BIBLIJSKA PORUKA DANA

ŠESNAESTI TJEDAN KROZ GODINU

Utorak, 19. srpnja 2011.

Mt 12,46-50

46Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. 47Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore." 48Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?" 49I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje! 50Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

Utorak - 16. tjedan kroz godinu

TKO JE ISUSU BRAT, SESTRA, MAJKA?

Mt 12, 46-50

Tko je prava Isusova obitelj, tko su mu istinska rodbina? Prema Isusovu poimanju ni sama krvna i rodbinska pripadnost njemu ili obiteljskom 'klanu' nije jamstvo da je čovjek slobodan od predrasuda, da spada u krug Isusove nove obitelji. Prethodno smo slušali o zlom i preljubničkom naraštaju, pa su moguće i Isusovi rođaci među nevjernicima, onima koji su prema Isusu sumnjičavi. Odatle vjerojatno i prigovor da je izvan sebe, da mu nešto nije u redu u glavi. Isus postavlja - upravo kao učitelj učenicima - pitanje: Tko je moja obitelj? Tko su moja braća i sestre? Tko mi je majka?

Za razliku od Marka kod koga ćemo naći da Isus zaokruži pogledom oko sebe i za sve reče: Braća, sestre i majka su oni koji slušaju Božju riječ i obdržavaju je! - ovdje Isus pruža svoju ruku nad učenike, nad one najbliže i najvjernije, i za njih veli kako su mu upravo oni i braća, sestre i majka. Otac je samo onaj nebeski! Sve zavisi od toga, čini li čovjek volju Oca moga koji je na nebesima ili ne.

Imamo li pred svojim očima krajnje snažni osjećaj za obitelj u židovstvu, ondašnjem kao i današnjem, upravo plemenski, klanski mentalitet i ghetto-raspoloženje, izdvojenost od drugih, onda je ovakav Isusov stav za Židove doslovce skandalozan, krajnje izazovan. Isus napušta uhodane obiteljske kategorije, on ostavlja i kida sve obiteljske veze zbog onoga novoga što je došao donijeti svijetu. To bijaše i pogonska snaga onih putujućih misionara u ranoj Crkvi koji su ostavljali sve i pronosili svijetom Radosnu vijest.

Smisao Isusova dolaska jest uspostava Božje volje i kraljevstva među ljudima. To je središnjica i njegove egzistencije. On proklamira, i nikad njegova riječ ne ostaje na razini puke riječi. Kao što je on utjelovljenje Božje Riječi, tako su i učenici utjelovljenje njegove riječi. U njima se riječ mora utjeloviti, ne samo preko ušiju, očiju, nego u cijelom biću. Oni moraju učiniti životni egzodus kao nekoć Židovi u slobodu.

Sve se to odvija konkretno i pred očima javnosti. Oni koji su pošli za Isusom ostavili su svoju obitelj i rodbinu i s Isusom tvore 'novu obitelj' koja je posve u znaku Isusova navještaja skoroga dolaska Božjeg kraljevstva. Isusova novina ne dolazi u svijet kao čisti nauk ili kao ideja, kao pojam ili nadahnuće. Novina je sami Isus u osobi i pojavi, obećani od Boga, dugo željkovani. On je kao prvi spoznao - u pustinji za kušnje - što Bog hoće, i to prenosi na učenike i slušatelje. Čini to s takvim žarom i žestinom da moraju svi priznati: On je ispunjenje povijesti i obećanja. Učenici pak trebaju biti u svijetu onaj nužni kvasac koji podiže tijesto.

Isus kida veze i okove te stapa ljude kao svjesne pojedince oko sebe u novu obitelj. Prestaju biti odlučne krvne veze, one nisu mjerodavne u ustroju Božjeg kraljevstva. Zajednica Isusovih učenika tvori jezgru nove Božje obitelji. Tko mi je brat i sestra i majka? Isus kao moj i tvoj brat! Nezamislivo, ali stvarno. I ja, svaki pojedinac osobno, kao Isusova majka? Ja Marija! Neshvatljivo, ali moguće i stvarno.

Svatko je prostor gdje se on može začeti i roditi. Kao da i ovdje čujemo daleku jeku Gabrijelove ponude Mariji. Ponuda Mariji, ponuda nama. "Neka mi bude po tvojoj riječi. I kako Bog hoće. Neka se vrši njegova volja". Recimo i mi: Neka i nama, meni i tebi, bude po tvojoj riječi, Isuse. Želim ti biti majka, a ne samo poput majke. I donijeti te ovom svijetu koji te treba. Tu bi se onda ostvario Isusov san, prijateljstva, ljubavi, zajedništva, jedinstva, sreće i radosti zbog jednoga: novorođena djeca Božja, sinovi i kćeri, braća. U novome, poslušnom, vjernom Adamu – Isusu. Zato je na nama izabrati: staro ili novo, istinu u Isusu ili krutost starog poretka. I odlučiti o tome tko će nama gospodariti

Nova Božja obitelj su oni koji vrše, u životu ozbiljuju volju Božju, koji za Isusom idu, koji ga slijede. Volja pak Očeva za svakoga od nas jest slušati i slijediti Isusove riječi i osobu. To je put do konačne sreće ovdje. Svatko tko je kršten, dužan je davati svjedočanstvo za Isusa. Putova ima mnoštvo, a cilj je jedan za sve. Sredstvo je ljubav prema bližnjemu, poštovanje siromaha, prosvjed protiv bilo kakva ugnjetavanja ili iskorištavanja slabijih. Jednom riječju, Isusova osoba i riječ moraju rađati u nama i drugima upravo žudnju biti kršćaninom.

      Nova obitelj ima jednoga, nebeskoga Oca i njemu se upravlja molitva Očenaša. Molitva je to svih koji su jedno i zajedno pred Isusom, koji su iskusili milost, oprost, pomoć. Biti dijete pred tim Ocem, osjećati se udomljen, to bi bilo u Isusovu poimanju odrastao, nenavezan čovjek, slobodan od tuđih autoriteta i skrbništva, bilo oca, majke, obitelji, nepotrebnih autoriteta. Od krajnjega je značenja biti srodan s Isusom, tj. kao on usidren u Ocu nebeskome, u pouzdanju u Oca od koga dolazi sve, buditi u ljudima odvažnost i prihvatiti se života, liječiti, nevolju uklanjati, ljude ohrabrivati, vlastito dostojanstvo osnaživati.