Biskupi u Međugorju i o Međugorju u 2004. godini

Veljača 2004.

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup Zagreba (Hrvatska)

Prema članku objavljenom 31. veljače 2004. u Slobodnoj Dalmaciji, u četvrtak 12. veljače 2004, na susretu s gimnazijalcima iz zagrebačke 7. gimnazije, nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić odgovorio je između ostalog i na pitanje o stavu Crkve o Međugorju:

«Crkva kaže da je ono na što smo pozvani vjerovati Sveto pismo. No, Crkva prepoznaje i mogućnost takozvanih privatnih objava, ali to vjernici nisu dužni vjerovati. Međugorje se može razmatrati pod tim vidom.»

Kardinal je podsjetio da su biskupi početkom 90-ih u Zadru zaključili kako na temelju onog što su ispitali ne mogu govoriti o vrhunaravnosti u Međugorju, ali nisu je ni zanijekali.

«O tome ni do danas ne želimo dati svoj sud, jer nemamo dovoljno argumenata, premda ne uskraćujemo ljudima pravo da se ondje mole ili hodočaste. Želimo da ono što se tamo daje bude pravi katolički nauk, ali da se mise ne povezuju s navodnim ukazanjima».

Glas Koncila, katolički tjednik svih hrvatskih biskupija, u broju 8 (1548) od 22.02.2004. izvještava o nedavnom posjetu Kardinala Bozanića 7. Zagrebačkoj gimnaziji.

«Kardinal je rekao kako kao vjernici nismo dužni vjerovati u privatne objave te da se zasada ne može govoriti o nekoj nadnaravnosti, ali da Crkva nije niti zanijekala Međugorje. Crkva, rekao je kardinal Bozanić, još uvijek nema dovoljno argumenata da se očituje oko samih ukazanja. "Vidimo da ljudi u Međugorju primaju razne milosti i zato sve što se ondje vjernicima pruža treba biti po katoličkom nauku», naglasio je kardinal te dodao kako zasada nitko nije dužan vjerovati u međugorska ukazanja.

Travanj 2004.

Mons. Bernardo Witte, Oblat BDM, biskup u miru argentinske biskupije Conception

Mons. Bernardo Witte, Oblat BDM, biskup u miru argentinske biskupije Conception, proveo je Veliki tjedan 2004. god. u Međugorju. Na hodočašće je došao sa skupinom vjernika iz Njemačke, budući da je i sam Nijemac. Predslavio je prijepodnevnu sv. Misu za hodočasnike njemačkog jezičnog područja, molio i ispovijedao.

O Međugorju je rekao:

„Mi biskupi svakih pet godina odlazimo na Ad Limina posjet Svetom Ocu. 1984, nakon boravka u Rimu, posjetio sam u Beču jednog prijatelja svećenika. Govorio mi je o Međugorju i vjerovao sam mu na riječ. Od tada imam želju doći u Međugorje. Sada kad sam u penziji imam vremena, i zato sam došao provesti Veliki tjedan u Međugorju. Želim vidjeti, upoznati, moliti. Čuo sam ključne riječi: molitva, pokora, obraćenje. Otac Mathuni, koji mi je govorio o Međugorju, bio je na jednom ukazanju, vidio je iskrenost djece i intenzitet molitve nazočnih hodočasnika. Od tada pratim međugorska događanja i kroz ovih 20 godina uvjerio sam se da su istinita. Ona nose poruku vjere i poruku nade koje prenosi i Crkva kad poziva na molitvu, post i obraćenje.

(o postu) Mogao bih reći da taj intenzitet za mene predstavlja iznenađenje, ali evo kako ga tumačim: moral i etika u svijetu su u velikoj opasnosti. U ekstremnoj opasnosti za svijet, za Crkvu i za duše, potrebna su ekstremna sredstva.

(o činjenici da su svi međugorski vidioci su u braku) Rekao bih da se radi o naglašavanju svetosti braka, svetosti razmnožavanja i svetosti spolnosti. Današnja civilizacija smrti vodi prema smrti, a međugorski događaji usmjeravaju prema civilizaciji života i ljubavi. Rekao bih da obnova obiteljskog života i obnova župe i njezine pastoralne snage idu zajedno. Ovdje ne samo da čovjek dobiva dojam žive Crkve nego doživljava i to iskustvo. To je činjenica.

