Bulletin
191
Međugorje,
26. listopada 2003.
“Draga djeco! Iznova vas pozivam da se posvetite mom srcu i srcu mog
Sina Isusa. Želim
vas, dječice, sve povesti na put obraćenja i svetosti. Samo tako, preko vas,
možemo povesti što više duša na put spasenja. Nemojte odugovlačiti, dječice,
nego recite svim srcem: Želim pomoći Isusu i Mariji da što više braće i
sestara upoznaju put svetosti. Tako ćete osjetiti zadovoljstvo biti Isusovi
prijatelji. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
25.
listopada 2003.
VELIČINA MALENIH I SNAGA
NEMOĆNIH
Prošloga
mjeseca Crkva je imala radost proslave 25. obljetnice pontifikata pape Ivana
Pavla II. i uzdizanja na čast oltara Majke Tereze.
Mnoge
zajedničke crte povezuju te dvije osobe.
Najprije
njihova predanost Kristu i Crkvi, ljubav prema svakom čovjeku, nenametljiva
prisutnost, ponizno služenje, hrabrost i odvažnost u svjedočenju kršćanske
ljubavi… Papa i Majka Tereza tako su postali izazov cijeloga svijeta. Pokazali
su, zapravo, kako se na jedini način može osvojiti svijet. Njihov izbor nije
oružje - ljubav je snaga kojom
vojuju bitku za Krista i malog čovjeka. Njih dvoje, bez obzira na ljudska
opredjeljenja, naciju ili vjeru, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Oni su
duhovna provokacija oholima, sebičnima, razvratnima, nezasitnima… Oni pokreću
i dodiruju svakoga. Oni, naprosto, ljube čovjeka i uvijek traže Krista u čovjeku.
Njih dvoje su trajna propovijed. Oni su plamen koji plamti u najtamnijim kutcima
zemlje i slomljenih srdaca. Njih dvoje, ruku pod ruku, idu u red Isusovih učenika
koji bijahu spremni sve ostaviti kako bi Krista zadobili i drugima svojim životom
pokazali.
Papa i Majka Tereza su put i
smjerokaz današnjoj Crkvi. Oni utiru staze po kojima treba ići do Krista. Uče
naše vrijeme i ljude u žurbi kako treba zastati pored konkretnog čovjeka,
kako treba biti čovjek nade kad se očaj čini jedino realnim, kako biti čovjek
ljubavi kad na sva vrata kuca mržnja, kako vjerovati kad nam se čini da ima
lakših putova do smisla i zemaljskog uspjeha. Pavao je klicao: Meni je živjeti
Krist a umrijeti dobitak! Eto, takve poruke, medijem ljubavi - svojim životom -
odašilju u svijet tih dvoje Isusovih miljenika. Oni cijelim bićem navještaju
kulturu života i civilizaciju ljubavi. Za njih smrt nije kraj nego početak. Za
njih bolest nije kazna, nego prilika i
dar. Sve su to mogli tako shvaćati i živjeti jer nisu i ne žive sebi nego
Krist živi u njima.
Papa, koji još uvijek prkosi bolesti i svijetu bez duše, i Majka Tereza, koja u nebu skrbi za nas, snaga su koju trebaju upravo oni koji se drže najjačima. Oni su simbol malenosti koju bi trebali prisvojiti oni koji se čine najvećima. Oni su moćnici Duha za kojim bi trebali čeznuti moćnici i ovisnici tijela. Oni su živjeli i žive eho Gospinih riječi: Evo službenice Gospodnje…! Njihova spremnost upustiti se u avanturu Duha pokazuje kako treba ostaviti ono što nam jamči svijet i plivati po uzburkanoj pučini.
Stoga, njih dvoje i danas pričaju najdivniju priču o Isusu i milosrdnom Samaritancu.
