Savršenstvo

U poruci od 25.03.2001., Gospa kaže:

S vama sam dječice, i pozivam vas
na savršenstvo vaše duše i svega što činite.

Kad se, u Govoru na Gori, Isus obraća mnoštvu i učenicima, on daje Oca Nebeskog kao uzor savršenstva koji treba nasljedovati: «Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!» (Matej 5,48). Ova začudna zapovijed zauzima u Novom zavjetu ono mjesto koje je u Starom zavjetu imala zapovijed: «Budite, dakle, sveti, jer sam svet ja!» (Levitski zakonik 11,45; 19,2) Od jedne do druge zapovijedi jasno se očituje promjena gledišta.

Stari zavjet

Stari zavjet govori o svetosti više nego o savršenstvu. Bog je svet, što znači da je sasvim drugačijeg reda nego bića ovoga svijeta: on je velik, moćan, strašan (Ponovljeni zakon 10,17; Psalam 76); čudesno dobar i vjeran (Izlazak 34; Psalam 136); pravedan (Psalam 99). Za nj se ne kaže da je «savršen», jer ta riječ u hebrejskom pristaje samo ograničenim bićima. Stari zavjet govori o savršenstvu njegovih djela (Ponovljeni zakon 32,4), njegova Zakona (Psalam 19,8), njegovih putova (2 Samuel 22,31).

Kad Bog svetosti izabire sebi narod, taj narod i sam postaje svet, tj. odvojen od profanoga i posvećen. Samim tim, nameće mu se potreba savršenstva: što je posvećeno mora biti netaknuto i bez mane, fizički cjelovito (Levitski zakonik 22,22); moralno neporočno – služeći Jahvi «srca neporočna», u potpunoj iskrenosti i vjernosti ((1 Kaljevi 8,61; cf. Ponovljeni zakon 6,5; 10,22); podložno zapovijedima i u borbi protiv zla (Ponovljeni zakon 17,7.12).

Pobožni su Židovi tražili savršenstvo u opsluživanju Zakona: «Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu» (Psalam 119).

Novi Zavjet

Evanđelje odaje priznanje tom savršenstvu otvorenom prema iščekivanju; takvo je savršenstvo roditelja Ivana Krstitelja, «besprijekornih» u svojoj vjernosti Zakonu (Luka 1,6), ili savršenstvo Šimuna i Ane (2,25-38). Ali ako vršenje Zakona teži da se samodopadno zatvori u sebe, onda je tek lažno savršenstvo te izaziva nepomirljivo Isusovo protivljenje (Luka 18,9-14; Ivan 5,44), na koje se – potom – nastavlja i Pavlovo (cf. Rimljanima 10,3 sl; Galaćanima 3,10).

Prema Isusovim riječima, Zakon se mora ispunjavati na sasvim drugačiji način. Objavljujući u potpunosti da presveti Bog jest Bog ljubavi, Isus daje novo usmjerenje zahtjevu savršenstva što ga pokreće veza s Bogom. Nije više posrijedi neporočnost koju treba sačuvati, već darovi Božji, ljubav Božja koju treba primiti i širiti.

Isus se ne svrstava među «pravednike» koji izbjegavaju dodir s grešnicima: on sam je došao radi grešnika (Matej 9,12 sl). On jest «janje bez mane» (1 Petrova 1,19), slikovito najavljeno propisima Levitskog zakonika, ali on uzima na sebe naše grijehe, prolijeva krv da bi oni bili otpušteni; upravo tako postaje naš savršeni» svećenik (Hebrejima 5,9 sl; 7,26 sl), kadar da i nas usavrši (Hebrejima 10,14).

Savršenstvo u poniznosti

Tko hoće primiti spasenje što ga Isus donosi, mora dakle priznati da je grešnik (1 Ivanova 1,8) i odreći se pozivanja na bilo kakvu osobnu prednost, i pouzdavati se samo u njegovu milost (Filipljanima 3,7-11; 2 Kor 12,9). Bez poniznosti i odricanja nemoguće je slijediti Isusa (Luka 9,23; 22,26 sl). Nisu svi pozvani na iste oblike djelatna odricanja (cf. Matej 19,11 sl; Djela apostolska 5,4), ali tko hoće napredovati prema savršenstvu mora nesebično krenuti tim putem; riječ upućena bogatom mladiću  izaziva njegovu pažnju: «Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš … dođi i slijedi me!» (Matej 19,21; cf. Djela apostolska 4,36 sl).

Savršenstvo ljubavi

Savršenstvo na koje su pozvani Božji sinovi jest savršenstvo ljubavi (Kološanima 3,14; Rim 13,8-10). Na usporednom mjestu s Matej 5,48 kod Luke umjesto «savršen» čitamo «milosrdan» (Luka 6,36), a i Matejev kontekst govori o sveobuhvatnoj ljubavi, ljubavi koja se proteže čak i na neprijatelja i progonitelja. Kršćanin se, dakako, mora čuvati zla (Matej 5,29 sl; 1 Petrova 1,14 sl), ali da bi bio sličan svome Ocu (Matej 5,45; Efežanima 5,1 sl) mora se istodobno brinuti za opakoga (cf. Rimljanima 5,8), ljubiti ga i, ma koliko ga to stajalo, «zlo svladati dobrim» (Rimljanima 12,21; 1 Petrova 3,9).

(Vrlo je zanimljivo da u poruci od 25. ožujka 2001., upućenoj vidjelici Mariji, Gospa poziva na savršenstvo, a u poruci od 18. ožujka 2001., danoj samo sedam dana ranije, upućenoj vidjelici Mirjani prilikom godišnjeg ukazanja, Gospa poziva na ljubav i milosrđe: «Danas vas pozivam na ljubav i milosrđe. Darujte ljubav jedni drugima kao što je vaš Otac daruje vama. Budite milosrdni - srcem. … Svako milosrđe koje izlazi iz srca približava vas mome Sinu.»)

Savršenstvo i napredak

Ova širokogrudnost ne smatra se nikada zadovoljnom postignutim rezultatom. Pojam je napretka odsad vezan uz pojam savršenstva. Kristovim učenicima valja uvijek napredovati, rasti u spoznaji i ljubavi (Filipljanima 1,9), štoviše, i onda kad su dio kategorije formiranih kršćana (grčki: «savršenih» - 1 Kor 2,6; 14,20; cf. Filipljanima 3,12.15).

Savršenstvo u paruziji

Oni se neprestano pripremaju za Dolazak njihova Gospodina, u nadi da će im Bog dati te će u onaj dan biti nađeni bez prijekora (1 Solunjanima 3,12 sl). Stalo im je da se odazovu Kristovoj želji da sebi predstavi Crkvu «krasnu…» (Efežanima 5,27); oni dakle zaboravljaju na ono što je već ostvareno i ustremljuju se prema naprijed (Filipljanima 3,13), sve dok 'svi zajedno ne stignemo u jedinstvo … do savršena Čovjeka, do punine veličine Kristove' (Efežanima 4,13).

(Cf: Xavier Leon-Dufour, Rječnik biblijske teologije)