Biskupi u Međugorju i o Međugorju u 2006. godini

 

Biskupi u Međugorju i o Međugorju

u 2006. godini

 

Svibanj 2006

 

Mons. Franjo Komarica, banjalučki biskup (BiH)

Mons. Franjo Komarica, banjalučki biskup, izjavio je za Večernji list (Zagreb, Hrvatska) 25.04.2006:

„Prije rata bio sam službeno više puta u Međugorju. Međugorje je već odavno svjetski fenomen koji je prerastao mjesnu biskupiju. O fenomenu Međugorja treba odlučivati Sveta Stolica, a domaći biskup ima pravo i dužnost brinuti se o ispravnom liturgijskom pastoralu i u toj župi svoje biskupije.“ (Večernji list, 25.04.2006.)

 

Mons. Emilio Ogñénovich, nadbiskup u miru nadbiskupije Mercedes-Luján (Argentina)

U Međugorju je od 25. - 31. svibnja boravio Mons. Emilio Ogñénovich, nadbiskup u miru nadbiskupije Mercedes-Luján (Argentina). Mons. Emilio Ogñénovich je o Međugorju između ostaloga kazao:

„U Crkvi nažalost još uvijek vlada preveliko neznanje glede ove velike nadnaravne stvarnosti u Međugorju, posred suvremenog svijeta. Nadu mi ipak daju riječi Ivana Pavla II. koji je nama, svećenicima i biskupima, rekao da pratimo hodočasnike u Međugorje jer se tu moli, obraća, posti, mijenjaju se životi. Crkvi će trebati još vremena da iskaže svoj stav o Međugorju kao što si je uzela vremena u svojoj mudrosti da iskaže svoj stav glede Fatime i Lurda.

Što se tiče Međugorja, ja ću sa svojom braćom biskupima argentinske biskupske konferencije i našim primatom kardinalom Bergogliom, koji je bio jako sretan kad sam mu rekao da idem u Međugorje, podijeliti svoje osobno uvjerenje. Ako me pitate za moje mišljenje o Međugorju, onda vam moram reći da je to isto kao i kod majke, žene trudnice koja je u šestom mjesecu trudnoće i ne može dočekati trenutak da se rodi njezino dijete, ali ne valja požurivati, jer pravi trenutak će doći.“

 

Srpanj 2006

 

Mons. Joseph Vianney Fernando, predsjednik biskupske konferencije Sri Lanke

Mons. Joseph Vianney Fernando, Biskup biskupije Kandy u Sri Lanki i predsjednik biskupske konferencije Sri Lanke bio je na petodnevnom hodočašću u Međugorju u srpnju 2006. U petak 21.07. predslavio je sv. Misu na engleskom jeziku i održao propovijed.

„Već odavna imam želju doći, otkad su ukazanja počela. Postao sam biskup 1983. god., dvije godine nakon početka ukazanja. Stalno slušam ljude koji su bili u Međugorju, koji na divan način govore o tome kakvo je to veliko i snažno duhovno iskustvo. “Morate ići tamo, morate vidjeti…” Mnoge su me agencije pozivale. Da sam pristao, umjesto biskupa u biskupiji Kandy bio bih biskup izvan biskupije Kandy! Jedan prijatelj, svećenik u Palestrini kod Rima, rekao mi je: „Kad slijedeći put dođeš u Europu moraš doći. Gospa želi da dođeš u Međugorje.“ To me duboko dirnulo. Imao sam samo 6 dana. Rekao mi je da trebamo barem 3 dana. On se za sve pobrinuo.

Išli smo na brdo ukazanja im molili krunicu, proveli smo 2 sata moleći na raznim mjestima, koncelebrirao sam Misu, bio sam na klanjanju… vjerujem da je Bog dotaknuo ovo mjesto. Inače se ne može shvatiti ovo neposredno duhovno ozračje koje odiše iskustvom. To kažem kao ponizan hodočasnik, ne kao biskup.