BROJ PRIČ
Tijekom
rujna u župi Međugorje
podijeljeno je 160 000 svetih pričesti,
a na sv. misama koncelebrirala su 3 384 svećenika iz domovine i inozemstva. U
rujnu su u Međugorju boravile hodočasničke
skupine iz: Njemačke, Italije, Libanona, Irske, Austrije, SAD-a, Slovačke,
Malte, Malezije, Poljske, Španjolske, Francuske, Škotske, Mađarske, Engleske,
Rumunjske, Argentine, Belgije, Češke, Novog Zelanda, Danske, Portugala,
Slovenije, Filipina, Indonezije, Nizozemske, Koreje, Meksika, Kanade,
Norveške, Vijetnama, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.
POSJET IRSKOG
BISKUPA
Mons.
Donal McKeown, pomoćni biskup biskupije Down and Connor u Irskoj boravio je u
privatnom posjetu Međugorju početkom rujna 2003. Mons. McKeown
svećenik je 26 godina, a za biskupa je zaređen 2001. godine. Deset godina bio je
ravnatelj biskupijskih hodočašća u Lourdes i u irsko marijansko svetište
Knock.
O
svojim je dojmovima kazao:
«Evanđelje
stalno govori o iscjeljenju duše i tijela. Iako u Crkvi već postoje razni
oblici duhovnosti, Bog nam može donijeti iscjeljenje na razne načine i u
raznim kontekstima. Kao i u cijeloj povijesti Crkve, Božja milost djeluje na čudne
i nezamislive načine. Posvuda u Crkvi očituje se iznenađujuća milost Božja.
Mnoge od njih teško je shvatiti, i Crkva uvijek pazi na to kako na njih
odgovara. Potrebno je razlučivanje cijele crkvene obitelji.
Mnogo muškaraca svih uzrasta, a to su upravo
oni do kojih Crkva u Irskoj teško dolazi, govore o tome da su uzimali drogu,
alkohol, da su bili kockari ili dugo vremena udaljeni od Crkve. Uvjereni su da
su po Božjoj milosti u Međugorju iscijeljeni od tih poroka. Čovjek katkada
mora napustiti svoj dom i domovinu da bi primio neku posebnu milost.
U
naše se vrijeme čini da u nekim zemljama Crkva postaje sve manja i manja. Svećenici
su u napasti da se brinu samo za svoje "malo stado", za one koji su
ostali. Evanđelje nas pak zove da idemo prema onima koji su na rubu i
izgubljeni. To se na vrlo dojmljiv način događa u Međugorju, u skladu s duhom
Novoga zavjeta. Ponuda oproštenja i novog početka u Isusu srce je Radosne
vijesti, a oni koji su upoznali praštanje i iscjeljenje najbolje će moći
oprostiti i dati iscjeljenje u Božje ime.
Ipak,
obraćenja poput ovih u Međugorju samo su prvi korak nakon kojeg vjernici, kad
se vrate kući u svagdašnji život, moraju primiti katehezu i dobiti podršku.
Izazov za mjesne Crkve je u svakodnevnicu uključiti
iskustva doživljena u ovom mjestu.»
POSJET
BISKUPA OTOČJA SAO TOME I PRINCIPE
Mons. Abilio
Ribas, biskup otočja Sao Tome i Principe u Africi sredinom rujna 2003 boravio
je u privatnom posjetu Međugorju. Na sam blagdan Uzvišenja Svetoga Križa
koncelebrirao je sv. misu na Križevcu.
Mons. Ribas je
Portugalac, već 45 godina misionar u Africi. 27 godina bio je svećenik u
Angoli, nekadašnjoj portugalskoj kolonijia sada, a zadnjih 19 godina je na otočju
Sao Tome i Principe treći po redu
biskup ove mlade biskupije.
O
svojim je dojmovima kazao:
«Međugorje
sam upoznao najviše preko knjiga koje je napisao o. Joaquim Milheiro koji je
ovdje sa mnom. Od samoga početka s mnogo zanimanja sam pratio događanja.
Uvijek sam želio doći ovamo
kada mi to okolnosti dopuste.
