BIBLIJSKA PORUKA DANA

DVADESET I PETI TJEDAN KROZ GODINU

Subota, 24. rujna 2011.

NAPOMENA:

Danas su kvatre, te liturgijski kalendar predviđa  Lk 5,1-11 – bogati ribolov, a mi donosimo čitanje od dana.

Ako koga zanima to čitanje, naći će ga u BPD od četvrtka 1. rujna.

Lk 9,43-45

43Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega. 44"Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke." 45Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

Subota - 25. tjedan kroz godinu

SVI SU MU SE DIVILI

Lk 9,43-45

Nakon što je Petar priznao Kristovo mesijanstvo, Isus učenicima strogo zabranjuje da o tome govore bilo komu. Možda bi govor o tome mogao ljude zavesti na krive predodžbe spram Isusova poslanja, okrenuti stvar prema političkim očekivanjima u narodu, i sve bi otišlo u krivu smjeru. Ni učenicima nije jasan domet Petrova priznanja, što izričaj "Krist Božji" u sebi uključuje. Stoga im odmah govori o svome putu u Jeruzalem i naviješta prvi put svoju odbačenost u narodu, muku i sramotnu smrt te kako će treći dan uskrsnuti. I potom poziva sve na nasljedovanje. Svatko tko želi bit Isusov, mora uzeti svoj križ i za njim krenuti te time svakodnevno očitovati svoju pripadnost Isusu. Dokazivati se u svagdanu. Ono što Isus veli apostolima vrijedi za sve koji žele biti Isusovi, u svim potonjim naraštajima.

Potom slijedi Isusovo preobraženje na Taboru za kojega je događaja Isus razgovarao s Mojsijem i Ilijom o onome što se ima zbiti s njime u Jeruzalemu. Nazočni bijahu trojica iz najužega kruga učenika, Petar, Ivan i Jakov. Ni tada im nije bilo do kraja jasno što bi to moglo značiti. Isus pak jasno želi dati do znanja svojima: Mene će uistinu spoznati samo onaj tko mene sluša, tko mene slijedi, u svemu, u muci, noseći križ, tko se u životu dokaže kao vjerni sljedbenik. Nasljedovanje Isusa na njegovu putu, a ne praviti na gori Taboru sjenice za Isusa, Mojsija i Iliju. Zasada, tj. za Isusovih zemaljskih dana oni to ne shvaćaju, pa ni navještaj njegova silnoga poniženja. Tek će im biti jasno nakon egzodusa, i to u snazi Duha Svetoga koji će ih uputiti u istinu, u puninu i sve dosege Isusove osobe.

Čuli smo maločas kako Isus drugi put naviješta svoju muku i smrt. I to žestokim riječima: 'A vi dobro zapamtite! Uzmite dobro srcu ovo što ću vam reći i što mene čeka!' - Nakon svega što je učinio, nakon preobraženja, nakon što je istjerao iz dječaka nečistu silu, nakon što su se svi divili svemu što je Isus učinio na epileptičnome dječaku, Isus se okreće izrijekom učenicima. I oni su opčinjeni Isusovim čudesima, dive se djelima Krista Božjega. Poziva ih da posvete krajnju pozornost njegovim riječima. Ono što im ima reći sažima u kratku rečenicu: Sin će čovječji biti izručen u ljudske ruke. Najkraći sažetak cjelokupne Isusove muke i smrti.

Izlječenje epileptičara zadnje je Isusovo čudo koje čini u Galileji prije nego se zaputio u Jeruzalem. Možda su učenici a i mnoštva mislila, sad je trenutak da Isus zapliva na valovlju svoje slave, da ga svjetina ponese, da počne s uspostavom svoje političke moći i utjecaja. Ali Isus čini upravo suprotno od svih očekivanja. Isusov cilj nije slava ni odobravanje mnoštava, nije skretanje pozornosti na vlastitu osobu ili ljudsko priznanje. Za njega je čisti promašaj misliti u tim kategorijama. Ono što on vidi i dokle vidi, daleko je od onoga što ljudi smjeraju. Njegova je poruka, to mu je jasno, čista ugroza postojećeg stanja, postojećeg prava i poretka. Čim se ljudi otrijezne, vidjet će da je zapravo na kocki i u igri sve te će se  okrenuti protiv Isusa.

Svako odobravanje i priznanje sa strane naroda, pa i učenika, samo je zapreka na putu Božjoj istini u svijetu. Pa i učenici su među onima koji ne shvaćaju. Oni imaju svoje osobne predodžbe i zamisli spram svoje uloge, imaju i svoje želje kad se dogodi političko čudo s ovim Isusom u Jeruzalemu. Oni su opčinjeni veličinom svoga učitelja, ne mogu dobro čuti niti shvatiti ono što im govori. Nisu kadri shvatiti njegove riječi, a pogotovo ih ne razumjeti. Ne znaju jednostavno o čemu to on govori. Ne mogu pojmiti da se takav sramotan svršetak njemu može dogoditi. Tek nakon što se sve dogodi, nakon uskrsnuća, Isus će biti sposoban prosvijetliti im pameti, otvoriti oči i uši srca da shvate sve što je pisano o njemu. Sve dotle Isusova osoba i muka ostaju im tajnom. Tek nakon prevaljena puta i cilja postaje im jasno što je i tko je Isus. A dotle će sve biti zavijeno tajnom neshvaćanja i nerazumijevanja.

Na tu muku nadovezuje se i Isusova patnja zbog neshvaćanja onih koje je izabrao nakon što se cijelu noć molio Ocu (usp. 6,12). I oni će pobjeći u odlučnom trenutku i ostaviti ga sama samcata, izručena nasilju, nepravdi, krivoj osudi i smrti. Ili ih je možda strah za pozicije koje očekuju u ovom trenutku od Isusa jer imaju svoje predodžbe i uloge kao njegovi najbliži suradnici i 'ministri'? Upravo sljedeći odlomak govori o tome što im je u ovom trenutku najvažnije: Tko je od njih prvi? Gaje posve ljudske misli i namjere.

      Čini se njihovo uvježbavanje u Isusov nauk i osobu ne postiže velika uspjeha. Oni su još uvijek zaslijepljeni svojim planovima, ne vide posvemašnji raskorak svojih želja i Isusovih riječi. Oni će se kasno probuditi iz svoga sna, u Getsemaniju, kad ga svi ostaviše i pobjegoše, sakriše se u svoje mišje rupe, kad ga Juda izda te se objesi, a Petar triput zataji i nakon toga gorko, veoma gorko zaplaka, jer ga je Isus prodorno prožgao svojim pogledom i očima. Sve to zapravo bijaše kasno, prekasno. Na nama je od njih stalno učiti.