Bulletin
190
Međugorje, 26.
rujna 2003.
“Draga djeco!
I danas vas pozivam da se približite mom srcu. Samo tako shvatit ćete dar
moje prisutnosti ovdje među vama. Želim vas, dječice, voditi srcu mog
Sina Isusa. Ali vi se opirete i ne želite otvoriti vaša srca molitvi. Ja vas iznova,
dječice, pozivam nemojte biti gluhi nego shvatite moj poziv koji je za vas
spasenje. Hvala vam što
ste se odazvali mome pozivu.”
25. rujna 2003.
DUHOVNA
OLIMPIJADA
Toliko
se danas brojne kulturne, ekonomske i športske organizacije trude okupiti
ljude oko iste stvari. Svim silama, uz medijsku podršku i ulaganje u promidžbu,
želi se zbližiti ljude različitih osjećaja i opredjeljenja u jedno jato.
No, unatoč trudu uspjesi su uvijek ispod razine očekivanoga. Tako poslije
gotovo svih športskih igara imamo «igre» oko nepravde, krivih prosudbi,
prijevare, vrijeđanja i sl. Vijesti s gospodarstvenih sajmova govore nam o
nadmetanjima bez pravila igre i poštivanja drugoga. Svi žele pod svaku cijenu biti ekskluzivna roba. Prodaja
i profit guraju u stranu sve vrednote zajedništva i poštivanja onih pored
nas. U prvi plan uvijek izbija borba za prva mjesta, najčešće ne mareći za
sredstva na putu do zacrtanog cilja. Brojna laktanja, podmetanja, neiskrenost
i strast za moći uništavaju sve početne nakane o istinskom zajedništvu
okupljanja oko istih ciljeva.
Kad u takvu ambijentalnu stvarnost
gurnemo Međugorje i ljude koji se u njemu okupljaju možemo bez puno mudrosti
zamijetiti kako je cijela logika okupljanja u njemu potpuno drukčija. Ljudi,
pozvani od Gospe, okupljaju se u jedno bez motiva natjecanja u zemaljskim
stvarima. Gospini hodočasnici, koji dolaze sa svih strana svijeta, ne natječu
se za prva mjesta: Natječu se tko će Isusa staviti na prvo mjesto u svom životu.
Blizina sakramenta ispovijedi upozorava da se upravo trebaju odložiti sva
zemaljska laktanja i natjecanja u prolaznim uspjesima. Sveta misa, kao središte
kršćanske molitve, naviješta istinsko zajedništvo u kojem svi primaju
najizvrsnija priznanja Neba. Tu se trči za vječnim vijencem slave. Ljudi u
osjećaju malenosti pred Božjom svemoći trude se osvojiti njegovu prisutnost
približavajući mu se na Križevcu i Brdu ukazanja. Ljudi se natječu u praštanju,
molitvi, čistoći srca, prihvaćanju života iz ljubavi… Nu, tu nema onih
«igara» koje druge guraju u stranu i anonimnost. Tu su jedni drugima ispružena
ruka koja podiže one kojima malo nedostaje da stignu do cilja. Tu se trči
trajna štafeta gdje je važan zajednički trud do cilja. Sve podjele i
razlike su ušutkane snagom Duha Svetoga. Zapravo, u Međugorju se ostvaruje
onaj Isusov poziv da budemo jedno. (Iv, 17,22).
Kršćani
nikada ne smiju upasti u napast mišljenja kako mogu samostalno do Isusa trčeći
životnu trku samo za sebe i samo prema svome cilju. Mi smo pozvani brinuti se i o drugima. Kao braća smo
pozvani biti jedno i biti Crkva. Isus je došao da svijet u ljubavi uveže i
spasi. Sotona je onaj koji želi razbiti, razjediniti i nametnuti utrku za
propadljivim blagom. Zato, natječimo se duhom. Neka naš život bude duhovna
olimpijada gdje nećemo druge pretrčavati, podapinjati i pobjeđivati.
Duhovna olimpijada zahtjeva pobijediti sebe, prepustiti drugima prva mjesta,
drugima osigurati pobjedničko postolje spasenja u vječnosti.
Tek tada i mi zaslužujemo svoju medalju – neprolazni
vijenac slave. I samo tako će naša olimpijska
baklja trajno gorjeti!