Ne
raspravljam o pitanju istinitosti ukazanja. Imam svoj stav o tome, ali ono što
vidim, ono što me se doista doima, to su ljudi koji dolaze i mole. Doista se
osjeća da su ljudi dirnuti Duhom. Mole mnogo, posvuda i neprestano. To je
izvanredno. To je ono što je doista zanimljivo, jer to privlači ljude i
mijenja njihovo ponašanje. Čuo sam mnoga svjedočanstva ljudi. Govoreći o Međugorju
kažu: 'Doista smo se promijenili!'
Znam
da mjesni biskup ima neke rezerve prema ukazanjima i ne želim se usprotiviti
svome kolegi. Ne postavljam sebi to pitanje. Vidim što se događa, što se
radi, za mene je to znak, veliki znak, ali ne raspravljam o stavu svojega kolege
iz ove biskupije.
Vidim
u prvom redu da se ovdje prave velike žrtve. To sam iskusio kao hodočasnik. Da
su se ova ukazanja dogodila u nekoj bogatoj zemlji, sigurno bi već postojale
stepenice do vrha Brda ukazanja, da se ljudima olakša uspon! Vidim da ste sačuvali
mjesta kao što su bila i molim vas da to tako i ostane. Neka brda budu sama po
sebi prigoda za veliku žrtvu. Vidio sam ljude koji se bosonogi penju i to je
izvanredno. Ovdje ljudi dijele iste zamisli i žrtvuju se za Crkvu. Ovakvo ponašanje
ljudi može mnogo pomoći Crkvi da hodi u duhu sebedarja, a posljedica toga može
biti jedinstvo svijeta. Priznajem da se sada osobno osjećam bogatiji i snažniji
u vjeri.
U
naše vrijeme ima više ukazanja nego u prošlosti. Mislim da je to znak, znak
koji daje Majka tražeći svoju djecu. Ukazanja su znak da su ljudi skrenuli s
Božjeg puta. Zato Majka dolazi s ljubavlju i upozorava nas, kaže nam da se
doista moramo okrenuti prema Bogu.«
OBILJEŽEN
37. DAN
SREDSTAVA
DRUŠTVENOG
PRIOPĆAVANJA
Vrhbosanski
nadbiskup
kardinal
Vinko
Puljić,
kao
pročelnik
Vijeća
sredstava
društvenog
priopćavanja
Biskupske
konferencije
Bosne
i
Hercegovine,
u
srijedu
24. rujna
priredio
je
prijam
za
predstavnike
medijskih
kuća
u
BiH.
Prijam
je priređen u povodu 37. Dana sredstava društvenog priopćavanja, koji se ove
godine u BiH obilježio u nedjelju 28. rujna.
Pozdravljajući
pedesetak predstavnika medijskih kuća u BiH, kardinal Puljić je u ime Katoličke
crkve u BiH izrazio poštovanje svim djelatnicima koji su u službi informiranja
i oblikovanja javnog mnijenja. Posebno je izrazio ohrabrenje svakom djelatniku u
medijima koji je u službi istine i vrednovanja čovjeka u svim njegovim pravima
i slobodama. Pozvao ih je da se svi nađu na istom putu, kako nam Sveti Otac u
poruci govori: javna glasila i istina, pravednost, sloboda i ljubav.
Kardinalu
je tom prigodom uručena i
zahvalnica Radiopostaje «Mir» Međugorje za neumorno širenje istine, kulture
mira i navještaja Božje riječi putem valova te radiopostaje. U svojoj kratkoj
izjavi za slušatelje Radiopostaje «Mir» Međugorje kardinal je zahvalio svima
koji se bore za širenje kršćanskih vrijednosti na našim prostorima te je s
radošću primio znak priznanja od te radiopostaje
Na
uočnicu blagdana sv. Franje, 3.
listopada, franjevačka
obitelj diljem svijeta slavi
Transitus - prijelaz s ovog svijeta u vječnost svoga utemeljitelja sv. Franje
Asiškoga. U Međugorju je ovaj obred proslavljen neposredno poslije večernje
sv. mise. U njemu su sudjelovali međugorski franjevci, sestre franjevke, članovi
Franjevačke mladeži i franjevački
Treći red
Kroz ovu liturgiju franjevci i
vjernici podsjećaju se posljednjih trenutaka ovozemaljskog života sv. Franje,
velikog zaljubljenika u Boga i sve stvoreno, koji je čak i smrt nazvao
sestricom, te joj zahvaljivao što
ga vodi prema Stvoritelju.