(o činjenici da su ukazanja svakodnevna i da ih je bilo već mnogo tisuća) Divim se i radujem se. Svako ukazanje je nova nada i novi izazov. I ovdje imam isti odgovor: u velikoj opasnosti od civilizacije smrti, ona potiču na civilizaciju života. Imam dojam da se sve odvija u skladu: ovdašnja ukazanja, pontifikat Ivana Pavla II koji potiče na obnovu pastoralnog života u Crkvi, mnogi biskupi koji svojem episkopatu svjesno daju marijansku orijentaciju. Sažeto rečeno, ponovio bih Gospine riječi iz Fatime: «Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti.» Mislim da su i fatimska i međugorska ukazanja poziv na obnovu Europe. U Međugorju se komunistički Istok počeo rušiti. Međugorje je nositelj radosti, nade i povjerenja.

Lipanj 2004.

Mons. Bruno Tommasi, biskup u miru biskupije Lucca u Italiji

Mons. Bruno Tommasi, biskup u miru biskupije Lucca iz Italije, boravio je u Međugorju u lipnju 2004. Hodočasničku misu za talijansko jezično područje predslavio je 19. lipnja.

Kolovoz 2004.

Mons. Mauro Parmeggiani iz Rima

Mons. Mauro Parmeggiani iz Rima hodočastio je u Međugorje tijekom Mladifesta 2004.

Mons. Parmeggiani vjeruje u Gospinu nazočnost u Međugorju i govori o «ljepoti i dubini Gospine poruke». Preporuča nam da učinimo sve što je moguće «da bi Međugorje zadržalo jednostavnost, ozbiljnost i intenzitet molitve, kako bi svi mogli susresti Mariju, i po njoj njezinog Sina Isusa, koji nas pozivaju na obraćenje i na bitno kršćansko iskustvo danas.»

U rimskoj biskupiji, Mons. Parmeggiani posebno je zadužen za pastoralni rad s mladima i u tom svojstvu priprema «Prvi europski susret skupina euharistijskog klanjanja za mlade» koji će se održati u Rimu od 6. do 10. listopada 2004. Tema ovog susreta je «Euharistija: izvor i ispunjenje poslanja». Mons. Parmeggiani, kojeg se međugorski Mladifest duboko dojmio, želi da što više mladih sudjeluje na ovom susretu u Rimu.

Rujan 2004.

Mons. Francisco Viti, nadbiskup Huambo-a (Angola) u miru

Mons. Francisco Viti, nadbiskup Huambo-a (Angola) u miru, proveo je nekoliko dana u Međugorju u rujnu 2004. Rekao nam je:

«Došao sam moliti i pokloniti se Gospodinu kao kršćanin i kao vjernik. Zahvaljujem Gospodinu za iskustvo vjere koje sam ovdje doživio, posebice što se tiče sakramenta pomirenja i Euharistije. Posebno me raduje duh molitve koji ovdje vlada. Posebnu Božju milost predstavlja duh crkvenog zajedništva koji vidim kod hodočasnika.»

Listopad 2004.

Mons. Giovanni Moretti, nadbiskup i apostolski nuncij u miru

Početkom listopada u Međugorju je nekoliko dana na privatnom hodočašću boravio mons. Giovanni Moretti iz talijanskog grada Meine, nadbiskup i apostolski nuncij u miru.

Mons. Moretti je sudjelovao na večernjem molitvenom programu i redovito bio na raspolaganju hodočasnicima za sakrament svete ispovijedi. Kazao je da je ostao oduševljen pobožnošću i molitvenim duhom koji vladaju u Svetištu. U nedjelju 3. listopada slavio je svetu misu za talijanske hodočasnike.

Prosinac 2004.

Međugorje i papa Ivan Pavao II. – Razgovor s biskupom Hnilicom

Ovaj intervju vodila je Marie Czernin za Njemački Katolički Mjesečni magazin PUR. Bio je objavljen u prosincu 2004.

Marie Czernin: Biskupe Hnilica, proveli ste dosta vremena sa Papom Ivanom II. i imali ste mnogo privatnih susreta s njim – na primjer kad ste ga posjetili u bolnici Gemelli kratko nakon atentata 13.05.1981. Jeste li ikada pričali sa Papom o događajima u Međugorju?

