Bulletin 193
Međugorje, 26. prosinca
2003.
“Draga djeco! I danas vas sve blagoslivljam sa svojim Sinom Isusom u
naručju i nosim vam Njega koji je Kralj Mira da vam on udijeli svoj mir. S
vama sam i sve vas ljubim dječice. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
25. prosinca
2003.
TKO
JE MOJ PUT?
Kao
tražitelji Boga radujemo se što je sv. Toma zapitao: Gospodine, mi ne znamo
kamo ideš i što je tvoj put? Kao da je Toma samo naglas i iskreno u ime nas
izgovorio stvarnost neshvaćanja Kristova namisla, njegova puta, njegova
cilja... Kamo ideš? Isus Tomi reče da je on put, istina i život (usp. Iv
14,6). Isus je sebe, dakle, tako predstavio.
Želimo li doći do bilo kojeg odredišta
moramo znati put. Put nije samo prometnica samo automobila, vlakova, zrakoplova
i drugih prijevoznih sredstava. Put je i mogućnost susretišta. Ako želimo
susresti poznanika ili prijatelja moramo prijeći određeni put od kontakta i
stiska ruke, do prijateljskih odnosa. Važno je znati put, jer u protivnom ćemo
zalutati. Kako pronaći put do Boga i stati na njegove staze temeljno je vjerničko
pitanje. Put do susreta s Bogom ključna je zadaća ne samo religioznosti nego i
čovječanstva uopće. Doći u susret s našim Stvoriteljem imeperativ je kojem
osoba naravno teži.
U svijetu bez Boga imamo bezbroj naučavanja
koja niječu Božju opstojnost i nude svoje putove. Mnogi, u neznanju, podliježu
tim teorijama. Potaknut takvim promišljanjima, njemački teolog Hans Küng
rekao je novinaru ateistu: «Vi ne vjerujete u Boga. Zbog toga vam je zatvoren
jedan beskrajan, divan svijet. Vi ste poput čovjeka koji je gluh i zato mu je
zatvoren pristup svijetu prekrasne glazbe». Istina, teško je čovjeku skinuti
mrak s očiju dok sam ne osjeti ljepotu svjetla. Stoga, nije toliko nužno čovjeku
dokazivati Božju opstojnost, nego mu pomoći otvoriti oči srca i duše da
progleda i sam spozna. Papa Pavao VI. je znao kazati: «Ne trebamo proklinjati
tamu, nego upalimo svijetlo!».
U Međugorju je Bog po Gospi upalio
svoju svjetiljku u svijetu tadašnjeg komunističkoga mraka. Brdo ukazanja tako
je po Mariji postalo grad na gori, svjetlo koje svijetli u noćima mnogih
srdaca. To svijetlo, kao zvijezda danica u betlehemskoj noći, jasno pokazuje i
osvjetljava put do Isusa. Upravo tu, na Brdu ukazanja, čovjek današnjice
ponavlja pred Gospom upit sv. Tome o Isusovoj adresi. Gospa je tako najdivniji
smjerokaz do Isusa. Ona drugo i ne želi biti. Ona ne vodi ljude sebi, nego
onome koji je put, istina i život. Po Gospi međugorski hodočasnik sam
iskustveno spoznaje Boga i s njom pronalazi svoj put. Kao takva Gospa i nama
zajedno sa sv. Ivanom Krstiteljem želi reći da iskustvom svoje vjere budemo
put za druge do Isusa.
fra
Mario Knezović
BROJ
PRIČESTI I KONCELEBRANATA
Tijekom
studenoga u župi Međugorje
podijeljeno je 33000 svetih pričesti,
a na sv. misama koncelebriralo je 1 149 svećenika iz domovine i inozemstva. U
studenome su u Međugorju boravile
hodočasničke skupine iz: SAD-a, Malawia, Njemačke, Italije, Austrije,
Meksika, Kanade, Koreje, Engleske, Francuske, Malezije, Brazila, Albanije,
Slovenije, Libanona, Vijetnama, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.
MONS.
TARCISIO ZIYAYE, NADBISKUP BLANTYRE, MALAWI POSJETIO MEĐUGORJE
Mons.
Tarcisio Ziyaye, nadbiskup Blantyre (Malawi, Afrika), boravio je u Međugorju početkom
studenoga. Došao je sa skupinom od 30 vjernika iz Malawija, među kojima
je bilo pet svećenika i jedna časna sestra. Putovanje je organizirala gđa
Gabrielle Russel uz pomoć brojnih donatora iz cijeloga svijeta, a to su:
prijatelji iz Malawija, Međugorski centar u Australiji, Međugorje-Mir Split,
prijatelji iz Škotske, prijatelji misionara koji rade u Malawiju i Tony Smith
iz Engleske, graditelj Međugorskog
križa u Malawiju.