Jedna od stvari koje su mi rekli je da ću ispovijedati. Veoma snažan doživljaj. Zato kažem da je to Gospino djelo. Svjetovni duh se brzo širi. Vrijednosti se mijenjaju. Gospa uvijek dolazi s porukom obraćenja i žrtve. Mislim da je to bilo potrebno.

Pogledajte što se događa u svijetu: Izrael, Palestina, Libanon, Indija, Kašmir, Sri Lanka, Istočni Timor… Bog je sigurno duboko zabrinut zbog te situacije. Na križu, Isus nam je dao Mariju za majku…

Isus nam je vrlo jasno rekao da mir ne može doći kroz nasilje neko kroz dijeljenje, kroz bratsku ljubav. On nam obećava mir u najdubljem smislu riječi. Postoji jedna lijepa engleska pjesma koja kaže: „Neka bude mir na zemlji, i neka počne sa mnom“.

 

Kolovoz 2006

 

Mons. Domenico Sigalini, biskup Palestrine pored Rima

Mons. Domenico Sigalini, biskup Palestrine pored Rima, proveo je tri dana na hodočašću u Međugorju. Mons. Sigalini primio biskupsko posvećenje prije nepunih petnaest mjeseci. On je posljednji biskup kojeg je imenovao papa Ivan Pavao II. Prije biskupskog ređenja, tijekom deset godina bio je delegat za pastoral mladih. Prošlog ljeta u Koelnu, za vrijeme Svjetskih dana mladih, bio je jedan od biskupa koji su u tom kontekstu držali kateheze.

1. kolovoza, Mons. Domenico Sigalini je u Međugorju nazočio otvaranju 17. međunarodnog molitvenog festivala mladih. Prije podne 2. kolovoza održao je mladima katehezu.

 

Mons. Jérôme Gapangwa Nteziryayo, umirovljeni biskup Uvire (Kongo)

Mons. Jérôme Gapangwa Nteziryayo, umirovljeni biskup Uvire (Kongo) koji je već nekoliko puta posjetio Međugorje, bio je jedan od koncelebranata na večernjem Euharistijskom slavlju 5. kolovoza 2006.

 

Mons. Antal Majnek, OFM, biskup Mukacheva (Ukrajina)

Mons. Antal Majnek, OFM, rimokatolički biskup Mukacheva (Ukrajina), boravio je u Međugorju od 7. do 10. 8. 2006. Mons. Majnek u Međugorje je došao već po treći put. Otvoren je za ova događanja i u svojoj biskupiji podržava molitveni pokret koji se razvio zahvaljujući brojnim hodočasnicima koji u Međugorje dolaze upravo iz njegove biskupije.

 

Rujan 2006

 

Mons. Robert W. Finn D.D., biskup biskupije Kansas City-Saint Joseph, Missouri, SAD

Od 2. do 5. 09. 2006. u Međugorju je sa skupinom hodočasnika privatno boravio Mons. Robert W. Finn D.D., biskup biskupije Kansas City-Saint Joseph, Missouri, SAD. Redovito je koncelebrirao u crkvi Svetoga Jakova na dnevnoj misi za hodočasnike engleskog jezika kao i kod slavlja večernje svete mise. Ostalo vrijeme proveo je ispovijedajući i u zajedničkim hodočasničkim pohodima molitvenih mjesta u Međugorju.

O hodočašću i svojim dojmovima kazao je da kao biskup i vjernik vidi da se svečano i živo slave sveti sakramenti. „U slavlju svetih sakramenata ja vidim dokaz i potvrdu vjere Božjega naroda, i da tu djeluje Božji duh“, rekao je biskup Finn.

