Bulletin
177
Međugorje,
26. kolovoza 2002.
„Draga djeco! I danas sam s vama u molitvi da vam Bog da
još jaču vjeru. Dječice, vaša je vjera mala a niste ni svjesni koliko
unatoč tome niste spremni tražiti od Boga dar vjere. Zato sam s vama da vam
pomognem shvatiti, dječice, moje poruke i da ih stavite u život. Molite,
molite, molite i samo u vjeri i preko molitve vaša će duša naći mir i
svijet radost da bude s Bogom. Hvala vam
što ste se odazvali mom pozivu.”
25. kolovoza 2002.
KRŠĆANSKI
IZAZOV KRIŽA
Kada su župljani Međugorja
1933. zavjetovali izgraditi i 1934. godine podigli veliki
križ
na brdu, koje je kasnije po
križu dobilo ime
Križevac,
nisu računali da bi to
mjesto moglo postati
okupljalištem hodočasnika cijeloga svijeta. Na tom brdu danas se događa molitveni mimohod
u kojemu se razmatra Isusova muka i smrt. Penjući se do križa vjernici svoj život
i bol, svoj križ i patnju suobličuju Kristovom križu. Tu vjernik osjeti svu
blizinu Božje ljubavi i Njegove intervencije u našim životima. Sami Bog uzima
na sebe sramotu križa i iz ljubavi umire za naše novo rođenje.
Danas govoriti o kršćanstvu, o
nasljedovanju Isusa bez prihvaćanja križa je neshvatljivo. Križ stoji pred
nama kao izbor i stvarnost kršćanske pripadnosti. Isus svojim učenicima jasno
kaže: «Tko god hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, i uzme svoj
križ i neka me slijedi» (Mt 16,24). To je Isusova ponuda. Isus nama nudi isto
ono što je njemu ponudio njegov i naš Otac Nebeski. Isus nas gura naprijed,
ali s teretom križa. No, tu ne treba biti straha. Križ nije prokletstvo. Križ
je blagoslov i stvarnost Isusovih učenika. Na tom putu nismo sami i ostavljeni.
Bog zna kolike su naše snage i mogućnosti i zato nam i ponavlja kako je njegov
jaram sladak i breme lako.
Promatrajući Međugorje u
kontekstu križa dolazimo do zaključka da je križ u središtu Međugorja, ali
istovremeno da je i Međugorje jedan novi križ. Gospa nam u Međugorju ne nudi
ništa privlačno i vremenito, naravno, gledajući svjetovnim očima. Gospa kao
Božja poslanica stalno poziva Kristu. A vidjeli smo što Krist nudi – križ,
odricanje, umiranje iz ljubavi za druge. Nije stoga čudo što upravo u Gospinoj
školi u Međugorju križ postaje lako breme i prihvatljiv izbor. Ljudi u Međugorju
ostavljaju navezanosti i ovisnosti, koje su patnja bez smisla, i po sakramentima
čiste dušu i izabiru križ koji je za kršćane drvo života i razlog
smislenosti ovozemaljskoga postojanja.
Fra Mario Knezović
BROJ PRIČESTI I KONCELEBRANATA
Tijekom
srpnja u župi Međugorje podijeljeno je 85000 svetih pričesti, a na sv. misama
koncelebriralo je 4436 svećenika iz domovine i inozemstva. U tom mjesecu u Međugorju
su boravile hodočasničke skupine
iz: Italije, Slovačke, Austrije, Poljske, Češke, Meksika, Libanona, Belgije,
SAD-a, Južnoafričke Republike, Engleske, Njemačke, Madagaskara, Indonezije,
Egipta, Latvije, Koreje, Japana, Jugoslavije, Rumunjske, Portugala, Hondurasa,
Slovenije, Irske, Francuske, Mađarske, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.
DOJMOVI PERUANSKIH BISKUPA
Kao što smo izvijestili u Bulletinu br. 176, u privatnom hodočasničkom posjetu od 4. do 6. srpnja u Međugorju
su boravili msgr. Gerard Anton Žerdin, ofm, misionar i biskup koadjutor u San Ramonu, član franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u
Zagrebu, i msgr. Julio
Ojeda Pascual, ofm, biskup San Ramona, iz Perua.
Msgr. Julio Ojeda Pascual o svojim je dojmovima kazao:
«Sretan
sam i dirnut što sam mogao doći u ovu zemlju. Prvi put sam čuo o ukazanjima
preko novosti koje nam je dao otac Gerard i drugi svećenici franjevci koji žive
u Peruu. Za mene je to bilo kao i druga neobična imena i bio sam skeptičan,
ali sam vidio obraćenja i to me se
najviše dojmilo. Došao sam zahvaljujući zagrebačkim franjevcima koji su me
pozvali u posjet. Pokazala se prilika doći u Međugorje i to sam učinio. Vidim
tolike ljude koji dolaze ovamo, koji se žele približiti Isusu preko Marije.