Mons
Ziyaye je o
svojim dojmovima kazao:
«U
Međugorju sam prvi put. Došao sam sa skupinom u kojoj se uz laike nalazi pet
svećenika i jedna časna sestra. Sretan sam što sam ovdje.
Prvi
put sam čuo za Međugorje 1989., kada je netko od naših došao ovamo s mojim
tadašnjim biskupom. Sada sam vezan za Međugorje više nego ikad jer smo u
biskupiji Blantyre sagradili isti križ kakav imate na Križevcu.
Vidim
da je ovo doista mjesto molitve. Zahvalni smo vidiocima koji nas nadahnjuju.
Jedan od njih je rekao da se ne dolazi u Međugorje da bi se njih vidjelo, nego
zbog molitve i produbljivanja duhovnog života, da bi se produbilo pobožnost
prema Blaženoj Djevici Mariji.
Zahvalan
sam i župnom osoblju. Mislim da vrlo dobro organiziraju program. Doista pomažu
ljudima u molitvi, pomažu im da osobno dođu
Bogu, da budu slobodni, da dodirnu svoju nutrinu. Doista je dobro biti
ovdje!
Kući
nosimo mnoge krunice! U Malawiju, ima oko 11 milijuna stanovnika i preko 3
milijuna katolika. Želimo ih s njima podijeliti, jer kad s nekim nešto
podijelimo onda to utječe na našu vjeru i na vjeru drugih. Vjerujem da ako
stavimo Boga na prvo mjesto, ako se borimo protiv duhovnog siromaštva, Bog će
se pobrinuti da izađemo iz materijalnog siromaštva. Katkada mislimo da možemo
sami, ali to je pogrješno. Međusobno dijeljenje obogaćuje svakoga.
Svi
mi, u Europi i u Africi, trebali bismo propovijedati bez propovijedanja, to znači
trebali bismo propovijedati svojim životom.»
Organizatorica hodočasničke skupine
iz Malawija, gospođa Gay Russell nam je kazala:
«U rujnu 2000.
pripremala sam se na jubilarno hodočašće u Rim i Međugorje. U molitvi
pred Presvetim pitala sam: «Zašto ja, Gospodine? Zašto ja mogu ponovno ići?
A što je sa svim Malawijcima koji neće nikad moći tamo?» Ubrzo nakon toga
nazvao me je Tony Smith s prijedlogom da potražimo u blizini Blantyre brdo na
čijem bismo vrhu mogli sagraditi križ poput onog na Križevcu i postaviti Put
križa poput onog u Međugorju… to bi bilo Međugorje za Malawijce… Bio je
to odgovor na moje molitve. U djeliću sekunde, projekt je bio zamišljen i započet.
Izgradnja svetišta još traje.»
TREĆA
OBLJETNICA SMRTI FRA SLAVKA BARBARIĆA
Treća
obljetnica smrti fra Slavka Barbarića obilježena je 24. 11. 2003. u Međugorju
i u Čitluku.
U
Međugorju su se vjernici sjetili fra Slavka kroz molitvu Križnog puta na Križevcu,
u vrijeme i na mjestu gdje je umro 24.11.2000. godine, te u večernjoj svetoj
misi. Križni put s fra Slavkovim tekstovima predvodili su fra Mario Knezović i
fra Ljubo Kurtović, a svečanu večernju misu fra Tomislav Pervan. U
propovijedi je fra Tomislav podsjetio na prve
dane međugorskih ukazanja, vidioce i osobe koje su na poseban način obilježile
ovo mjesto. Po njegovim riječima, fra Slavko Babarić je zasigurno jedan od
onih koji su dali pečat međugorskoj duhovnosti i zato zauzima sasvim posebno
mjesto u povijesti Međugorja i u srcima svih onih koji su odgovorili Gospinom
pozivu.
Na
Križnom putu i na sv. misi sudjelovali su brojni hodočasnici i župljani, među
kojima djeca i djelatnici Majčina sela koje je fra Slavko utemeljio. Tijekom
cijelog dana, brojni vjernici molili su na fra Slavkovom grobu.