Fra Mario Knezović
V I J E S T I
BROJ
PRIČESTI I KONCELEBRANATA
Tijekom
kolovoza
u župi
Međugorje
podijeljeno
je 218 000 svetih
pričesti,
a na
sv. misama
koncelebriralo
je 4609 svećenika
iz domovine
i inozemstva.
U kolovozu
su u
Međugorju
boravile
hodočasničke
skupine
iz: Njemačke,
SAD-a,
Italije, Irske,
Austrije, Nizozemske,
Mađarske,
Portugala, Velike
Britanije, Jugoslavije,
Švicarske, Libanona,
Belgije, Češke,
Slovačke,
Poljske, Rumunjske,
Španjolske, Francuske,
Južnoafričke
Republike, Indonezije,
Meksika, Koreje,
Rusije, Ukrajine,
Litve, Latvije,
Kanade, Hondurasa,
Kine, Slovenije,
Malte, Izraela,
Egipta, Hrvatske,
te Bosne
i Hercegovine
Veliki zbor župe Međugorje «Kraljica mira»,
pod vodstvom s. Slavice Kožul,
i ove je godine bio na turneji u Italiji. Od 28. kolovoza do 1. rujna
pjevanjem su pratili molitveni
program u župama Mondovi i Lavesuola, provincija Ravenna. Molitvu krunice, sv.
misu i klanjanje vodio je don Pietro Zorza, a na molitvi je sudjelovalo mnoštvo
vjernika i međugorskih hodočasnika. O svojim susretima i iskustvima s Gospom
okupljenim vjernicima je govorio
Jakov Čolo.
Ovo je bio drugi takav posjet zbora «Kraljica mira»
Italiji, a vjerujemo da će se takvi susreti molitve i zajedništva u Gospodinu
nastaviti i dalje.
Na
svome putovanju zbor je posjetio i neke talijanske gradove želeći upoznati
prirodne i kulturne ljepote zemlje iz koje nam dolaze brojni hodočasnici, te su
postali i dijelom naše župe. Takvi susreti omogućuju upoznavanje kulture i
mentaliteta ljudi koji nam svakodnevno dolaze, bolje razumijevanje njihovih
potreba, a članove zbora jača u zajedništvu i odluci nastaviti služiti
Gospodinu u pjesmi jer - «tko pjeva dvostruko moli».
Gospodin
Roberto Ponzo osigurao je smještaj za članove župnoga zbora, na čemu posebno
zahvaljujemo.
Koristimo
i prigodu zahvaliti se župnom zboru, Jakovu Čoli i don Pietru Zorzi koji se
spremno odazivaju i pomažu organizirati ove susrete na poziv vjernika i
prijatelja Međugorja budući da mnogima nije moguće hodočastiti u Međugorje,
a na ovaj način mogu osjetiti Božju blizinu po Marijinu pozivu u Međugorju.
Početkom
rujna
2003. u privatnom posjetu boravio je msgr. Hermann Raich,
biskup Wabaga-Papua Nova Gvineja.
Msgr.
Raich, Austrijanac rodom iz Tirola, biskup je već 20 godina. 1964., kao mladi
svećenik, otišao je u misije na Papuu Novu Gvineju, Bio
je
poslan
na
područje
na
kojem
tada
još
nije
bilo
kršćana.
Počevši
od ništice, strpljivim radom osnovao je misijsku postaju. Šesnaest godina
kasnije bio je imenovan biskupskim vikarom, a kada je to područje postalo
biskupija, imenovan je za biskupa.
U biskupiji Wabag živi oko 300.000 stanovnika, od kojih je oko trećina
katolika.
O svojim dojmovima biskup
Reich je kazao:
„Ljudi
u mojoj biskupiji zasada ne znaju mnogo u Međugorju. Lourdes i Fatima su mnogo
poznatiji, ali glas o Međugorju se probija. Kad god dolazim na odmor u Europu,
ljudi me pitaju za mišljenje o Međugorju. Zato sam poželio osobno doći i
vidjeti. Ovo je moj drugi boravak u Međugorju. Bio sam ovdje prije dvije
godine, obećao sam da ću se vratiti i drago mi je da se to i ostvarilo!