Zahvaljujmo Bogu što nam je dao Mariju koju častimo kao Majku Božju i koja
nas uvijek vodi Isusu.
Priroda
je ovdje vrlo lijepa, vegetacija i brda, ima mnogo kamenja; to je poticaj za
duhovni doživljaj. To je kao slika čovjeka grješnika koji je možda tvrd kao
kamen iz kojeg treba isklijati vegetacija uz pomoć milosti Božje. Vjerujem u
milost molitve na duhovnom putu čovjeka prema Bogu. Ova hodočašća mogu
izmoliti tu milost - da bude više radnika za Božju žetvu. Žetva je velika
a radnika je malo. Na mnoga mjesta jedni ljudi idu poticani vjerom, a drugi
zbog znatiželje. Umjesto da bude utažena njihova znatiželja, oni nađu nešto
drugo. Nađu primjer. Ovdje ima mnogo obraćenja koja mogu voditi prema duhovnim
zvanjima: svećeničkim, redovničkim, aktivnim laičkim…
Kad
se vratim kući reći ću što sam vidio i doživio: da ljudi dolaze stvarno s
hodočasničkim namjerama. Vlada hodočasničko ozračje, red i molitva. Ne
vidim ništa negativno. Pozitivno sam impresioniran. Vidjeli smo ljude kako mole
jako sabrano. Ambijent je dobar.
Neka
Majka Božja uvijek bude s nama, i ne samo u izvanrednim hodočasničkim danima.
Budimo vjerni i u svakodnevnom životu onome prema čemu nas Majka Božja vodi.
Msgr.
Gerard Anton Žerdin je pak kazao:
«O
međugorskim događanjima smo čitali u novinama, posjetili su nas ljudi koji su
nam pokazali neke materijale, i osobito nas je dirnula želja ljudi da se približe
Bogu, da iskoriste svaku priliku da se približe Bogu. Vidjeli su da su vrata
otvorena prema Bogu i približili su se i traže milost, žele preobraziti svoj
život. To je velika vrijednost. To mi želimo: preko sakramenata biti uvijek
bliži Bogu, preobraziti se, poboljšati se, biti više kršćani. Došli smo
malo vidjeti, ali još više doživjeti. Jučer smo bili na sv. misi, danas smo
bili na brdu razmatrati o našem zvanju, našem misijskom poslu, tražiti od
dragog Boga, tražiti od Gospe da nam pošalju misionare, žeteoce koje trebamo,
da se Riječ Božja može proširiti sve do nakraj svijeta. Iz Perua je malo teže
doći, ljudi imaju malo mogućnosti za takva putovanja. U Peruu imamo hodočasnička
mjesta, posebno hodočašća na mjesta gdje se nalaze križevi. Poznata je pobožnost
prema Kristu Razapetom, na slici je s Marijom, prisutno je i Sveto Trojstvo.
Sama slika nam služi za katehezu. Ljudi pripremaju velike procesije koje nam
služe za propovijedanje Riječi Božje, za ispovijedanje, obraćenje. U Peruu
su uz to vezani i mnogi popularni folklorni običaji. Ovdje nema turističke
ponude. Ljudi se preko hodočašća, preko molitve, nastoje približiti Bogu.
Primjeri drugih ih potiču na obraćenje.
PROSLAVLJEN BLAGDAN SV.
JAKOVA
Blagdan sv. Jakova apostola, zaštitnika župe
Međugorje,
svečano je proslavljen 25. srpnja. Euharistijsko slavlje započelo je i završilo
pjevanjem litanija svih svetih i procesijom s kipom zaštitnika, kojeg su ove
godine nosili župljani iz Podrbrda. Nakon tradicionalne procesije s
kipom sveca od župne crkve do
Gaja, uslijedilo je svečano euharstijsko slavlje
koje je predvodio fra Mate Dragićević, franjevac, župnik
župe
Čerin,
rodom
iz župe Međugorje, uz koncelebraciju 29 svećenika među kojima je
bio i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Slavko Soldo, i sam rodom
iz župe Međugorje. Župljanima i njihovim prijateljima, koji za
tu prigodu dolaze u posjet Međugorju, u proslavi zaštitnika
župe
uvijek se
pridruži i veliki broj
inozemnih hodočasnika budući da i
oni štuju sv.
Jakova,
također zaštitnika hodočasnika. Podsjetimo, župa Međugorje utemeljena je 1892. godine i
od tada ima sv. Jakova za svoga zaštitnika.