Učenici
i djelatnici Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića također su obilježili
24. studenoga, Dan škole koja nosi
njegovo ime. Prigodan program priredili su u Kino-dvorani. U programu su
sudjelovali glazbeni sastav škole, tri najbolja recitatora i dramska sekcija s
igrokazom «A mi smo se nadali». Nakon toga odigrana je nogometna utakmica, a
druženje je završilo zajedničkim ručkom.
Svaka
obljetnica fra Slavkove smrti podsjeća nas na sve što je ovaj veliki čovjek i
svećenik učinio na širenju
Gospine poruke mira – dao je svaku kaplju svoje snage sve do svoje smrti.
Svaka je obljetnica novi poticaj otvoriti se Božjem Duhu koji može učiniti čudesa
u srcima onih koji ga slušaju.
MEĐUGORSKA
MLADEŽ NASLJEDUJE SV. FRANJU
U
međugorskoj župi djeluje Frama
koja okuplja mlade koji žele nasljedovati Krista po primjeru sv. Franje. Tako
je u župnoj crkvi na blagdana Krista Kralja, 23. studenoga četrdeset i dvoje
mladih iz župe primljeno u Framu, osamnaestero ih je imalo prva obećanjaa a
petero je produžilo obećanja života po primjeru sv. Franje. Misno slavlje
predvodio je fra Branko Radoš, župnik, uz koncelebraciju duhovnog asistenta
Frame u Međugorju fra Frane Musića. Na misi su pjevali mladi framaši iz
nekoliko hercegovačkih župa.
JIM
CAVIEZEL, GLAVNI GLUMAC MEL
GIBSONOVA FILMA «MUKA KRISTOVA» U POSJETU
MEĐUGORJU
Jim
Caviezel koji u najnovijem filmu Mela Gibsona «Muka Kristova» igra glavnu
ulogu, potaknuo je privatnu projekciju još nedovršene verzije ovog filma
6. prosinca u Međugorju.
Tog
istog vikenda, film su u Vatikanu pogledali i članovi Državnog tajništva, članovi
Papinskog savjeta za sredstva javnog priopćivanja, te članovi Kongregacije za
nauk vjere. Svi su jednodušno izrazili podršku ovom filmu.
U
razgovoru s fra Mariom Knezovićem za Radiopostaju “Mir” Međugor Jim i
njegova supruga Kerri Caviezel razgovarali
su o svojemu iskustvu u Međugorju
kao i o iskustvu tijekom snimanja filma.
Donosimo dio razgovora:
Jim Caviezel:
«Prvi put sam čuo za Međugorje u petom ili šestom razredu. Prvo su rekli da
je to poput ukazanja u Fatimi, Guadalupi, Lurdu, ali ubrzo i da biskup kaže da
nisu istinita. Kao poslušan katolik, prihvatio sam ono što govore. Mnogo
godina kasnije upoznao sam svoju ženu, vjenčali smo se, i nekoliko godina
kasnije ona je otišla u Međugorje. Dok je ona bila tamo, ja sam u Irskoj
snimao film «Grof Monte Cristo». Telefonirala mi je u Irsku, osjetio sam
promjenu u njezinom glasu, ali sam to brzo otpisao misleći, «Tko sam ja da se
miješam u tvoje duhovno iskustvo?». Rekla mi je da Ivan Dragićević dolazi u
Irsku… Nekoliko puta sam se našao s njim i za vrijeme jednog ukazanja osjetio
sam tjelesnu nazočnost. Ivan mi je rekao dvije stvari koje su me se doista
dojmile: «Jim, čovjek nalazi vremena za ono što voli», i «Čovjek
ne nalazi vremena za Boga zato što ga ne voli». Zatim mi je govorio o
molitvi srcem. To je za mene bio kao početak poslanja – uvijek moliti srcem.
«
Kerri
Caviezel:
«Ja sam bila u sedmom razredu i naš svećenik nam je pokazao film u kojem se
vide djeca za vrijeme ukazanja. Rečeno nam je da je to istinito. Mi smo bili u
miješanoj katoličkoj zajednici u kojoj su bili uglavnom Hrvati i Talijani.
Moja baka je st-postotna Hrvatica. Nije mi se činilo teškim povjerovati.
Trebalo mi je 15 godina da dođem ovamo. Kad sam došla, odmah sam znala –
zbog onoga što sam u srcu osjetila – da je to istinito. Nisam vidjela nikakve
znakove niti išta slično nego – iako sam cijelog svog života katolkinja –
nikad nisam u ispovijedi osjetila ništa slično onome što sam ovdje osjetila.
To je bilo nevjerojatno iscjeljenje.»