Biskup Pavel Hnilica (B.P.H.) - Posjetio sam Svetog Oca 1984. Objedovali smo u Castel Gandolfu, njegovoj ljetnoj rezidenciji i rekao sam mu o posvećenju Rusije Gospinu Bezgrješnom Srcu, koje sam obavio u Moskovskoj Katedrali Uznesenja 24.03. te iste godine, a što je zatražila Gospa u Fatimi. Kada sam rekao Svetom Ocu o ovim događajima, bio je veoma dirnut i rekao je: «Djevica Marija te je vodila pod svojim okriljem tamo». Odgovorio sam: «Ne, Sveti Oče, ona me je nosila u svom naručju!» Nakon toga me je upitao što ja mislim o Međugorju i jesam li posjetio to mjesto. Odgovorio sam mu da mi službeni Vatikan nije zabranio ići, ali su mi savjetovali da to ipak ne učinim. Papa me je pogledao i rekao: «Idi u Međugorje incognito kao što si išao u Moskvu. Tko ti može to zabraniti?» Papa me nije službeno ovlastio ići tamo, ali je našao drugo rješenje. Papa je nastavio svoje izlaganje i pokazao knjigu o Međugorju koju je napisao Rene Laurentin. Počeo je čitati nekoliko odlomaka i istaknuo da su Međugorske poruke u bliskom odnosu sa onima iz Fatime. «Pogledaj, Međugorje je nastavak, produžena ruka, Fatime. Gospa se ukazuje u komunističkim zemljama prvenstveno poradi problema koji potiču iz Rusije», rekao je Papa, koji je to već preuzeo kao misiju svoga pontifikata. Stoga, razumio sam povezanost o istome trenu.

Nakon razgovora s Papom, posjetio sam Međugorje tri ili četiri puta incognito. No, bivši Biskup mostarsko-duvanjski, Pavao Žanić, napisao mi je pismo u kome traži da više ne posjećujem Međugorje; a ukoliko to odbijem da će pisati samome Papi, rekao je. Izgleda da ga je netko informirao o mom posjetu.  Međutim, nije bilo nikakvoga razloga da bih se bojao Svetoga Oca.

- Jeste li imali još prilika razgovarati s Papom o Međugorju?

B.P.H. – Da, drugi put smo pričali o Međugorju 01.08.1988. Skupina liječnika iz Milana, koji su ispitivali djecu, došli su u posjet Papi u Castel Gandolfo. Jedan od liječnika je napomenuo kako im je mostarski biskup otežavao rad. Papa je rekao «Budući da je on biskup toga kraja, morate ga poštivati». Onda je nastavio u srdačnom tonu «Ali on će odgovarati pred Bogom ukoliko nije postupio ispravno». Nakon toga Papa je ostao u mislima nekoliko trenutaka i tada rekao: «Današnji svijet je izgubio osjećaj za nadnaravno; drugim riječima, osjećaj Boga. Ali mnogi ljudi ponovno otkrivaju taj osjećaj u Međugorju kroz molitvu, post i sakramente».

Ovo je za mene osobno najjače i eksplicitno svjedočanstvo o Međugorju. Ono što je  posebno i duboko impresioniralo je da su nazočni doktori izjavili»Non constat de supernaturalitate». Papa je, s druge strane, priznao dugo vremena prije da su nadnaravni događaji uistinu na djelu u Međugorju. Preko mnogih izvora, Papa je došao do uvjerenja da se Bog može iskusiti u ovom mjestu.

- Je li moguće da je mnogo onoga što se dešava u Međugorju moglo biti izmišljeno?

