BIBLIJSKA PORUKA DANA

 

SV. MIHAEL, GABRIEL I RAFAEL, arkanđeli

Četvrtak, 29. rujna 2011.

 

Iv 1,47-51

47Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" 48Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom." 49Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!" 50Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!" 51I nadoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega."

 

 

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

 

SVETI ARKANĐELI – MIHAEL, GABRIJEL I RAFAEL

29. rujna

 

Riječ ‘anđeo’ grčkoga je podrijetla i znači ‘glasnik’, vjesnik, (‘angelos’), a imamo je i u korijenu riječi ‘evanđelje’ - što znači ‘dobra vijest’. Anđeli su Božji glasnici, oni su u Božjoj službi, bivaju odašiljani ljudima u pomoć. U Starom zavjetu spominju se uz riječ anđeo ‘kerubini’ i ‘serafini’, a poimence imamo Gabriela (prevedeno: Božja snaga ili Božji junak), Mihaela (prevedeno: Tko je kao Bog?) te Rafael (Bog liječi).

Upravo ta tri imena - u sebi tako različna - očituju nam posve jasno na koji način možemo i mi iskusiti Božju snagu u svome životu.

Mihael: Tko je kao Bog? - pitanje nad kojim se divimo, a ujedno i priznajemo: Tko je na svijetu, u svemiru tako silan i moćan kao naš Bog? Nitko nije njemu ravan, nitko tako moćan, tako jedinstven i jedincat, kao naš Bog!

Stoga je Mihael i anđeoski prvak. Moćan i snažan pritječe nam u pomoć u borbi protiv zla, grijeha i svih kušnja u životu. To je razlog zašto ga se redovito prikazuje s mačem u ruci, kojim uništava Staru zmiju, Sotonu, Đavla, Zmaja, Zlo.

Mihael je ujedno i ona snaga u nama samima koja nas stalno stavlja pred upitnik: Tko je Bog za tebe? Koliko ti je Bog važan? Je li on onaj prvi u tvome životu? Ili pak imaš drugih bogova koje si stavio na Božje mjesto? Možda tvoj posao, tvoj uspjeh, karijera, tvoja mala privatna sreća gdje želiš da te nitko ne ometa? Tvoje luksuzno vozilo, palača, namještaj, nakit, ljepota?

Mihael je stalni izazov da srušimo u sebi sve lažne bogove i božanstava te da se okrenemo istinskomu Bogu. Ocu koji nam prašta sve naše grijehe i promašaje. Samo kad služimo jedinomu Bogu, život će nam biti stvarno sretan i ispunjen. Mihael - Mihovil - on je ona zaštitnička Božja snaga koja nas čuva od zla u životu.

Gabrijel - riječ znači “Snaga Božja” ili “Božji junak”. On je anđeo navještenja. Bog ga šalje kad nam želi nešto reći. Kad Bog želi otvoriti naše uši i naša srca za svoju poruku, svoj poziv i zov.

On je tu kad Bog želi nešto promijeniti u nama, kad želi iz staroga učiniti novo, kad se nešto događa što nadilazi naše sposobnosti i naše mogućnosti. Bog nam šalje mogućnost i snagu da počnemo iznova u svome životu.

Anđeo navještenja Gabrijel znamen je Božje sile, sile Božje riječi koja pokreće naše biće i mijenja ga. On naviješta Mariji, i ona postaje Majkom Božjom, i mi čujemo navještaj Božje ljubavi te osjećamo kako nas Božja ljubav obujmljuje. Bog nam oprašta i čovjek može odahnuti.

Pa i kad čujemo poruku o uskrsnuću - svome i Isusovu - ne moramo se brinuti za one koji su otišli ispred nas u vječnost niti se brinuti za svoj vlastiti život. Gabrijel uvijek ohrabruje: Ne boj se! - Ne boj se Zaharija! Ne boj se Marijo! Ili pak ženama na grobu: Ne bojte se. Onaj koga tražite, nije ovdje. Uskrsnuo je. Dakle, riječ ohrabrenja i utjehe.

A Rafael znači “Bog liječi”. Bog je lijek i liječnik. Već je Gospodin na Sinaju rekao Mojsiju da nikakva bolest ne će nauditi njegovu narodu. U Tobijinoj knjizi Rafael je pratitelj mladoga Tobije. Rafael liječi ljubav između muža i žene, ozdravlja i odnose u obitelji između oca i sina. On liječi slijepoga Tobiju i ranjenoga sina. Vraća roditeljima pouzdanje da Bog prati njihovu djecu na putovima, pa i kad odlutaju ili pak kad misle da su izabrali za brak pogrješnoga partnera. On vraća i tijelu i duši snagu ozdravljenja, u ma kakvoj se krizi nalazili.