O
iskustvu uloge Isusa Krista u filmu kazali
su:
Jim
Caviezel: «Do ove sam uloge došao
preko Međugorja, preko Gospe. U pripremama koristio sam sve što me je Međugorje
naučilo. Mel Gibson i ja išli smo svaki dan zajedno na misu. Ima dana kada
nisam mogao na misu, ali sam primio pričest. U to vrijeme sam bio čuo da Papa
svaki dan ide na ispovijed, pa sam pomislio da bih i ja trebao ići na ispovijed
što češće. Nisam htio da Lucifer ima ikakvu kontrolu nad onim što radim.
Griješimo djelima ali i propustom. Moj stalni grijeh propusta je da ne ljubim
dovoljno. I tako, ispovijed je bila priprema za pričest. Ivan Dragićević i
njegova žena Laureen dali su mi komadić pravog Križa. Njega sam stalno nosio
na sebi. Za njega su sašili poseban džep na mojoj odjeći. Uza se sam imao i
relikvije Padre Pija, svetog Ante Padovanskog, svete Marije Goretti, i svetog
Denisa, zaštitnika glumaca. Također sam postio. Stalno sam čitao poruke.
Svakodnevno su me mogli vidjeti s krunicom u ruci.»
Kerri
Caviezel: «Kad sam prvi put vidjela
križ na njemu, kad je bio našminkan, nije izgledao kao moj muž, izgledao je
kao Krist. Šminku su prilagodili slici Svetog Torinskog platna, da bi dobili točno
to lice. To je bilo tako stvarno da su ga ljudi gledali onako kako su vjerojatno
gledali Krista: neki su bili puni poštovanja, neki indiferentni, a neki su mu
se rugali. To nas je oboje pogodilo: shvatili smo na naš mali način kako je to
moglo biti. To je osobno utjecalo na naš život; mislim da je Jim shvatio teret
svoje uloge. Nikad u životu neće učiniti ništa važnije od toga.»
Župljani,
vjernici iz okolnih župa i hodočasnici za Božić su se pripravljali
devetnicom. Osim večernjeg
molitvenog programa u župnoj crkvi, tijekom devetnice molila se krunica na Brdu
ukazanja.
U
vremenu došašća u molitvenoj kući "Domus pacis" održana su dva
seminara posta i molitve. Na tim seminarima sudjelovalo je oko 100 hrvatskih i
austrijskih hodočasnika želeći se kroz post i molitvu pripraviti za Božić i
približiti se tajni Boga rođena na zemlji.
Tijekom
božićnih blagdana u svetištu Kraljice mira vladalo je ozračje mira, molitve
i zajedništva među vjernicima koji su pristigli sa svih strana svijeta. Za
blagdan Božića u Međugorju je bilo više stotina stranih hodočasnika. Na
Badnju večer na večernjoj sv. misi sudjelovalo je više tisuća vjernika. U 22
sata u crkvi prepunoj vjernika započelo je molitveno bdjenje koje je
nastavljeno sv. misom polnoćkom. Sam blagdan Božića protekao je u istinskom
raspoloženju mira i božićne radosti župljana i hodočasnika okupljenih oko
svoje Majke.
21. prosinca
dječji zbor iz Dubrovnika Mali raspjevani Dubrovnik, i Golubići mira, mali dječji zbor iz Međugorja, održali
svoj božićni koncert.
Zborovi su tako pjesmom čestitali
Božić svim
okupljenim vjernicima i međugorskim
hodočasnicima diljem svijeta.
Kao i niz godina do sada, mladići iz
zajednice bivših ovisnika «Cenacolo» tijekom božićnih blagdana tri puta su
izveli scensko uprizorenje živih jaslica. Osebujnim glazbenim i scenskim izričajem
pokazali su okupljenim vjernicima da uistinu žive motto svoje zajednice. «Iz
tame u svjetlo» , te da je moguće pronaći put iz pakla droge i ovisnosti u život.
GODIŠNJE
UKAZANJE JAKOVU ČOLI 25. PROSINCA 2003.
Na
posljednjem svakodnevnom ukazanju 12. rujna 1998. Gospa je Jakovu Čoli rekla da
će ukazanje imati jedanput godišnje i to 25. prosinca, na Božić. Tako je
bilo i ove godine. Ukazanje je počelo u 15 sati i 15 minuta i trajalo je 8
minuta.
