BIBLIJSKA PORUKA DANA

DVADESET I TREĆI TJEDAN KROZ GODINU

Srijeda, 7. rujna 2011.

Lk 6,20-26

20On podigne oči prema učenicima i govoraše: "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! 21Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! 22Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! 23Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!" 24"Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! 25Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! 26Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

Srijeda - 23. tjedan kroz godinu

PREVRAT SVIH VRIJEDNOSTI

Lk 6,20-26

Isusov Govor na gori u kršćanskoj je svijesti i pameti redovito u onome obliku u kome ga nalazimo u Matejevu Evanđelju, poglavlja peto, šesto i sedmo. U Luke nema Govora na gori, nego govor negdje na nekoj zaravni, u polju, na ravnu prostoru. Isus silazi s brda, k njemu se slijevaju mnoštva učenika i naroda te svaka vrst bolesnika. Imamo tri sloja slušatelja: Dvanaestoricu, učenike te mnoštva iz bliže ili daljnje okolice. Za razliku od Mateja ovdje imamo i pogane, stanovnike iz priobalja, iz Tira i Sidona. Time kao da želi naglasiti kako je Isusova riječ upućena ne samo Židovima, nego svima bez razlike, svejedno odakle su. Samo jedno treba, spoznati naime vlastitu potrebu i nemoć. Dakle, biti čovjek, ne nadčovjek. Jer, koji to čovjek ne treba pomoći?

Ove su riječi nedvojbeno dijamanti, dragulji u Novome zavjetu. Prozračne, jasne, predivne u svojoj ljepoti, nadmoćne u svojoj oporosti, tvrđe od najtvrđega čelika, otporne na sve oblike rđanja ili propadanja, trajne kao žeženo zlato. Ništa im ne može ni prostor ni vrijeme, iskovane, salivene od prolaznih riječi, ali nose u sebi vječnu poruku. Upravo kao i dijamant koji je najtvrđi, a zapravo je čisti ugljik. Oblikuje sve, u svemu se raspada, izbacuju ga vulkani, šire zemljom, ali ugljika imamo u svemu živome.

U Luke je značajna svaka riječ. Isus, veli se, podiže svoje oči i uprije pogled u svoje učenike i prozbori im. Isus nije na uzvisini, nego na istoj ravnini s učenicima, gleda ih oči u oči. Upravo kao što je pogledao u sinagogi sve nazočne svojim okom, ošinuo pogledom cenzore i kritičare ljudskih postupaka. Ovdje se sučeljava suočice pogledom s učenicima i u njima osjeća žudnju, čežnju, potrebu za nečim novim. Oslovljava učenike u nadi da će se ovo usjeći duboko u pamet i prenositi kroz sljedeće naraštaje, do kraja svijeta i vremena. Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje, ne, ne će proći!

U Luke imamo po četiri 'blago' i četiri 'jao'. Ne kao u Mateja osam blaženstava. Pogrješno je iz Isusovih riječi iščitavati neki oblik nasilne revolucije, poziv na krvoproliće, ustanak, nasilje, protiv bogatih ili onih gore. Isusu je do čovjeka, onoga koji treba pomoći, koji treba lijeka i liječnika. Pa vidimo i u ovome odsječku. Skupio se oko njega silan svijet, čak iz primorja tirskoga i sidonskoga da ga slušaju i da ih izliječi od njihovih bolesti. A on je liječio sve bez razlike. “Svi su tražili da ga se dotaknu jer je iz njega izlazila sila koja je ozdravljala sve” (Lk 6,18). Nema u Isusa straha od dodira s bolesnicima, ma koje vrste. Čovjeku je do spasa i iscjeljenja, do dodira s onim koji donosi blagoslov i zdravlje.

Njima je do nade u spas, do vjere u donositelja spasenja. Kao da Isus želi reći: Jao bogatašima koji imaju u bogatstvu svoju utjehu, koji se povode i idu za obmanama i pričinama. Upravo kao u onoj slici o bogatašu, koji se slastio i mastio, i siromahu Lazaru koji nije imao ni mrvica s bogataševa stola. On ostaje bogataš, bezimen, za svu vječnost, dok Lazar, sirotan ima svoje ime, jer Lazar znači: Bog se smiluje!

Zato blago gladnima, oni znaju, oni su svjesni svoje potrebe i potrebitosti. Bogataši su siti poput staroegipatskih mumija koje su mrtve posred pozlaćenih grobova, svime opskrbljeni za cijelu vječnost. Blago zaplakanima, a ne onima koji se vječno smiješe na riječ 'cheese' da slika iz aparata ispadne bolja, ljepša. Isus kao da želi reći: Bog nas sam promatra iz očiju onih siromašnih, obezvrijeđenih, onih koji su od svih ostavljeni, prezreni, koji sjede i čekaju da im se smiluje smrt. Bog je siromašan u Isusu, on je siromah u siromasima, on iz njih sja kao vječnost, moja i tvoja. Oni su naša odluka i sudište. Isusove su riječi poziv činiti nešto u ovome trenutku, a ne tješenje za nekakvu budućnost. Isus govori u nesvršenu obliku, o nečemu što se ovdje i danas događa i traje.

Sva Isusova blaženstva daju se sažeti u jedno, naime, Bog je ovdje, on želi biti dostupan svima koji ga trebaju, koji za njim žude. Božje kraljevstvo nije ideja, stvar ili neka daleka utopija, nego je ono događaj, Božje djelovanje, ovdje i sada, vrijeme i prostor u kome se on događa. Bog svoje siti, Bog je svojima milostiv, Bog nas naziva svojom djecom. Ovaj Isusov govor nije nikakav teološki smišljeni i domišljeni pokušaj sažeti u nekoliko riječi kršćansku poruku, nego Isusov poziv na nasljedovanje, onako kako se očituje u Isusovim činima i djelovanju.

Isus ne poziva na prevrat, bunu, revoluciju. Lako je ljude podignuti na bunu, lako je izići na barikade, ali je teško čovjeka izliječiti i fizički i duhovno, od besmisla i beznađa. Nijedna to revolucija nije mogla kroz povijest. Isus dira u živac cjelokupnoga društva i razvitka. Što nam je cilj? Moć, vlast, prevlast, bogatstvo u društvu ili stvaranje pravednoga društva. Stotine se milijarda dolara troši za naoružanje ili svemirske letove. To je stvar prestiža. Kako je stalo s borbom protiv siromaštva i bijede u svijetu? Primjera radi: Svaki ubijeni američki 'neprijatelj', vijetkongovac, u Vijetnamu koštao je Ameriku 332 tisuće dolara iz državnoga proračuna. Još se nije izračunalo koliko košta jedan ubijeni 'neprijatelj' ili terorist u Iraku. Zanima nas, koliko bismo poboljšali život u svijetu kad bismo prestali ubijati jedni druge! Traži se sigurnost i vode se ratovi diljem svijeta protiv terorizma, a isti se terorizam rađa u vlastitim gradovima, među mladima, gubi se nada i mogućnost za čovječni suživot. Treba se okrenuti sebi, uvidjeti svoju potrebu, glad, žeđ, neutješenost, siromaštvo. Tada smo prijamljivi za Isusovu poruku i osobu. Bogataš, prividno, ne treba Radosnu vijest, njemu treba poruka obraćenja, njemu treba šok terapija, kao u slici bogataša i Lazara!