Koliko nam puta treba u životu ta iscjeliteljska snaga? Kad smo u žalosti, kad smo u tuzi ili brizi za ljubljenu osobu. Kad se uruši prijateljstvo ili kad se doživi brodolom u braku, kad nas ljudi gorko razočaraju, ljudi u koje smo se pouzdavali. Kad više ne razumijemo svoju djecu, ili kad imamo osjećaj da nas svi ostavljaju, da se od nas udaljuju i otuđuju. Kad smo bolesti i kad nas muče boli. Kad nam ponestane nade ili smisao u ono što radimo. Kad ne vidimo nikakvu budućnost.

Toliko je toga u nama uništeno - vlastitom ili tuđom krivnjom. Toliko toga ranjeno. I treba znati da je Bog uz nas i da je tu snaga kojoj je ime “Rafael”. Treba biti svjestan da nas Bog nikada ne ostavlja - da nas njegova snaga prati. Uvijek, u svako doba. I da nikada nismo sami na svijetu.

      Ali je i pored ovoga što govorimo načelno o anđelima značajno i drugo: Da sami u sebi nosimo, odgojimo anđela koji će drugima pomagati. Biti dobri anđeo, anđeo čuvar, anđeo pomoćnik. Za Majku Terezu su govorili da je Anđeo Kalkute, za s. Emanuel da je Anđeo Kaira, za Franju da je Anđeo, Glasnik novoga doba. Anđeo kao dobri duh nekome i nekoga. Možemo biti svi mi.

 

 

 

 

 

 

 

 
 

BIBLIJSKA PORUKA DANA

 

DVADESET I ŠESTI TJEDAN KROZ GODINU

Četvrtak, 29. rujna 2011.

 

Lk 10,1-12

1Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. 2Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. 3Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. 4Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. 5U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' 6Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. 7U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću." 8"Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi 9i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' 10A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 11'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' 12Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu."

 

 

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

 

Četvrtak - 26. tjedan kroz godinu

ODAŠILJANJE DVANAESTORICE - ŽETVA MIRA

Lk 10, 1-12

U prethodnom smo odsječku čuli iz Isusovih usta da je preduvjet za navještaj kraljevstva Božjega neodgodivost nasljedovanja samoga Gospodina. Luka opetovano oslovljava Isusa "Gospodinom" - on je Kyrios, što je naziv, pridjevak pridodan Isusovu imenu u ranoj Crkvi, nakon uskrsnuća. Sad se nalazi na odlučnom putu prema Jeruzalemu i htio bi svojom porukom zahvatiti preko 72 učenika cijeli Izrael. Broj je znakovit. Onodobno je vladalo uvjerenje kako ima toliko naroda na svijetu, zatim i kod Mojsija imamo sedamdeset starješina, a onda je to i broj Izraelovih sinova koji su sišli u Egipat. Nema imena glasnika Radosne vijesti. Gospodin ih šalje po dvojicu kako bi njihovo svjedočanstvo bilo vjerodostojno pred slušateljstvom. I rana je Crkva slala po dvojicu učenika, apostola u misije. Jedan vodi riječ, drugi služi kao svjedok i potkrjepljuje svojom nazočnošću i molitvom izgovorenu riječ.

Isus ih šalje osobno, njihovo nije samo prenijeti poruku, nego biti predstavnici svoga odašiljatelja. Odaslanici i pravno, pred javnošću i vlastima, ali i u svojoj osobi vrše službu reprezentacije svoga odašiljatelja. Apostoli su opunomoćeni te su dužni zastupati interese svoga odašiljatelja i njihovo odašiljanje vrijedi samo za vrijeme odsutnosti odašiljatelja, a trne se u trenutku njihova povratka svomu Učitelju, odašiljatelju. Isus ih šalje s posve preciznim naputcima kako se ponašati na putu, kako se odnositi prema onima kojima pristupaju i navještaju poruku. Tko vas sluša, mene sluša… To ističe i podvlači trajnu vezanost apostola uz svoga Učitelja i nalogodavca te ističe autoritet samoga odašiljatelja.

Isus govori o žetvi. Žetva je naprosto prevelika, a u Ivanovu Evanđelju Isus poziva svoje učenike da podignu oči i obazru se te promotre kako je žetva velika, kako se polja bjelasaju, zlatnožuta za žetvu. Treba moliti za suradnike u velikoj Božjoj žetvi u svijetu. Oni su u svijetu gotovo nemoćni, poput jaganjaca među vukovima. Uzmemo li i pogledamo onako letimice svjetski grbovnik (heraldiku) vidjet ćemo kako nitko nema janje u svome grbu (osim Isusa Krista), dok ćemo orla, medvjeda i lava pronaći redovito, zbog njihove nadmoći i snage nad ostalim pticama i životinjama. Gospodin svojima ulijeva pouzdanje i hrabrost, ne trebaju se bojati. Pa kad čitamo i Pavlove spise, vidjet ćemo na kakve je sve križeve, nevolje i tjeskobe nailazio u svojim misijskim pothvatima. Odasvuda i na svakom koraku samo nevolje i progoni, tzv. apostolske peristaze. Ali je uvijek doživljavao Božju pomoć, bio je trajni svjedok iskustva milosti samoga Gospodina.