Gospa je dala
slijedeću poruku:
«Draga djeco! Danas, kad vam Isus na
poseban način želi darovati svoj mir, pozivam vas da molite za mir u svojim
srcima. Djeco, bez mira u svojim srcima ne možete osjetiti ljubav i radost
Isusova rođenja. Zato dječice, danas na poseban način, otvorite svoja srca i
počnite moliti. Samo kroz molitvu i potpuno predanje vaše će srce biti
ispunjeno Isusovom ljubavi i mirom. Ja vas blagoslivljam mojim majčinskim
blagoslovom.»
SEMINARU
U «DOMUS PACIS”
Tijekom
2003. godine u kući molitve „Domus pacis” održano je 46 različitih
seminara na kojima je sudjelovalo
1600 vjernika.
Održana
su 22 seminara posta i molitve za vjernike iz Austrije (4), Njemačke (2),
Poljske (4), Francuske (4), Ukrajine (1), Rusije (1), Slovačke (1), Italije
(1), Kanade (1), Hrvatske i Bosne i Hercegovine (3). Na
ovim seminarima je sudjelovalo 737 vjernika
koji su tijekom šest dana
produbljivali svoju vjeru u Gospodina, slijedeći Gospin poziv na
molitvu, post i unutarnju šutnju. Seminare je vodio fra Ljubo Kurtović.
U istoj
kući na 4 duhovne
obnove okupio se 122
član franjevačke mladeži i
ministranata iz Hercegovine.
Školske sestre franjevke održale su
7 seminara za djevojke na kojima je sudjelovalo
239 djevojaka.
Također
je održano i
13 duhovnih
seminara
za
630 osoba
koje su organizirali različiti
duhovni pokreti.
4.
MEĐUNARODNI SEMINAR ZA BRAČNE PAROVE
Četvri
međunarodni seminar za bračne
parove održat će se u Međugorju
od 11. do 14. veljače 2004.
godine.
Tema seminara je: "PLOD MIRA JE LJUBAV, A PLOD LJUBAVI PRAŠTANJE"
(Gospina poruka,
25. siječnja 1996.)
Preporuča se sa sobom
ponijeti slušalice i mali radio sa FM frekvencijom, te Bibliju.
Seminar će se održati u
dvorani iza crkve. Prilog za troškove seminara iznosi 30 €
za jedan bračni par. Prijave možete izvršiti putem e-maila: medjugorje-mir@medjugorje.hr
ili osobno u Uredu informacija svetišta putem telefona/faxa ili na broj: 00387-36-651-988 (za Mariju Dugandžić). Broj sudionika je
ograničen zbog prostora, pa vas molimo da svoje prijave izvršite što prije, a
najkasnije do konca siječnja 2004. Isto tako molimo sve bračne parove
sudionike seminara da sami
osiguraju smještaj u Međugorju.
11.
MEÐUNARODNI
SUSRET VODITELJA CENTARA MIRA I MEÐUGORSKIH
MOLITVENIH,
HODOČASNIČKIH I
KARITATIVNIH SKUPINA
Jedanaesti
međunarodni
susret
voditelja centara mira, molitvenih
i karitativnih skupina vezanih
za Međugorje, održat će se
u Međugorju
od 22. do 26. veljače
2004. godine. Tema susreta je: "POKORA I SUVREMENI
ČOVJEK“
Broj mjesta je ograničen
prostorom, a svake je godine broj sudionika sve veći. Stoga vas molimo da što
prije, a najkasnije do konca
siječnja 2004.
prijavite svoj dolazak na ovaj seminar. Prijave izvršiti na broj tel/faxa
+ 387 36 651 988 (za Mariju Dugandžić) ili putem e-maila: medjugorje-mir@medjugorje.hr ili
pak u Uredu
informacija svetišta
osobno. Bit će
organizirano simultano prevođenje za
sve jezične skupine.
Cijena seminara je 60 € po osobi. U
cijenu su uključeni svi troškovi organizacije i rada seminara (predavači,
prijevodi tekstova, simultani prijevod i zajednički ručak zadnji dan).
Prilikom plaćanja na početku seminara svaki će
sudionik dobiti akreditaciju koja će mu omogućiti sudjelovanje u radu
seminara. Za smještaj u Međugorju treba se pobrinuti svatko osobno. Vjerujemo
da vama to nije poteškoća budući dugi niz godina dolazite u Međugorje i u
njemu imate svoje poznanike i prijatelje. Sa sobom
treba ponijeti radio sa slušalicama radi simultanog prevođenja.
Unaprijed
se radujemo vašim
prijavama i zajedničkom
susretu!