BIBLIJSKA PORUKA DANA

 

VELIKI PETAK

Petak, 22. travnja 2011.

 

Iv 18,1 – 19,42

1To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. 2A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. 3Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. 4Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?" 5Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. 6Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. 7Ponovno ih tada upita: "Koga tražite?" Oni odgovore: "Isusa Nazarećanina." 8Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu" - 9da se ispuni riječ koju reče: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao." 10A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. 11Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?" 12Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. 13Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. 14Kajfa pak ono svjetova Židove: "Bolje da jedan čovjek umre za narod." 15Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. 16Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. 17Nato će sluškinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?" On odvrati: "Nisam!" 18A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. 19Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. 20Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. 21Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." 22Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?" 23Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?" 24Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. 25Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: "Da nisi i ti od njegovih učenika?" On zanijeka: "Nisam!" 26Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?" 27I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. 28Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. 29Pilat tada iziđe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?" 30Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi." 31Reče im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" - 32da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. 33Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" 34Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" 35Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" 36Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." 37Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." 38Reče mu Pilat: "Što je istina?" 39Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?" 40Povikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik.

1Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. 2A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. 3I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga. 4A Pilat ponovno iziđe i reče im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice." 5Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: "Evo čovjeka!" 6I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice." 7Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim." 8Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši 9pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora. 10Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?" 11Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi." 12Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru." 13Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Pločnik, hebrejski Gabata - 14a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i kaže Židovima: "Evo kralja vašega!" 15Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari svećenički: "Mi nemamo kralja osim cara!" 16Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. 17I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. 18Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. 19A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski." 20Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. 21Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'" 22Pilat odgovori: "Što napisah, napisah!" 23Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. 24Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako. 25Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. 26Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" 27I od toga časa uze je učenik k sebi. 28Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." 29A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. 30Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh. 31Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. 32Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. 33Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, 34nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. 35Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete 36jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. 37I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. 38Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. 39A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. 40Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. 41A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. 42Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.

 

 

 
 

 

 

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

 

RASPETI - H. DŽUBRAN

(Zabilježeno na Veliki petak)

Danas kao i svake godine na ovaj dan sa strahom biva čovjek istrgnut iz svoga dubokog sna. Stoji pred pričinom vremena i očiju punih suza gleda prema Golgoti da dadne svjedočanstvo za Isusa iz Nazareta, pribijena na križ... Ali kad mine dan i spusti se večer, ljudi se vraćaju da kleknu pred svoje kumire koje su podignuli na svakom brežuljku, svakoj uzvisini, svakom polju, svakoj tržnici.

Na današnji dan polijeću kršćanske duše na krilima sjećanja prema Jeruzalemu. Stajat će ondje u grupicama, udarat se u prsa, zuriti i piljiti u Njega, okrunjena trnovom krunom, ispruženih ruku prema nebesima kako gleda kroz zastor smrti u dubine života...

Ali kad padne zastor noći nad pozornicom dana i kad se okonča kratka drama, kršćani će se vratiti natrag u grupama i spustiti se u sjeni zaborava između plahti neznanja i lijenosti.

Na ovaj jedan dan u godini ostavljaju filozofi svoje tamne špilje, mislioci svoje hladne ćelije, a pjesnici sjenicu svojih snova. Svi stoje u nijemom poštovanju na tihom brijegu i osluškuju glas mlada čovjeka koji govori o svojim ubojicama: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine."

Ali kad se utrnu u mračnoj tišini glasovi svjetla, povratit će se filozofi, mislioci i pjesnici u svoje uske usjekline i zastrt će svoje duše bezvrijednim listovima pergamene.

Žene, inače do kraja zaokupljene ljepotama života, podignut će se na ovaj dan sa svojih divana, da promatraju jednu ženu koja prepuna jada i boli stoji pod križem, poput nježne grančice pred bijesom oluje. I dok joj se budu približavale, do njihovih će ušiju prodirati duboko jecanje i bolna tuga.

Mladi ljudi i žene koji se natječu sa strujom suvremene civilizacije danas će se na trenutak zaustaviti i baciti pogled unatrag da bi vidjeli mladu Magdalenu, koja svojim suzama otire krvave mrlje s nogu mladog čovjeka obješena između neba i zemlje. I kad se njihove oči nasite tog prizora, okrenut će se i doskora ponovno pucati od smijeha.