U Međugorju čovjek uranja u
ozračje molitve i tišine, što je vrlo pozitivno. Mnogo se moli, ispovijeda,
euharistijsko slavlje je lijepo i živo, a to nije slučaj posvuda. Rekao bih:
gledajte plodove. Kakvi su plodovi, takvo je stablo. Plodovi koje vidim i doživljavam,
o kojima slušam, tako su pozitivni i tako uvjerljivi da sam osobno uvjeren da
je Gospa ovdje na djelu, da se ukazuje. Vidioci su vjerodostojni, čak im se
divim kako su sve to izdržali tako dugo vremena. Dojmilo me se ovdašnje ozračje.
Jednom sam imao priliku razgovarati s vidjelicom Marijom u Beču. Vrlo dobro smo
se razumjeli. Rekao sam joj da na Novoj Gvineji polako upoznajemo Gospine poruke
i da ih želimo slijediti i živjeti.
Dao bih jedan opći savjet: biti otvoren za ono što poruke navještaju i
za ono što Sveto pismo govori. Poruke su potpuno usmjerene na Sveto pismo i ne
kažu ništa novo. Stalno naglašavaju da činimo ono što u Svetom pismu već
piše. Gospa
je u porukama već češće govorila o svetosti. «Odlučite se za svetost». To
nije tako lako, ali to je ono na što nas Krist poziva. On kaže: «Budite savršeni
kao što je savršen vaš nebeski Otac». Apostol Pavao kaže: Vaše posvećenje
je Božja volja. Težnja za svetošću je poziv za svakoga od nas.”
POSJET
AUSTRIJSKOG BISKUPA
Msgr.
dr. Ludwig Schwarz, pomoćni biskup bečke nadbiskupije, boravio je u privatnom
posjetu Međugorju početkom rujna 2003. Msgr. Schwarz, salezijanac, već je
dvije godine pomoćni bečki biskup. Dvadeset
godina proveo je u Rimu gdje je na jednom papinskom sveučilištu bio docent za
staru filologiju i arheologiju, rektor, te provincijal salezijanaca.
O
svojim dojmovima je kazao:
„Vrlo brzo nakon početka ukazanja, kad sam bio u Rimu, čuo
sam za Međugorje. Mi svećenici često smo o tome razgovarali, a imali smo i
mlade svećenike i studente iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su nam davali
podatke o događajima. Prema Međugorju su postojala dva oprečna stava: na jednoj strani oni koji su bili uz Međugorje,
kojih se Međugorje dojmilo i koji su bili oduševljeni Međugorjem, a s druge
strane skeptici i oni koji su se držali na odstojanju.
Mnogi
Austrijanci bili su u Međugorju tijekom ovih godina, mnogi govore pozitivno i s
oduševljenjem jer su doživjeli osobnu promjenu. Na ovom Gospinom milosnom
mjestu doživjeli su duboko iskustvo Isusa Krista u sakramentima, napose u
ispovijedi i Euharistiji. Dojmilo ih se ozračje oslobođenja. Oni govore o
miru, o skladu između Boga i ljudi, kao i između ljudi. Sklad donosi mir, a
njegov najljepši plod je radost. Mnogi se kući vraćaju radosni. Postoje,
naravno, i pojedinačna skeptična mišljenja o Međugorju. Mnogi kažu: pričekajmo
sud Crkve.
Od prvog su me se trenutka dojmili ovdašnji hodočasnici, kao i ovo ozračje
molitve, unutarnje radosti i mira koji posvuda zrači. Mislim da, kao što kaže
sam Krist, dobro stablo može biti prepoznato po dobrim plodovima.
Umirući na križu, Isus Krist nam je dao svoju ostavštinu, svoju Majku.
Marija, Majka Božja, je naša nebeska Majka koja nas ljubi kao što je ljubila
svog božanskog Sina. Drugi vatikanski koncil kaže da Blažena Djevica Marija,
nakon Uznesenja na nebo, ostaje blizu svojoj djeci, pomaže im i vodi ih. Zato
postoji mogućnost ukazanja Majke Božje. Znamo da je Crkva priznala ukazanja u
La Salette, u Lurdu i u Fatimi. Majka Božja je model Crkve, ona ljubi ljude,
ljubi svoju djeci i vodi nas prema Spasu, prema Isusu Kristu: «Per Mariam ad
Jesum». Najvažnije teme koje nam stavlja na srce u Lourdesu i u Fatimi, a koje
nalazimo i u Međugorju, su molitva, Euharistija, pokora, obraćenje, sakrament
pomirenja, zalaganje i molitva za mir. To su nakane koje nalazimo i u Evanđelju
i koje nam je Isus osobno stavio na srce.”