Isus daje i konkretne naputke spram ponašanja na apostolskome propovijedanju. Šalje svoje učenike bez ikakvih sredstava, bez hrane i pića, samo s jednim velikim pouzdanjem u Boga. Oni su u svojoj osobi dokaz blizine Božjega kraljevstva, i s pouzdanjem u Gospodina njima ne će ništa nedostajati. Nikada im ne će nedostajati onaj životni, egzistencijalni minimum. Oni trebaju poći na put siromašniji od prosjaka, bez igdje išta, bez štapa, torbe, sandala, pogotovo bez novčarke o pojasu. Njihov život i ponašanje trebaju biti poziv na obraćenje, životni poziv da čovjek ne stavlja svoju sigurnost u imanje i bogatstvo.

Na negativne naputke, što ne bi na putovanju smjeli činiti, slijede pozitivne smjernice, kako se ponašati. Treba sve biti usmjereno prema gostoprimstvu, a upravo gostoprimstvo bijaše jedan od temeljnih razloga za brzo širenje Radosne vijesti u ondašnjem helenističkom svijetu. Sve je u znaku mira, ovo je žetva mira, koja ne trpi nikakve odgode niti odugovlačenja. Stvar je žurna, upravo kao kod vozila hitne pomoći. Isus kao da želi reći, u pitanju je sudbina i spas svijeta. Nema nepotrebna zadržavanja, pričanja, čavrljanja, "show-talks" kakve danas susrećemo u svim medijima, gdje je sve neobvezatno. Mir je naviješten već za Isusova rođenja onim "Božjim miljenicima" (usp. Lk 2,14), sad je došlo vrijeme da se ta poruka mira i konkretno ostvari. Isusovi učenici nisu anđeli suda ni apokalipse, oni su donositelji mira i mirotvorci.

Isusovim se zahtjevima može udovoljiti samo odlučnim pristupom, otvorenim i nepodijeljenim srcem, predanjem do kraja, i povjerenjem cijelog svog bića. Onaj tko se upusti u životnu pustolovinu s Isusom i tko postane učenik, ne će ubuduće govoriti svoje riječi niti će iznositi svoj nauk, već ono što je naučio u ophođenju s Isusom Kristom. Učenikova vanjština mora biti sukladna s porukom. Moraju biti u svemu vjerodostojni i izbjegavati svaki privid, kao da im je stalo do njih samih, a ne do poruke koju imaju navijestiti svijetu. U svemu na Gospodina oslonjeni i upućeni.

Žetva o kojoj je riječ sazrijeva nakon Isusova galilejskog djelovanja. Sjeme je barem negdje palo na plodno i korisno tlo te donosi plod, u plemenitu i dobru srcu. Sad se upućuje riječ svakome pojedinome, i ta će riječ pokazati, koliko je tko surađivao i koliko je izrastao u čovjeka milosti.

      Učenici naviještaju mir. Oni su bitno poslanici, opunomoćenici. Ne govore svoje, nego tuđe. Nisu gospodari, nego sluge. Bog je glavni, Isus je odašiljatelj. Gdje se mir nastani, kuća postaje kućom mira. Ljudi u njoj mogu živjeti, neometani ni od koga, učenici svojim dolaskom pretvaraju sve u novo. Liječe bolesnike, čine ljudima dobro, zadovoljni su onim što im se ponudi. Oni ljudima oslobađaju zapretane sile, stvaraju ozračje razumijevanja, žanju spontanu zahvalnost i srdačnost od onih kod kojih su navratili. Ponuda učenika jest u ovome smislu i temeljna i sveobuhvatna. Ona mijenja temeljito sve u onome tko je prihvati u svoju kuću. A ako se dogodi da ih netko odbaci, da ne prihvati Radosnu poruku, onda treba i prašinu otresti. Nemoguće se ponašati prema ovome konačnom, eshatološkom, indiferentno, neutralno, nezainteresirano. Isusova poruka i njegovi glasnici glasnici su definitivne krize koja nastupa u čovječanstvu, vjesnici konačne razdiobe između novoga i staroga. Poslušati Isusove vjesnike znači slijediti samog Isusa. Ne poslušati znači odbiti hranu koja je nužna za život i budućnost. Hranu koja je zapravo istinski lijek za svijet.