Na ovaj dan godine budi se čovječanstvo skupa s proljećem i u plaču stoji uz patnika iz Nazareta. Zatim ponovno zatvara svoje oči prepuštajući se dubokoj pospanosti. Međutim, proljeće ostaje budno, sa smiješkom nastavlja svoj hod dok ne prijeđe u ljeto, obučeno u mirisnu, zlatnu odjeću. A čovječanstvo ostaje u tuzi i plaču te nalazi svoj ugođaj oplakujući uspomene i minule heroje... Kad bi čovječanstvo posjedovalo više razumijevanja, klicalo bi zbog svog spasenja. Ali čovječanstvo je poput djeteta koje je prepuno ushita pored ranjene životinje. Čovječanstvo ustrajava u smijehu pred nadolazećom bujicom koja odnosi suhe grane stabla u zaborav, a sa sobom trga sve stvari koje nisu pričvršćene.

Čovječanstvo promatra Isusa iz Nazareta kao jednoga među siromasima koji je poput tolikih siromaha iskusio bijedu i poniženje. Stoljećima je čovječanstvo štovalo slabost u osobi Otkupitelja.

Čovjek iz Nazareta nije bio slab. On je bio snažan i to je još i danas. Samo se ljudi sustežu priznati istinsko značenje njegove snage.

Isus nikad nije živio u strahu, niti je umro pateći ili u jadikovkama... Živio je poput vođe, raspet je poput križara, umro je junački te je tako ugonio strah u svoje ubojice i mučitelje.

Isus ne bijaše ptica slomljenih krila. Izdržao je oluju koja lomi sva slabašna krila. Nije se bojao ni svojih progonitelja ni svojih neprijatelja. Nije patio od svojih ubojica. Bijaše slobodan, odvažan, hrabar. Prkosio je svim despotima i tlačiteljima. Vidio je zarazne čireve i odrezivao i vidao  ih... Ušutkivao je zlo, razarao krivotvorine, gušio izdaju.

Isus nije izronio isred srca svjetla da bi razorio nastambe te na njihovim ruševinama podignuo samostane i opatije. Nije nagovarao jake da postanu monasi ili svećenici. Došao je poslati na zemlju novog Duha s takvom snagom sposobnom uzdrmati u temeljima sva carstva i kraljevstva podignuta na kostima i lubanjama ljudi... Došao je oboriti veličanstvene palače podignute na grobovima slabih i nemoćnih. Došao je srušiti sve idole koji su podigli svoje hramove na štetu siromaha i prezrenih. Isus nije poslan poučavati ljude kako sagraditi velebne crkve i svetišta posred hladnih, bijednih kolibica, potleušica, šupa... Došao je stvoriti od ljudskih srdaca hramove, od njihovih duša oltare, od njihovih duhova svećenike.

To bijaše poslanje Isusa iz Nazareta, to su nauke zbog kojih je bio raspet. Kad bi čovječanstvo bilo dovoljno mudro, i danas bi tu stajalo te iz petnih žila pjevalo pobjednički poj i slavodobitnički himan.

 

******

 

O raspeti Isuse, patniče s Golgote koji s križa promatraš žalosni mimohod vremena i ljudi, koji čuješ vapaj potlačenog čovječanstva i razumiješ snove vječnosti...

Na križu si slavniji i dostojanstveniji od tisuća kraljeva na tisuću prijestolja u tisućama kraljevstava...

U svojoj si smrtnoj borbi moćniji od tisuća generala u tisućama ratova...

U svojoj si boli raspjevaniji od proljeća sa svim njegovim cvjetovima...

U svojoj si patnji hrabriji od nebeskih anđela u njihovim naricajima...

Od svojih si mučitelja postojaniji od brda i litice...

Tvoja je trnova kruna sjajnija i ljepša od bahramske krune..., a čavli koji probadaju tvoje ruke krasniji su od Jupitrova žezla.

Mrlje od krvi na tvojim nogama sjajnije su od svega nakita božice Ištar.

Oprosti slabima koji te danas oplakuju, jer ne znaju da bi im bilo bolje oplakivati same sebe...

Oprosti im jer nisu svjesni da si ti smrću pobijedio smrt te podario mrtvima život...

Oprosti im jer ne znaju da ih tvoja snaga neprestano očekuje...

Oprosti im jer ne znaju da je svaki dan tvoj dan.