlosti ni u sadašnjosti a ni u budućnosti, nego u bespuću i nedohodu.