BIBLIJSKA PORUKA DANA

Božićno vrijeme

Srijeda, 5. siječnja 2011.

Iv 1,43-51

43Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: "Pođi za mnom!" 44Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova. 45Filip nađe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta." 46Reče mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Dođi i vidi." 47Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" 48Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom." 49Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!" 50Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!" 51I nadoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

ISUS – OTVORENO NEBO MEĐU NAMA

5. siječnja - Iv 1,43-51

Zanimljiva je dinamika poziva učenika u Ivanovu Evanđelju. Nakon prvoga susreta Andrija nalazi svoga brata Šimuna i dovodi ga k Isusu.

Potom Isus osobno susreće Filipa iz Betsaide, rodnoga mjesta Andrije i Petra. Isus ga jednostavno oslovljava i čovjek slijedi Isusa. Nakon toga isti Filip prenosi poruku svome prijatelju Natanaelu - vjerojatno Bartolomeju. Nalazi ga kao što je Andrija pronašao Petra, Isus Filipa. Postoji stanovita zakonitost: Onaj koga je Isus pronašao postaje tražitelj, on traži novoga učenika. Pozvani postaje pozivatelj. I tako se Radosna vijest širi. Od onda, pa i do dana današnjega.

Filip ne veli izričito, kao Andrija Šimunu, da su pronašli Mesiju, nego s okolišanjem, budući da se Natanael razumije u Pisma: "Našli smo onoga o kome su pisali Mojsije i Proroci - Isusa, sina Josipova iz Nazareta".  To izaziva kod Natanela negativnu reakciju. Vjerojatno je Nazaret, u kome je Isus proveo tridesetak godina, slovio na zlu glasu. Pa nisu li oni htjeli prvi Isusa strmoglaviti, ubiti (Lk 4,29)?

Na to se Filip ne upušta ni u kakvu teološku raspru, nego jednostavno svjedoči i veli: "Dođi i vidi!" To mu je jedini dokaz. Upravo kao što je rekao Isus Andriji i Ivanu: "Dođite i vidjet ćete!"To je punomoć jednoga učenika koji izgovara iste riječi kao i Isus. Natanael nije od onih koji su lakovjerni. On računa sa svjetlom, s riječju odozgor, da mu se otvore oči za novo svjetlo.

Ponovno imamo izričaj: "Isus ga vidje!" Isusov pogled i onda riječ koja pogled prati bili su dovoljni da razoružaju Natanaela. To je milosni trenutak gledanja i spoznaje. "Evo pravoga Izraelca!" - Evo pravoga čovjeka! Kao da mu Isus želi reći: "Dobro je što postojiš!" Isus ne gleda na našu tamu, nego našu potrebu za svjetlom. I njegov nam pogled daje ono što nemamo. Ovo 'Izraelac' nije puka etiketa, nego održava ono što Natanael u biti jest, bogotražitelj, istinski borac s Bogom, kao praotac Jakov. Pravi Izraelac! Pravi borac, jer Izrael je borac s Bogom i ljudima. Izrael se borio i na kraju zaslužio blagoslov. Dobio ga je. A sad je u samom Isusu nazočan blagoslov. Mesijanski, konačni.

Ono Isusovo 'vidjeh te pod smokvom' znači u židovskoj predaji da je pod smokvom - u debelu hladu - proučavao, meditirao nad Božjim Pismom. Nakon toga Isusova odgovora ovaj je samo uzviknuo od sreće: 'Pa ti si Sin Božji, ti si kralj Izraelov!' - Osjetio je da ga je Isus prozreo, prožgao u dubini, svojim pogledom, svojim ognjem, milošću. Ovdje imamo upotpunjivanje objave i znanja, njihovo međusobno prožimanje. Isus nosi objavu, Natanael je studira i biva obasjan njezinim svjetlom.

Ponovno imamo ozbiljenje Isusove slike o blagu na njivi, o dragocjenom biseru koji čovjek pronađe , rasprodaje sve i sretan te radostan ga uzima. Već na samom početku imamo veliki okvir za Isusovu osobu: On je Jaganjac Božji, Mesija Božji Sin, Kralj Izraelov. Sve sami mesijanski naslovi koji vele kako je Isus onaj koga su stoljeća i naraštaji očekivali. Već ovdje Isus traži kao Pastir ono što bijaše izgubljeno. Došao potražiti, spasiti, ne osuditi, došao osloboditi ako nas srce optužuje.

Isusov je odgovor znakovit: Budući da sam ti rekao! - upravo kao i Tomi  nakon uskrsnuća: Budući da si me vidio! - blaženi su i sretnici oni koji ne dvoje. I Natanael i Toma su dvojitelji, sumnjaju u početku. Obojica se ne otvaraju naprečac. Ali kad povjeruju, onda je to stamena vjera u Gospodina Isusa. I zato Isus obećaje daleko veće stvari u njihovu životu, a pogotovo u vječnosti. To više jest Isusovo zajedništvo s nebeskim Ocem, to  je imati uvida u nutarnje jedinstvo i prožimanje u samome Bogu. Vidjet će nove Jakovljeve ljestve nad Isusovom osobom, tu neposrednu komunikaciju Oca i Sina, Neba i Zemlje.  A potom će učenici i sami činiti ista djela koja je Isus činio, činit će i veća, jer on odlazi k Ocu da bi ostao zauvijek sa svojima.

Svi mi možemo samo jedno reći nakon ovakva iskustva s Isusom: Uistinu, ovdje nije ništa drugo nego sama kuća Božja, ovdje su vrata u samo nebo! - u Isusovoj osobi. Čovjeka je čisto strah što mnogi dobri planovi padaju u vodu zato jer nije Bog u žarištu, nije u  središtu, srcu. Nema istinske duhovne snage, nema pravih obraćenja. Gdje još ljudi govore o Evanđelju kao da ih se ono zbiljski tiče i zahvaća u životu? Ako netko pokuša govoriti drugome o tome snagom vlastitog uvjerenja, odmah se otpiše kao sektaš i sl. Zna se dogoditi da mnogi vrlo dobro žive od Evanđelja i Crkve, ali ne žive cijelim svojim bićem u Evanđelju i Crkvi. Kao što se grijeh širi poput požara, tako bi se morala širiti i milost. Isus je došao baciti oganj na zemlju..