 

Listopad 2006

 

Mons. Luigi Bommarito, nadbiskup u miru nadbiskupije Catania (Italija)

Mons. Luigi Bommarito, nadbiskup u miru nadbiskupije Catania (Italija), boravio je u Međugorju od 05.-07.10.2006. sa skupinom hodočasnika iz Italije. Ovo je njegov drugi dolazak u Međugorje.

 

Nadbiskup Harry J. Flynn, St. Paul-Minneapolis, SAD

Mons. Harry Joseph Flynn, nadbiskup nadbiskupije Saint Paul and Minneapolis (SAD), u Međugorje je došao po prvi put, od 06.-08.10.2006., sa skupinom hodočasnika iz Minnesote. Mons. Flynn susreo se s franjevcima na službi u ovoj župi i s njima razgovarao o pastoralnim vidovima rada s hodočasnicima, napose onih koji dolaze iz njegove biskupije u kojoj su osnovane mnoge molitvene skupine koje su u svojim župama ponovno uvele klanjanje pred presvetim. Rekao je da je u Međugorje došao moliti.

(Svjedočanstvo objavljeno u časopisu nadbiskupije St. Paul-Minneapolis, „The Catholic Spirit“, 19.10.2006.)

„Prije nekoliko godina, kad sam bio biskup u Louisiani, vjerojatno 1988., bio sam na prvom „Ad Limina“ posjetu Svetom Ocu u Rimu.

Sa mnom su bili i drugi biskupi Louisiane i, prema običaju koji je gajio papa Ivan Pavao II., bili smo pozvani kod njega na ručak. Za stolom s njim bilo nas je osam.

Bila je poslužena juha. Biskup Stanley Ott iz Baton Rouge, Louisiana, koji je u međuvremenu preminuo, upitao je Svetog Oca: „Sveti Oče, što mislite o Međugorju?“

Sveti Otac nastavio je jesti svoju juhu i odgovorio je: „Međugorje? Međugorje? Međugorje? Samo dobre stvari se događaju u Međugorju. Ljudi tamo mole. Ljudi idu na ispovijed. Ljudi se klanjaju Euharistiji i ljudi se okreću prema Bogu. Čini se da se smo dobre stvari događaju u Međugorju.“

To je, izgleda, zaključilo razgovor i prešli smo na druge teme. Pa ipak, dugo ću se sjećati vrlo spretnog i opreznog odgovora našeg Svetog Oca.

Hodočasnička pustolovina

Prije dva tjedna imao sam prigodu posjetiti Međugorje. Jim McHale iz Connecticuta, jedan stari prijatelj s kojim se znam već 50 godina, već je duže vremena želio ići u Međugorje. Njegovoj se ženi sada baš nije išlo iz nekoliko razloga, najviše zbog toga što priprema vjenčanje njihove kćeri u New Yorku.

Iz Minneapolisa odletjeli smo u Amsterdam, iz Amsterdama u Prag, a iz Praga u Split u Hrvatskoj. U Hrvatskoj smo proveli dvije noći prije nego što smo cestom uz Jadransko more krenuli preko brda u Međugorje, u Bosnu i Hercegovinu.

Prava je pustolovina putovati u to malo selo u brdima koje je postalo slavno zbog navodnih ukazanja koja se tamo događaju.

Imali smo sreću što smo bili u kontaktu sa Stephanie Percic iz Minneapolisa. Stephanie je bila na svojem 100-tom hodočašću u Međugorju sa skupinom iz Twin Cities, Crookston, Duluth i iz nekih drugih dijelova zemlje.

Budući da je toliko puta bila u Međugorju, Stephanie je dobro poznata među mještanima. To nam je zasigurno mnogo pomoglo pri snalaženju.

Putovanje iz Splita u Međugorje je doista divno. Cesta vijuga uz Jadransko more i uz brdo. Ima trenutaka kad se čini da je opasno, ali ljepota krajolika čovjeka zadivljuje.

U selo smo stigli u petak poslije podne. Tog vikenda u Međugorju je bilo 30.000 do 40.000 hodočasnika. Sve me se to prilično dojmilo.

