BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

29. tjedan kroz godinu

Utorak, 19. listopada 2010.

Lk 12,35-38

35"Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, 36a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. 37Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. 38Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!"

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

BUDNI BUDITE - MOLITE

Lk 12,35-38

Neobično nas se doima i zvuči ovaj evanđeoski odlomak. Jučer smo slušali riječ o bogatstvu i bogatašu koji se nije bogatio u Bogu, nego imao svoju utjehu u svojim poljima, ali mu je Bog iste večeri uzeo život. Rad i smrt, posao, planiranje, ali bez promišljanja onoga što čovjeka čeka prekosutra, ne samo sutra. I što onda?  Isus čini prijelaz s bogatstva na temu budnosti, uključuje u prispodobu zaručnika koji se vraća sa svadbe na kućedomaćina koji, našavši svoje sluge i sluškinje, robove i ropkinje, da bdiju i čekaju njegov dolazak, koji ga pri kucanju i dolasku, pozdravljaju i otvaraju vrata - taj kućedomaćin naređuje robovima i ropkinjama da posjedaju, i on ih sam poslužuje. Pa ma kada on došao, i za treće noćne straže, tj. pred izlazak sunca, ako ih zatekne budne, naziva ih sretnim i blaženima. Dvostruko blaženstvo robovima i ropkinjama, dvostruka sreća onima koji bdiju i čekaju.

Rana je Crkva živjela iz svijesti i vjere u skori Isusov dolazak. Glavni bogoslužni uzvik bijaše Maranatha - Gospodine naš, dođi! Završna misao Knjige Otkrivenja završava tim uzvikom, pronaći ćemo ga u Pavlovim spisima, imamo ga u euharistijskom bogoslužju kako je opisano u Nauku dvanaestorice apostola tzv. Didahe. Kako se pak Isusov ponovni dolazak oduljio, evanđelist želi naglasiti kako se ne smijemo uljuljati i početi živjeti svjetski i svjetovno. Treba danomice raditi na sebi, biti kao umjetnik koji skida s gromade suvišno kako bi zasjao pravi lik koji se suobličuje prauzoru, Isusu Kristu, Sinu Čovječjem. Mi kao vjernici ne idemo ususret nekome usudu, fatumu, slijepoj sudbini, nego prema Isusu Kristu koji nam dolazi ususret.

Već u Djelima apostolskim, za Isusova rastanka s apostolima, imamo upit, kad će uspostaviti u Izraelu kraljevstvo Božje. Isus im odgovara da njihovo nije znati vrijeme i čas, trenutak, hronoi kai kairoi, nego da moraju moliti i čekati, obući se u silu Duha, bdjeti (Dj 1,7). Učenici, apostoli trebaju biti vjerni, bdjeti, moliti. To su temeljne značajke vjernika u ovome vremenu. Gospodin bdije nad svojim narodom. ‘Oko će moje bdjeti nad tobom’, veli psalmist, a isto tako i ‘ne drijema i ne spava on, čuvar tvoj, Izraele’. Isusova usporedba o pet mudrih i pet ludih djevica smjera u istome pravcu: Budnost, imati dovoljno ulja, čekati zaručnika kad će se pojaviti (Mt 25,1-13).

Dvije tisuće godina su prošle od ovih Isusovih riječi. Ne znamo kad će doći ponovno. Neki su to kroz povijest htjeli izračunati, neki su čak najavljivali i nadnevke smaka svijeta, a mnogi govore o godini 2012. kao godini kozmičke katastrofe. S jedne strane mi živimo u vremenu post Christum natum, a s druge stane mi živimo također i u vremenu Ante Christum, iščekujući njegov dolazak. Kad se uzme današnji europski pa i svjetski trend u odnosu na kršćanstvo i Crkvu, vidimo kako Krist pada u zaborav. A Isus svojim želi reći kako je Bog tu, neposredan, kako nam se nudi zgusnuto, kako je on pred vratima.

Kozmološki govoreći Biblija ne govori o vremenu ni nadnevcima Kristova ponovnoga dolaska, nego nas želi upozoriti na činjenicu: Jesmo li blizu Bogu, koliko smo blizu njemu, koliko nam je Bog egzistencijalno bliz i što nam on znači u životu. Za Isusa nije pitanje ni problem u vremenu (kronos), nego u životnoj zgusnutosti trenutka (kairos) kad ulazi on u naš život te kad on prevrće naše temelje i stavlja naš život na prave noge. Zato i vrijedi Isusovo upozorenje kako moramo promijeniti svoje stajalište spram posjeda, vlasništva i novca. Isus nam jasno veli kako mi svojim bogatstvom ubijamo Boga u sebi i drugima, kako svojim ponašanjem i svojom nebrigom za druge ubijamo život na zemlji. A zemlja zadržava ono što je zemljano, ona ubija one koji nju ubijaju, ona se osvećuje onima koji nju iskorištavaju. Novac nas ne će zaštiti, bogatstvo nas ne će spasiti, jer ga jedu moljci i nagriza rđa. Nego samo budnost i molitva.

Stoga i upozorenje: Vi ste putnici i pridošlice u svijetu. Uvijek spremni za pokret, na polazak. Upravo kao za židovske pashalne večere, opasanih bokova, s upaljenim svjetiljkama. Biti svjetlila u svijetu, obasjavati noć svijeta, nositi svjetlo u svijet - to je Isusova poruka. Vi ste svjetlo svijeta. U Knjizi Otkrivenja imamo tu sliku Gospodina koji kuca na vrata. Želi unići i blagovati s onim tko mu otvori, želi ga usrećiti (usp. Otk 3,20). Motiv služenja provlači se trajno kroz Isusov navještaj. Došao je ne gospodariti, nego služiti i dati svoj život kao otkupninu. On se sam pripasao za pashalne večere, oprao svojima noge, kao zadnji rob. Gospodin sam postaje slugom svojih robova i ropkinja. Da će to tako biti, jamči Isus svojim ‘Amen’! To je kao zakletva, časna riječ! Zajedništvo stola s Gospodinom vrhunac je i smisao čovjekova života. Sve ima svoj klimaks u Isusovu predanju na križu!

O tome je riječ kod Luke i na Posljednjoj večeri, kad je izbio prijepor oko toga tko je među njima prvi. Isus ih pita,tko je veći, onaj za stolom ili poslužitelj. I domeće: “A ja sam među vama kao poslužitelj!” (Lk 22,27). Isus na sebe preuzima ulogu poslužitelja, i on je uzor svima koji se svađaju oko prvih mjesta, koji u stalno u konkurenciji s drugima. Marijin Magnificat ističe upravo tu protegu, kako Gospodin siti gladne, preokreće postojeće kategorije.