Vrt sv. Franje u Međugorju
i ove je godine bio mjesto u kojemu su se tijekom Druge likovne kolonije «Međugorje
2003.» družili brojni umjetnici stvarajući djela za potrebe izgradnje
rehabilitacijskog centra za hipoterapiju u Majčinom selu.
U međugorskoj likovnoj
koloniji, koja će se održavati svakog ljeta, tridesetak umjetnika iz BiH i
Hrvatske tijekom posljednjeg tjedna u kolovozu stvarali su slike sakralne
tematike i međugorskog krajolika. Među umjetnicima su bili poznati mostarski
slikar Vlado Puljić, Stjepan Perković iz Viteza, umjetnik koji zbog paralize
ruku slika nogama, Anto Mamuša iz Novog Travnika, Jure Jovica iz Ploča,
Velimir Penović iz Zagreba, Vladimir Mario Davidenko iz Splita i drugi.
Aukcija
slika održat će se u prosincu u Međugorju, a sav prihod, kako rekosmo, će
biti upotrijebljen za izgradnju rehabilitacijskog centra.
BLAGDAN
UZVIŠENJA SV. KRIŽA
Na
blagdan
Uzvišenja
Svetog
Križa
14. rujna,
koji se u Međugorju slavi u prvu nedjelju
nakon
Male
Gospe, u svetištu Kraljice
Mira
okupilo
se
oko 50 tisuća
domaćih
i
inozemnih
hodočasnika.
Kao i svake godine rijeke hodočasnika slijevale su se u Međugorje već tijekom
noći. Mnogi
od njih su prešli pješice stotine i stotine kilometara, neki i bosonogi.
Svečanu
sv. misu uz koncelebraciju 40 svećenika, kao i večernju
sv. misu na vanjskom oltaru uz
koncelebraciju 60 svećenika
predvodio je prof. dr. Tomislav Ivančić, profesor na Katoličkom bogoslovnom
fakultetu u Zagrebu i utemeljitelj zajednice «Molitva i riječ», Centra za
duhovnu pomoć i voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu u Hrvatskoj i inozemstvu.
Prof.
Ivančić vodio je i trodnevnu duhovnu obnovu za župljane i hodočasnike u
prigodi proslave blagdana Uzvišenja Sv. Križa i 70. obljetnice početka
gradnje križa na Križevcu. Duhovna obnova prevođena je na 9 jezika za
inozemne hodočasnike.
Za one koji nisu mogli na Križevac,
u župnoj crkvi je u podne slavljena sv. misa
koju je predvodio fra Tomislav Pervan.
I
ove je godine tjedan dana prije
blagdana križ na Križevcu bio osvijetljen, podsjećajući na svoje značenje i
pripremajući župljane i hodočasnike na blagdan kao vidljivi znak vječne
svjetlosti koja blista s križa. Kao što smo kazali,
obilježena je i 70. obljetnica početka gradnje križa na Križevcu te
su za tu prigodu križ i putevi koji do njega vode
obnovljeni.
Prigodom 70. obljetnice Križevca,
Hrvatska pošta d.o.o. Mostar izdala je prigodnu poštansku marku i omotnicu. Poštanska
marka prikazuje križ koji se uzdiže na brdu Križevac, a čija je gradnja počela
1933. godine u spomen na 1900 godina Muke Isusove.
DEVETI
MEĐUNARODNI SEMINAR ZA SVEĆENIKE
Deveti međunarodni
seminar za svećenike održat će se u Međugorju od 5. do 10. srpnja
2004. Tema seminara je Identitet svećenika.
PROGRAM
SEMINARA
5. srpnja 2004., ponedjeljak
10. 00
– 18. 00 Prijave sudionika (Nova
dvorana)
18.00
POČETAK SEMINARA
Molitva krunice, sv.
misa
Molitva za ozdravljenje i slavna otajstva krunice
6. srpnja 2004.,
utorak
08.30 Laudes na
latinskom i klanjanje pred Presvetim
09.00
Predavanje (prof. dr.