Hodočasnici su došli sa svih strana svijeta – iz europskih zemalja, iz SAD-a, Irske, Kanade, s Filipina. Italija je bilo dobro zastupljena.

U subotu ujutro slušali smo jednog od vidjelaca. Moram priznati da je sve što je rekao bilo vrlo solidno.

Netko od slušatelja postavio mu je pitanje o primanju Pričesti na ruku. Njegov odgovor bio je vrlo neposredan i vrlo jednostavan: „Učinite što vam Crkva dozvoljava činiti. Tako ćete uvijek biti sigurni.“

Za mene je ispovijedanje svakog popodneva od 17 do 22 ili čak 22.30 h bio velik trenutak. 46 svećenika je ispovijedalo na raznim jezicima. To je samo po sebi velika milost: ljudi se okreću prema Bogu.

Hodao sam naokolo i gledao kako ljudi čekaju u redovima. Vidio sam 26 ispovjedaonica u kojima su se nalazili svećenici, a daljnjih 20 ispovijedalo je u privremeno improviziranim ispovjedaonicama. Isto je bilo u nedjelju poslije podne od 17 do oko 20.30 h. Ispovijedao sam na engleskom i to je za mene bila velika milost i divno iskustvo.

Kapelica klanjanja posebno me se dojmila. Ljudi tiho ulaze i izlaze da bi molili i klanjali se Euharistijskom Gospodinu. Sve se činilo uredno i mirno, baš kao i skupine ljudi na ulicama  na brdima koje su recitirale krunicu i molile.

U nedjelju u podne predslavio sam Misu na engleskom. Crkva je bila prepuna. Vani, s tri strane crkve, nalaze se klupe iz kojih ljudi mogu čuti Misu ali ne mogu vidjeti. Još jednom me je duboka vjera tolikih ljudi duboko dirnula.

Unutarnja žudnja

Proteklog tjedna slavili smo blagdan sv. Ignacija Antiohijskog. U svojoj Poslanici Rimljanima, Ignacije je napisao: „U meni je živa voda koja duboko u meni govori: 'Dođi k Ocu.'“

Ima nešto od te žudnje u svim tim hodočasnicima koji su došli u Međugorje. Nekako negdje duboko u njima ima nešto što govori: „Dođi k Ocu.“

Oni to čine kroz svoje pobožnosti. Kroz svoju ljubav prema Mariji. Kroz ljubav prema Isusu Kristu. „Dođi k Ocu“ odzvanja duboko u svakome od nas.

U ponedjeljak prije podne naše je hodočašće završavalo. U kapelici klanjanja predslavio sam Misu za skupinu hodočasnika koja je došla sa Stephanie Percic. Mnogi su bili iz nadbiskupije St. Paul and Minneapolis, i dojmila me se njihova snažna vjera i njihovo obećanje da će moliti za cijelu nadbiskupiju.

… Sve u svemu, nakon putovanja u Međugorje razmatram riječi Ivana Pavla II. koje je izgovorio dok je jeo svoju juhu tog dana 1988. god.

„Međugorje? Međugorje? Međugorje? Čini se da se smo dobre stvari događaju u Međugorju. Ljudi se okreću prema Bogu.“

 

Mons. Michael Pearse Lacey, umirovljeni pomoćni biskup Toronta (Kanada)

Od 11. do 16. 10. 2006., u Međugorju je na svojem petom privatnom hodočašću boravio mons. Pearce Lacey, umirovljeni pomoćni biskup Toronta. Došao je sa skupinom hodočasnika iz Kanade. Slijedio je uobičajeni hodočasnički program i redovito ispovijedao. Mons. Lacey se susreo s fratrima na službi u Međugorju i dao intervju za radio „Mir“ Međugorje u kojem je naglasio kako vjeruje da se Gospa ovdje ukazuje.