TRINAESTI MEĐUNARODNI
MOLITVENI
SUSRET
MLADIH
I ove je godine
od
31. srpnja
do 6. kolovoza u Međugorju održan međunarodni susret mladih na kojemu se okupilo
oko 7 000 mladih iz tridesetak zemalja
iz svih krajeva svijeta. Susretu je nazočilo i oko 250 svećenika koji su doveli svoje mlade
župljane
na ovaj susret. Tema susreta bila je: “S Marijom svjedočiti radost i mir”. Na večernjem
molitvenom programu mladima se pridruži i veliki broj vjernika tako da se
tijekom molitvenog susreta mladih na večernjem programu okupljalo oko 15 000
ljudi.
Predavači i svjedoci mlade su pozvali s
Marijom rasti u mudrosti i ljubavi, da bi, prema Papinom pozivu,
inteligencijom i osjećajima postali siguran
temelj budućnosti čovječanstva.
I ovaj je susret bio još jedno iznimno duhovno iskustvo
za sve mlade koji su na njemu sudjelovali, stoga ih pozivamo da i slijedeće
godine dođu u Međugorje na susret mladih i obnove svoju vjernost Bogu, Crkvi i
Papi.
Susret je simultano prevođen na 16
jezika.
BLAGDAN VELIKE
GOSPE
Za blagdan
Velike Gospe Međugorje je pohodilo
više tisuća domaćih i inozemnih vjernika.
Tijekom
prijepodneva slavljene su sv. mise na desetak
svjetskih jezika, dok je svečanu večernju sv. misu uz koncelebraciju
60 svećenika
predvodio je
fra Stojan Zrno, misionar u Kongu.I ove je godine veliki broj
bosonogih hrvatskih hodočasnika, nakon
desetaka kilometara pješačenja,
već
tijekom
noći pristizao u Međugorje.
U kući
molitve «Domus pacis» početkom srpnja održan je tečaj
kontemplativne molitve za 22 sestre franjevke iz Dubrovnika. Seminar su vodili
s. Franka Bagarić i fra Mladen Herceg.
U
istoj kući koncem srpnja održan je seminara posta i molitve
za
skupinu hrvatskih i slovenskih hodočasnika. Njih 43 proveli su šest dana u
molitvi, postu i šutnji želeći
produbiti svoju vjeru i predanje Gospodinu. Seminar su vodili s. Ljilja Pehar i
fra Ljubo Kurtović.
Svi
zainteresirani za sudjelovanje na seminarima posta i molitve neka se obrate fra
Ljubi Kurtoviću, Župni ured Međugorje, Gospin trg 1, 88266 Međugorje, Bosna
i Hercegovina (fax: 00 387 36 651 444).
Prošle godine objavljenja je knjiga «Međugorje
u Crkvi» na hrvatskom jeziku. Vjernici koji posjećuju ili pak namjeravaju
posjetiti Međugorje često se pitaju: Je li službena Crkva protiv ili za? Ova
knjiga je pokušaj odgovora na to pitanje. U njoj su, naime, sabrane izjave
crkvenih velikodostojnika koji su posjetili Međugorje i tom prigodom izrekli
svoje dojmove, kao i onih koji su svoje mišljenje o međugorskim događanjima
izrekli u nekim drugim prigodama. Redoslijed izjava slijedi hijerarhijski i
kronološki red. Kao izvori korišteni su, uz neke iznimke, samo materijali
tiskani i objavljeni na hrvatskom jeziku.
»...Kad se o Crkvi radi, svakako je od osobite
važnosti mišljenje biskupa, jer oni su učitelji Božjeg naroda u stvarima
vjere i morala. U proteklih dvadesetak godina kroz Međugorje je prošlo više
stotina biskupa iz svih krajeva svijeta. Svaki je od njih na temelju vlastitog
uvida i doživljaja stekao svoje mišljenje o stvarnosti koja je poznata pod
imenom Međugorje. Ovdje su sabrane dosad objavljene izjave odgovornih ljudi u
Crkvi, tako da svaki čitatelj može sam stvoriti vlastiti sud
o onom što oni govore i misle o Međugorju, uz napomenu da se radi o
privatnim mišljenjima pojedinih biskupa. Predajući ovu knjigu javnosti dan je
(u ovom času jedini mogući) odgovor na pitanje koje se tako često postavlja:
»Što Crkva kaže o Međugorju?«. (iz Predgovora fra Leonarda Oreča).
Ne prejudicirajući službeni stav
Katoličke crkve, sve što se nalazi na ovim stranicama daje dostatno jasan
odgovor na pitanje: čemu ovakva knjiga?
Ove godine knjiga je objavljena na
engleskom i talijanskom jeziku, a uskoro izlazi i njemački prijevod. Knjiga se
može nabaviti u suvenirnici – knjižari u Župnog ureda u Međugorju.