BIBLIJSKA PORUKA DANA

TREĆI KORIZMENI TJEDAN

Četvrtak, 31. ožujka 2011.

Lk 11,14-23

14I istjerivaše đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. 15A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!" 16A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. 17Ali on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. 18Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. 19Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. 20Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." 21"Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. 22Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli." 23"Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

Četvrtak -  3. korizmeni tjedan

SVEDI NAM ZNAK S NEBA…

Lk 11, 14-23

Na pola smo korizmenoga vremena i puta. Isus je na putu u Jeruzalem, njegovi su neprijatelji sve snažniji, situacija se zaoštrava. Predbacuju mu da je sklopio savez s Đavlom. To je usmjereno izravno protiv njega i njegova poslanja kao Sina Božjega.

 Isusu predbacuju kako uz pomoć Beelzebula, poglavice đavolskoga, izgoni nečiste sile. Izliječio je čovjeka gluhonijema. Gluhonijemi je isključen iz društva. Ne čuje, ne razumije, ne govori. Nijem je. Nema riječi. Nema udjela u Božjoj riječi. Ne živi se od kruha, od jela, nego od svake riječi. Od jedne riječi! A on ne razumije ništa, ne može se izreći…

Isusova je poduka savršeno jasna: Nemoguće je istodobno biti na dvije strane. Svatko se od nas pred njim mora odlučiti. Čudo nad gluhonijemim vraća čovjeka u zajedništvo s drugima i s Bogom. Isus se nalazi tako reći u dvoboju s Đavlom. Na život i smrt. Još uvijek je zlo jako, ali je u Isusu došao snažniji, jači. Ako Isus liječi, onda je to znak da je kraljevstvo Božje tu.

Izgon nečiste sile iz čovjeka koja bijaše uzrokom da je čovjek bio gluhonijem povod je Isusovim protivnicima za prijepor i prigovor kako uz pomoć Đavla izgoni Đavla. Vjeruju kako i Đavao može činiti silne stvari te time niječu Isusu izvornu moć, štoviše njegovo djelovanje i znakove koje čini u narodu pripisuju upravo protivnoj sili. Time se izravno ogrješuju o Duha Božjega, i za takav grijeh, prema Isusu, nema oprosta. Dok se cjelokupno mnoštvo divi Isusovu čudu, dotle protivnici ubacuju crv i otrov sumnje. Prethodno je, u tumaču molitve Očenaša, Isus govorio o Duhu Svetome što ga Otac dijeli u izobilju onima koji vjeruju i mole. Međutim, protivnicima ništa Isusovo nije jednoznačno i jasno. Za njih on djeluje uz pomoć poglavice đavolskoga - samoga Beelzebula. Beelzebul bijaše pogansko božanstvo, a za pravovjerne Židove sva su poganska božanstva bila jednostavno demoni, zle, đavolske sile. I upravo je prema njima Isus u savezu s tom demonskom silom.

Drugi pak kušaju Isusa, hoće od njega nekakav vidljivi znak s neba, što je izravno u opreci: Ne kušaj Gospodina Boga svoga! Od njega traže znak s neba, upravo ono što je on od početka odbio kao đavolsku kušnju (Lk 9,9-12): Trebao bi zloupotrijebiti Boga za magijske obrede ili praksu. Pa zar ne vidite da sam čistom Božjom silom ozdravio ovoga čovjeka, povratio mu govor i sluh? Nije li ovo bjelodani dokaz Božje sile?

Isus ih pobija naravnom i praktičnom mudrošću, usporedbom iz praktične politike i društvenih odnosa. Vlada li među narodom građanski rat i podjela, lako postaju plijenom vanjskih osvajača koji pustoše i vrše palež na sve strane, kuće se urušavaju. Pa tako je i u demonskom svijetu, svijetu zlih duhova. Oni jesu hijerarhijski raspoređeni, ali nisu u sebi zavađeni, oni jesu nasilni, pokvareni, djeluju razorno na zemlji. A ako su u međusobnom ratu, onda nemaju budućnosti. I nemoguće je graditi život ili budućnost na nemiru, ratu, protuslovljima, kako se danas često pokušava činiti.

Potom prelazi Isus na argumentum ad hominem. Čisti i bjelodani dokaz iz prakse: Vaši sami sinovi su veoma učinkoviti istjerivači, egzorcisti. Čijom se vlašću oni služe kod izgona nečistih sila? Oni su vam suci. Kao da im Isus zbori: Ja ne pripadam skupini egzorcista, djelujem izravno snagom Duha koja je u meni. I ako stoga ja izgonim prstom Božjim demone, onda trebate biti svjesni da je među vama samo Božje kraljevstvo. Onda ste i vi, na svoje oči i uši, svjedoci Božjega djelovanja. Kraljevstvo je Božje tu. I ponovno im navodi sliku iz svakodnevnoga života. Svatko brani svoje. Ali kad navali jači, otima mu sve, i plijen dijeli. Isus je u kušnji u pustinji pobijedio Zloga i sad mu na ovaj način - istjerivanjem - otima plijen, sve koje je bio zarobio i tlačio.

I kako je u Isusovu djelovanju riječ o oslobađanju od demonskih sila, odsada nema više neutralna stava spram Isusa. Čovjek je ili za njega ili protiv njega. Ne vrijedi više diviti se njegovim čudesima, djelima, ne vrijedi više ni diviti se njegovoj osobi, nego se treba srcem i dušom opredijeliti za njega. Treba preuzeti osobnu odgovornost i suodgovornost, ne prepustiti se nezainteresiranosti, ravnodušnosti, nego se cijelim bićem odlučiti za Isusa.  Čovjekova nutrina mora odgovarati vanjštini i obrnuto. Nema više nikakvih kompromisa u životu ni pred Isusom.

Stoga na kraju i upozorenje spram posljedica lijenosti i nemara u životu. Tko je na sebi iskusio silno Božje djelovanje, tko se životno opredijelio za Isusa i stavio protiv đavolskih sila, mora se dokazati u životu u svome govoru, djelovanju, podnošenju protivština. Ne smije se prepustiti lijenosti ili samozavaravanju kao da je sve jednom učinjeno, na krštenju i sl. Može mu se dogoditi da se istjerani đavao vrati sa sedam (broj punine!) gorih demonskih sila te da čovjek svrši u krajnjoj propasti. Treba ustrajati živjeti u ozračju Božje sile, Božjega Duha. Nemoguće je da posuda ostane prazna. Natura horret vacuum - pa tako i ovdje kod onoga tko je izliječen.

Treba dati svomu životu sadržaj, bježati od osjećaja praznine svagdana i besmisla, ne prigovarati sam sebi kako se ne može započeti iznova. Nema povratka na staro, treba uzeti život u svoje ruke, biti cjelovit, zaokružen. Isusovo čudo nad čovjekom nije jamstvo da će biti ubuduće pošteđen od kušnji. Kuća ne smije ostati prazna. Čovjek je ili hram Božji ili nastamba Belijarova - reći će Pavao Korinćanima. Spram Isusa se čovjek mora opredijeliti, nema neutralna stava niti ga ubuduće može biti. Čovjek je ili za njega ili protiv njega - trećega nema.

I danas treba svijet čistiti od nečistih sila. Treba oslobađati od sila tame i zla donositi u svijet zračak svjetla. Smanjiti prostore i naslove crnih kronika koje su samo znak koliko je zlo jako. Svijet čeka na nas da budemo produžena Božja ruka, Božji prst u svijetu, koji druge podiže, uspravlja, uosovljava.