B.P.H. – Prije nekoliko godina se održao susret mladih u Marienfried-u, i ja sam bio pozvan. Za vrijeme susreta novinar me je upitao: «Biskupe, zar vi ne vjerujete da je sve ono što se dešava u Međugorju od vraga (sotone)»? Odgovorio sam: «Ja sam Jezuit. Sveti Ignacije nas je učio kako moramo znati razlikovati duhove, ali nas je također učio da svaki događaj može imati 3 različita uzroka: ljudski, Božji ili đavolski». Na kraju se složio sa mnom da ono što se događa u Međugorju je nemoguće objasniti s ljudskog stajališta - činjenica je da su svake godine normalni mladi ljudi, njih na tisuće, privučeni, i hrle kako bi se izmirili s Bogom. Međugorje je već prozvano «Ispovjedaonica svijeta», jer kao fenomen, ni Lourdes ni Fatima nisu uspjeli postići da tolike mase ljudi idu na ispovijed. Što se događa za vrijeme Ispovijedi? Svećenik oslobađa grešnika od Đavola. Tada sam odgovorio novinaru: «Svakako, Sotona je sposoban za mnoge stvari, ali za jedno svakako ne: Je li moguće da bi Sotona poticao ljude da idu na ispovijed, kako bi se oslobodili upravo njega?» Novinari su se nasmijali shvaćajući ono što sam htio reći. Stoga, jedini uzrok ostaje u Bogu. Poslije sam rekao i Svetom Ocu o ovom razgovoru.

- Kako biste saželi poruke Međugorja? Što izdvaja ove poruke od onih u Lourdes-u ili Fatimi?

B.P.H. – U sva tri mjesta hodočašća, Gospa nas poziva na kajanje, oprost i molitvu. U ovom aspektu poruke ova tri ukazanja su slična. Međutim, razlika u Međugorju je što ukazanja traju već 23 godine. Intenzitet nastavka nadnaravnog ne jenjava i ne opada svih ovih godina, a rezultira da se još veći broj intelektualaca ovdje obraća.

- Neki ne gledaju na međugorske poruke kao moguće, jer je rat izbio u ovim krajevima, što je rezultiralo da su se narodi okrenuli jedni protiv drugih: Nije li to mjesto mira , a ne konflikta?

B.P.H. – 1991. (10 godina nakon prve poruke: «Mir, mir i samo mir») kada je izbio rat u Hrvatskoj, još jednom sam se susreo sa Papom, i on me upitao: «Kako se ukazanja u Međugorju mogu objasniti usred rata u Bosni»? Uistinu rat je bio užasan, pa sam odgovorio: «Izgleda da smo u istoj situaciji kao i u Fatimi. Da se je Rusija odmah posvetila Bezgrešnom Srcu Marijinu, Drugi Svjetski rat i širenje komunizma i ateizma bi bilo izbjegnuto. Sveti Oče, odmah nakon što ste Vi posvetili Rusiju Bezgrešnom Srcu Marijinu 1984., nebrojene promjene su se odigrale u Rusiji, te je započeo pad komunizma. Gospa je u Međugorju započela upozorenjem da će se desiti rat ako se ne obratimo. Nitko nije uzeo ove poruke ozbiljno. Možda, da su biskupi bivše Jugoslavije prihvatili ove poruke ozbiljnije, to ne bi išlo toliko daleko – ali svakako to ne bi garantiralo definitivno priznanje službene Crkve obzirom da ukazanja traju još i danas.» Onda mi je Papa rekao: «Onda, Biskup Hnilica je uvjeren da je moj postupak posvećenja Bezgrešnom Srcu Marijinu bio valjan?» Ja sam odgovorio: «Svakako da je bilo valjano; jedino pitanje je koliko je Biskupa uistinu načinilo to isto posvećenje u suglasju s Svetim Ocem».

- Zašto je to toliko važno da su i drugi Biskupi trebali učiniti isto u duhu onoga što je učinio Sveti Otac?

B.P.H. –To izražava kolegijalnost Crkve, drugim riječima, jedinstvo Biskupa sa Papom, koje tomu daje daleko dublje značenje. Kada je Karol Wojtyla izabran za Papu 1978, čestitao sam mu, ali sam ga odmah upozorio da će nešto nedostajati njegovom Pontifikatu ukoliko ne Posveti Rusiju zajedno sa svim Biskupima. Tada mi je rekao:»Ako uspiješ uvjeriti Biskupe u to, učinit ću to već sutra». Poradi toga me je nakon Posvećenja 25.03.1984. upitao koliko je Biskupa koncelebriralo sa mnom.  Obzirom da mu nisam mogao odgovoriti na pitanje, Papa je rekao: «Svaki Biskup treba pripremiti svoju Biskupiju, svaki svećenik svoju zajednicu, svaki otac svoju obitelj, jer je Gospa rekla da i laici trebaju posvetiti se njezinom Srcu».

S njemačkog prevela Christine Badde