BIBLIJSKA PORUKA DANA

BOGOJAVLJENJE

Četvrtak, 6. siječnja 2011.

Mt 2,1-12

1Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu 2raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." 3Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. 4Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. 5Oni mu odgovoriše: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: 6A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj - Izraela! 7Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. 8Zatim ih posla u Betlehem: "Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim." 9Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. 10Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. 11Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 12Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

Bogojavljenje - 6. siječnja

KOJU ZVIJEZDU U ŽIVOTU SLIJEDIM?

Mt 2,1-12

Horoskopi, čitanje iz zvijezda veoma su u modi. Nema časopisa, novina ni bulevarskog tiska bez te “uslužne djelatnosti” suvremenom prosvijetljenom čovjeku. Astrologija, okultizam, magija, spiritizam šire se na sve strane. Nema velikih ili većih svjetskih listova i magazina koji na početku godine ne donose horoskope i predviđanja za pojedine velike svjetske osobe, političke ličnosti, te pretkazuju što će godina koja slijedi donijeti pojedinim čuvenim ljudima u pojedinim zodijačkim znakovima. Općenito se misli da je ovo naše vrijeme vrijeme planetarnog širenja astrologije i drugih oblika praznovjerja. To je znak slabljenja istinske vjere, i kad ljudi izgube pravu vjeru, onda vjeruju u svašta, samo ne u pravoga Boga.

Nije posrijedi samo dosada, radoznalost, niti protest protiv obezduhovljenosti suvremene duhovne pozornice, nego jednostavno potreba za nečim višim, smislenijim. Čovjek pokušava pronaći i potražiti  uporište, smisao života, dubinsku dimenziju vlastitog bića. U biti on sluti da život nije samo jelo, a ni tijelo za odijelo. Posebice mladi trebaju i traže grupu i ozračje koje im može pružiti sigurnost i emocionalni zavičaj, traže životnu zvijezdu vodilju.

Što u takvoj situaciji može i treba ponuditi Crkva i kršćanstvo? I nije li upravo u toj sveplanetarnoj potrazi za smislom i svjetlom današnji blagdan stari odgovor na suvremeno pitanje? “S istoka dođoše magi (grčki izvornik: magoi) u Jeruzalem...” da potraže Boga koji se zaodjenuo u ljudski oblik, u malo, nježno dijete, koje se može obuhvatiti, dotaknuti, osjetiti, čiji se dašak i kucanje srca može ćutjeti. Ti zvjezdoznanci dolaze s istoka, odakle izlazi sunce. Promatraju zvijezde, gledaju u noć. Psihološki se to može shvatiti kao gledanje u vlastito srce, intimu, i tu u tome gledanju otkriše zvijezdu koja im najavljuje rođenje božanskog Djeteta. Kreću i slijede Zvijezdu.

 Došavši u Jeruzalem, grad pismoznanaca i učenjaka, hladnih racionalista i okrutnog Heroda, susreću se sa sistematičarima koji sve svrstavaju prema razumu. Znaju sve podrobnosti o Mesiji, ali razum nije isto što i slutnja srca. Herod se straši Djeteta, odbija pomisao da bi se moglo roditi. Potiskuje svoj strah, jer bi u slučaju da se ono pojavi imao nad sobom većega. Bio bi u svojoj svevlasti ugrožen. On mora druge unizivati da bi vjerovao u vlastitu moć i veličinu.

Dijete se ne rađa u velegradu gdje se odvija sav javni život i gdje za Boga mjesta nema. Gdje čovjek sve režira, i u javnom i privatnom životu. I gdje se pravi da jest nešto. Ono se rađa u zapuštenom, zaboravljenom predjelu i zemlje, ali i vlastitog srca. A to je tajna. Čovjek ne može bez tajne, i svoj zavičaj čovjek može otkriti samo ondje gdje je on tajna sebi i drugima. A to je Bog u skrovitosti srca. Pred Djetetom padaju mudraci na koljena i daruju mu najdragocjenije što imaju. Zauzvrat im Dijete podaruje sve novo. Ne idu više starim putem u život, već novim putem u novi život, novi smisao.  Spoznali su promjenu koju je izveo Bog u cijelom svijetu i njihovu životu.

Ono što je započelo u belethemskoj noći, a nastavilo kroz tihi život u Egiptu, Nazaretu, preko nekoliko godina javnog djelovanja, i završilo na Golgoti te se slilo u uskrsnuću jest jedan veliki obrat, velika smjena na pozornici svijeta. Smjena moći, vlasti, postojećih kategorija. Isus započinje svoj pohod kroz strukture svijeta iz jaslica, štalice. Donosi oslobođenje od svih jarmova i zarobljenosti, jer njegov je jaram sladak i breme lako. Donosi slobodu od prisila, beskorisnih planiranja, nestvarnih utopija i želja.

     Božić i Bogojavljenje nisu blagdani nekakve idile, romantike, srceparajućih čuvstava, tople kuće, već su to blagdani koji u sebi zgušnjavaju sve što Bog s čovjekovim životom želi učiniti. Čovjekov život i spas  su u pitanju. Bog uzima na sebe čovjekovu sudbinu i jaz između Boga i čovjeka zauvijek je premošten u Betlehemu. Bog dolazi čovjeku i nastanjuje se zauvijek u ovome svijetu. Da više nikada ne bude prognan iz čovjekova srca kao jedina prava misao i zvijezda vodilja na životnom nebu. Sv. Petar Krizolog to lijepo izriče: “Danas s dubokim zaprepaštenjem mudraci spoznaju što vide u jaslama: Nebo na Zemlji, Zemlju na Nebu. Boga u čovjeku, čovjeka u Bogu. U pelenice umotana Onoga koga cijeli svemir ne može obuhvatiti”. Isus sam zna, možda i mi na koljenima postanemo novi ljudi, živi, poput djece, radosni i sretni što na svoje oči vidimo novorođenog kralja svoga srca i života. Pokušajmo slijediti te velikane i uma i srca, mudrace s istoka, u njihovu stavu.