Budite svjetlo

U poruci od 25.11.2001., Gospa kaže:

«Zato vi koji živite moje poruke budite svjetlo i ispružene ruke ovom nevjernom svijetu da bi svi upoznali Boga ljubavi.»

U svim Gospinim porukama primjećujemo da su one odjek biblijske riječi. Ova nam poruka to uvjerenje doista potkrepljuje, jer je izraz «budite svjetlo i ispružene ruke ovom nevjernom svijetu da bi svi upoznali Boga ljubavi» zapravo drugi način da se kaže: «Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima» (Iz 42,6) i «Vi ste svjetlost svijeta… neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.» (Matej 5,14-16)

Da bismo bili svjetlo, valja nam znati što svjetlo znači.

Tema svjetla provlači se kroz cijelu biblijsku objavu. Odvajanje svjetla od tame bio je prvi stvaralački čin Stvoritelja (Post 1,3s). Na kraju povijesti spasenja, Bog sam će biti svjetlo novom stvorenju (Otk 21,5).

Stari zavjet

U Starom zavjetu, Bog je tvorac svjetla, odjeven u svjetlo (Ps 104,2), svjetlost sama (Mudr 7,27.29s). Svjetlost je Božji dar, a Bog, postajući čovjekom u Kristu, jest svjetlost svijeta.

Kristov dolazak je ispunjenje obećanja danog po prorocima: «A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama...» (Malahija 3,20), «Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.» (Izaija 9,1), «Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.» (Izaija 42,7).

Novi zavjet

U Novom zavjetu tema je svjetla razrađena u tri glavna smjera:

Kao što sunce obasjava put tako «svjetlo» obasjava hod prema Bogu. Nekoć je to bio Zakon, zatim Mudrost i riječ Božja (Prop 2,13; Izr 4,18-19; 6,23; Ps 119,105), a sada je to Krist (Iv 1,9; 9,1-39; 1 Iv 2,8-11; usp. Mt 17,2; 2 Kor 4,6), koji se može usporediti sa svjetlećim oblakom iz vremena Izlaska (Iv 8,12; usp. Izl 13,21s; Mudr 18,3s).

Svjetlo je i svaki kršćanin koji svijetu očituje Boga: «Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.» (Lk 8,16). «Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu.» (Fil 2,15). (Vidi i: Mt 5,14-16; Rim 2,19; Otk 21,24).

Svjetlo je simbol života, sreće i radosti. Tama je simbol smrti, nesreće i tuge (Job 30,26; Iz 45,7; usp. Ps 17,15). Tami sužanjstva suprotstavljeno je svjetlo oslobođenja i mesijanskog spasenja (Iz 8,22 – 9,1; Mt 4,16; Lk 1,79; Rim 13,11-12) koje po Kristu-Svjetlu (Ivan; Ef 5,14) dopire i do poganskih naroda (Lk 2,32; Dj 13,47) i dovršit će se u kraljevstvu nebeskom (Mt 8,12; 22,13; 25,30; Otk 22,5; usp. 21,3-4).

Dvojstvo svjetlo-tama oznaka je za dva oprečna svijeta, svijet Dobra i svijet Zla. Tako se u Novom zavjetu prikazuju dva «carstva: jedno je podložno Kristu a drugo Sotoni (2 Kor 6,14-15; Kol 1,12-13; Dj 26,18; 1 Pt 2,9). Jedno nastoji pobijediti drugo (Lk 22,52; Iv 13,27-30).

Ljudi se dijele na «sinove svjetla» i «sinove tame» (Lk 16,8, Ef 5,7-8; Iv 12,36), već prema tome jesu li pod utjecajem svjetla (Krista) ili tame (Sotone). (Mt 6,23; 1 Sol 5,4s; 1 Iv 1,6-7; 2,9-10). «Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo… mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja! … Zato, tješite se uzajamno i izgrađujte jedan drugoga, kako i činite.» (1 Sol 5,4-11)

«Sinovi svjetla» prepoznaju se po djelima (Rim 13,12-14). «Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite - plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina - i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte…» (Ef 5,8-11).

To razdvajanje (sud) među ljudima očitovalo se dolaskom Svjetlosti koja traži od svih da se izjasne za nju ili protiv nje (Iv 3,19-21; 7,7; 9,39; 12,46; usp. Ef 5,12-13). «Noć poodmače, dan se približi!» (Rim 13,12), pa će tama ipak ustuknuti pred svjetlom: «Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze». (Iv 1,5).

Cijela Prva Ivanova poslanica razvija temu Svjetla i Ljubavi. Ona je najbolje objašnjenje ove Gospine poruke. «I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio. Ljubljeni, pišem vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju ste imali od početka. Ta stara zapovijed jest riječ koju ste čuli. A opet, novu vam zapovijed pišem - obistinjuje se u njemu i vama - jer tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli. Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada. Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema. A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči.» (1 Iv 2,3-11)

«Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega. Tko ima uši, neka čuje!» (Mt 13,43)

(Usp: Rječnik biblijske teologije; Jeruzalemska Biblija)