BIBLIJSKA PORUKA DANA

 

USKRSNO VRIJEME

Drugi uskrsni tjedan

Ponedjeljak, 2. svibnja 2011.

 

Iv 3,1-8

1Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. 2On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime." 3Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" 4Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?" 5Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. 6Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. 7Ne čudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.' 8Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha."

 

 

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

 

Ponedjeljak - 2. uskrsni tjedan

RAĐANJE IZ VODE I DUHA SVETOGA

Iv 3,1-8

Kroz cijelo vrijeme do Duhova čitat ćemo iz Ivanova Evanđelja. Ivan je prozvan teologom, njegovo je Evanđelje mistično, Isus otvara prozor u vječnost. Dolazi iz vječnosti, iz Svjetla, on je Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga. On nas sam osobno uvodi u tajnu svoje osobe i svoga poslanja. Želi nas učiniti dionica svoje božanske naravi.

Kroz nekoliko sljedećih dana slušat ćemo o Isusovu razgovoru s Nikodemom, učiteljem Zakona u židovstvu. Dolazi i želi čuti od Isusa, želi saznati od njega što mu je činiti da baštini život vječni. Upravo kao i onaj bogati mladić koji je došao s istom nakanom. Bogat je a bogatstvo ga ne usrećuje. Nikodem dolazi noću. Još uvijek nam odzvanja u ušima ono iz Velikoga tjedna: Isus je sa svojima na večeri. U noći. I Juda ode od Isusa - Svjetla - u svoju noć, u svoju propast. Ovaj Nikodem dolazi Isusu noću - dolazi u noći svijeta i života potražiti svjetlo. Ne zna još pravo što je prava spoznaja i koji je smisao života. Prisjetimo se grčke filozofije i Sokrata koji je kazao: Znam da ništa ne znam! Znam da ne znam što treba znati.

Razgovor se odvijao najvjerojatnije u Jeruzalemu jer je Nikodem član Velikoga vijeća, a po svoj prilici nakon što je Isus izliječio onoga bolesnikna na ribnjaku Betezde, o čemu smo čitali u korizmenom vremenu. Isus prozvan od svećenika i farizeja očituje svoju božansku nadmoć, svoje podrijetljo i svijest, svoj odnos prema Ocu. Židovi ga odbijajui odbacuju zbog, prema njima, očite bogohule. Ondje se govori kako su neki vjerovali Isusu.

 

 
 

Među njima je bio najvjerojatnije i ovaj Nikodem. Traži susret s Učiteljem, a kako je raspoloženje protiv Isusa uzelo velika maha, on se ne usuđuje pristupiti mu danju nego dolazi noću. Nikodem dolazi sa stanovitom otvorenošću. Privlači ga i oduševljava tajanstvena moć ove osobe. Dirnut je Isusovim naukom, pogotovo čudesima. Sve mu je to nešto kao prodor Neba u ovu zemaljsku otužnu stvarnost. Znakovi su to nove, blize božanske zbiljnosti. Stoga bi i on htio imati udjela u ovome što Isus donosi svijetu. Kako biti dionik novoga, nebeskog kraljevstva?

Isus ide smjesta na stvar. To što ti, Nikodeme, želiš, nije moguće postići ljudskim silama i sredstvima. To je plod Duha Svetoga i vode. Kraljevstvo Božje nije moguće postići odozdo, nego treba biti rođen 'odozgor'. Čovjek živi u svijetu, svjetski misli i svjetski se ponaša. On zauvijek ostaje u okvirima i kategorijama svijeta, ma kakao bio uman, pa bio on i sami Sokrat ili pak Platon. Ma koliko se on trudio oko etike i morala, ma koliko on imao uzvišene ciljeve i ideale, vrijednosti i kulturu, sve je to još uvijek imanencija, zatvorenost u prolazno. Nešto se bitno mora s njime dogoditi, jedan novi početak, početak novoga bivovanja, novoga oblika egzistiranja. Novi početak odozgor, odakle dolazi i Glasnik kraljevstva i samo kraljevstvo. Čovjeku je moguće promatrati samo ono za što ima oči. Božje stvari mogu se promatrati samo Božjim očima. Samo se ono može shvatiti i zahvatiti, s čime je netko srodan. Dakle, čovjek mora biti rođen za novu dimenziju, dimenziju Duha da bi mogao biti dionik kraljevstva.

Nikodem to ne razumije. On misli tjelesno, promišlja u fizičkim kategorijama. Zar je moguće ponovno unići u majčinu utrobu? Isus mu ne odgovara kako to mora shvatiti u slici, kako treba biti razuman. Isus se ne izražava slikovito, ne savjetuje mu kako treba napregnuti svoje umne sile da bi to shvatio. Ne, nego mu veli doslovce: Treba biti ponovno rođen, treba se dogoditi novo rađanje - dakako, iz Duha Božjega. Duh ovdje nije opreka tijelu, Duh nije ni spoznaja ni mudrost. Nije on ni objektivni duh suvremene filozofije, tj. kultura u svim njezinim izražajnim oblicima.

U Isusovu poimanju kao i poimanju Svetoga pisma sve ono što čovjek stvara jest 'tijelo', jest 'odozdo', jest 'svijet'. A Duh o kome je ovdje riječ jest ono što dolazi 'odozgor', i njega šalje Otac. To je Duh Sveti, to je božanska Pneuma. Ona treća protežnica božanske stvarnosti, Božjega života po kome i čijim djelovanjem postade Riječ tijelom, čovjekom. Njegova se sila spustila na Isusa za krštenja, on je bitna sastavnica cjelokupne Isusove egzistencije. Po Duhu i u Duhu mora se dogoditi i naše preporođenje.

Nikodem dolazi iz noći neznanja, iz nevjere k začetniku vjere i znanja, Isusu. I Isus ga postupno prosvjetljuje i uvodi. Mistagoški. To što on zna o Isusu - kako je čudotvorac, kako je Bog s njime - još uvijek nije dovoljno za pravo znanje. Nisu važna Isusova čudesa, važno je samo jedno čudo, a to je Isus kao osoba. Da bi ga čovjek spoznao, treba mu svjetlo odozgor, svjetlo vjere, novo rađanje. Treba obraćenje, treba postati malen. Treba biti poput djeteta. Ako ne postanete kao djeca, ne, nećete unići u kraljevstvo Božje, reći će Isus kod sinoptika, Mateja, Marka i Luke. Ovdje Isus naglašava ono što Bog čini u čovjeku u trenutku krštenja. Što je učinio svakomu od nas u trenutku polijevanja vodom i pomazanja Duhom Svetim.

      Tek kad čovjek na sebi iskusi snagu novoga života, spoznat će u Isusu Kristu Mesiju, Božjeg poslanika. Molimo za tu milost! Jer riječi koje on zbori Duh su i život!