Tomislav Ivančić)
10.00
Stanka
10.30
Molitva
15.30
Predavanje (prof. dr. Tomislav Ivančić)
16.30
Stanka
17.00
Molitva
18.00
Večernji program (krunica,
sveta misa, molitva za ozdravljenje)
7. srpnja 2004.,
srijeda
08.30
Laudes na latinskom i
klanjanje pred Presvetim
09.00
Predavanje (prof.dr. Tomislav
Ivančić)
10.00
Stanka
10.30
Molitva
15.30
Predavanje (prof. dr. Tomislav Ivančić)
16.30
Stanka
17.00
Molitva
18.00
Večernji program (krunica,
sv. misa, molitva za ozdravljenje)
22.00 Klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu
8. srpnja 2004.,
četvrtak
6.00 Krunica na Brdu ukazanja
9, 30
Predavanje, molitva (prof. dr. Tomislav Ivančić)
15.30
Molitva, razmatranje
17.00
Stanka
17. 30 Susret s vidiocem
18.00 Večernji program
(krunica, sv. misa i klanjanje)
9. srpnja 2004.,
petak
6,00 Put križa na Križevcu
Ispovijed
16.00 Predavanje (s. Elvira Petrozzi)
18.00 Večernji program (krunica, sv. misa, čašćenje križa
Gospodinova)
10. srpnja 2004.,
subota
08.30
Odlazak na grob fra Slavka Barbarića, molitva
09.00 Iskustva, svjedočanstva
ZAVRŠETAK
SUSRETA SV. MISOM U 12 SATI.
Svoje
prijave
možete
izvršiti
putem
e-maila:
medjugorje-mir@medjugorje.hr,
osobno
u
Uredu
informacija
ili
putem
tel./faxa
na
broj
00387 36 651 988 (za Mariju Dugandžić).
Molimo
sve svećenike koji sami osiguraju smještaj u obitelji iz Međugorja da nam na svojoj prijavi naznače ime i prezime i broj telefona
obitelji kod koje su dogovorili smještaj. Svećenici
koji nemaju izravna poznanstva i mogućnost izravno dogovoriti smještaj
neka to naznače na prijavi i mi ćemo ga osigurati.
Troškovi
seminara pokrivaju se s pet misnih intencija.
Sa
sobom
je
potrebno
ponijeti:
celebret
od
svoga
poglavara,
albu
i
štolu,
Bibliju,
mali
radio
sa
FM
frekvencijom
i
slušalice
(za
simultani prijevod).
Mnogi
svećenici
nemaju
pristupa
Internetu
i
možda
nisu
upoznati
s
postojanjem
ovakvog
međunarodnog
susreta
u
Međugorju.
Zato
ljubazno
molimo
sve
organizatore
hodočašća,
molitvene
skupine
i
centre
mira
da
ovu
informaciju
objave
u
svim
sredstvima
priopćavanja
koja
im
stoje
na raspolaganju da
bi
što
više
svećenika
moglo
sudjelovati. Molimo vas da, u onoj mjeri u kojoj vam je to moguće, materijalno pomognete svećenicima koji žele doći,
a nemaju
potrebna
sredstva
za
putovanje.
Unaprijed
vam
se
na
tomu
zahvaljujemo
zazivajući
na
vaš
rad
Božji
blagoslov
i
blagoslov
Kraljice
Mira.
Predavač na seminaru je p
rof. dr. Tomislav Ivančić. Rođen je 1938. u Davoru, Hrvatska. Nakon filozofskog i
teološkog studija zaređen je 1966. godine
za svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz
filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu,
vraća se u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, urednik časopisa,
suradnik brojnih domaćih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva
hrvatskih književnih prevoditelja. Njegovi znanstveni i stručni članci
objavljeni su u domaćim i
inozemnim časopisima, a od brojnih knjiga mnoge su prevođene na strane jezike.
Kanonik je zagrebačkog Prvostolnoga kaptola, član Prezbiterskoga vijeća
Zagrebačke nadbiskupije i Vijeća za nauk vjere Hrvatske biskupske
konferencije. Od 1971.
bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenoga pokreta
unutar Crkve u Hrvata, utemeljitelj vjerničkog društva pod imenom Zajednica
Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i
evangelizaciju u Hrvatskoj i izvan nje. U zadnjem desetljeću školuje
djelatnike za rad u Centru za duhovnu pomoć i za vođenje
seminara za evangelizaciju. Od 1998. godine dekan je Katoličkog
bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija,
teologija i književnost. Osobito područje njegova zanimanja je istaživanje čovjekove
egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije
te nužnost razvoja duhovne medicine koja je uz somatsku i psihičku
nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih
bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije (hagioterapeje)
i u Zagrebu 1990. utemeljio Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.