Večernju sv. misu
i obred preminuća sv. Franje
predvodili su fra Branko Radoš i fra Franjo Musić.
IZLOŽBA
SLIKA FRA PERICE VIDIĆA
Izložba slika akademskog slikara fra
Perice Vidića, u organizaciji župnog
ureda Međugorje, otvorena je 4. listopada.
Izložbu ovoga uvaženoga slikara i
akademika otvorio je fra Branko Radoš, a o djelima je govorio likovni kritičar
Vojislav Vujanović.
ČETRNAESTI SUSRET
CENTARA MIRA ŠPANJOSLKOG GOVORNOG
PODRUČJA
Četrnaesti susret
centara mira latinskoameričkih
zemalja održan
je
od 6. do 10.
listopada u Međugorju.
Zi
centri su nastali
diljem
latinske Amerike kao
mjesta
okupljanja svih onih
koji
su
osjetili važnost
Gospina poziva u
Međugorju.
Njihova
djelatnost ogleda se
poglavito
u širenju poruka, te
u
organizaciji molitvenih skupina
i
hodočašća. Kao što
smo
rekli, to
je već
14. susret, a šesti
put se
održava
u
Međugorju. 206 sudionika
provelo je 5 dana u
molitvi
i
razmišljanju, razmjenjujući
iskustva svoga dugogodišnjeg
rada
na širenju Gospine
poruke
mira
među vjernicima
španjolskog
govornog područja.
Sudionici
su
pohodili Brdo
ukazanja
i
Križevac. Posebno
je
istaknuta nužnost duhovnog
rasta
u življenju Gospinih poruka
za
svakoga pojedinca,
kao
i širenje poruka drugima,
te
osnivanje i vođenje
molitvenih skupina. Ovo
je
poticaj i dobar
primjer
svima kako se
zajedno
može
raditi na
širenju
poruka mira.
Nakon završenog
susreta
neki
od sudionika,
uglavnom
voditelji molitvenih skupina
i
centara mira,
nastavili
su
svoj hodočasnički
boravak na trodnevnim
duhovnim vježbama
u
Međugorju.
SEMINARI U DOMUS
PACIS
Tijekom
proteklog razdoblja održano je šest seminara posta i molitve, i to za
hodočasnike iz Njemačke, Poljske, Francuske Slovačke i Kanade. U kući
molitve «Domus pacis» časne sestre franjevke održale su dva seminara za
djevojke, a fra Božo Milić duhovnu obnovu za franjevačku mladež iz
Hercegovine.
Svi zainteresirani za sudjelovanje na seminarima posta i
molitve neka se obrate fra Ljubi Kurtoviću, Župni ured Međugorje, Gospin trg
1, 88266 Međugorje, Bosna i Hercegovina (fax: 00 387 36 651 444).
ZIMSKI
RASPORED MOLITVENOG PROGRAMA
Od
ponedjeljka,
15. rujna, promijenio se termin molitveno-liturgijskog programa u župi Međugorje.
Molitva krunice
u
župnoj
crkvi započinje
u
17, a
sv. misa
u 18 sati nakon
koje
slijede blagoslovne molitve
i
treći dio
krunice.
Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu je četvrkom nakon večernje sv.
mise, te srijedom
i
subotom od 21 do 22 sata, a čašćenje
križa Gospodinova petkom nakon večernje sv. mise.
Molitva
krunice
na
Brdu ukazanja
je nedjeljom
u 14 sati, a Put
križa na
Križevcu
petkom u isto vrijeme. Prigoda za sv. ispovijed je svake večeri tijekom večernjeg
molitvenog programa.