Draga djeco! Ovo je vrijeme milosti. Zato, molite, molite, molite dok ne shvatite Božju ljubav za svakoga od vas. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.
BOG JE LJUBAV
Korizma je vrijeme koje nam crkva daruje za preispitivanje svoga života u svjetlu Isusove riječi i poziva: «Obratite se i vjerujte evanđelju», i u svjetlu Gospinih poziva i poruka koje nam daje gotovo dvadeset godina. Svi događaji oko nas su znakovi vremena, pa tako i Gospina ukazanja su jedan od znakova našega vremena u kojem živimo. Preko svakog znaka Bog nam želi nešto reći. Zato treba znati čitati te znakove. U ove naše dane Gospa se ukazuje i govori nam preko vidjelaca pozivajući nas da izaberemo putove života. Bog je oduvijek podizao svoje proroke koji su upozoravali i pozivali narod na obraćenje i zaokret života. Gospa se ovdje u Međugorju predstavila kao Kraljica mira, majka svakog čovjeka, ali je ona i prorok Božji preko kojeg nam Bog govori. Proroci nisu oni koji prije svega proriču buduće događaje nego su oni koji aktualiziraju Božju riječ. Svojim porukama Gospa ne govori toliko o budućim događajima nego želi majčinskim srcem oživjeti Božji glas u nama. Želi nas upozoriti što Bog od nas traži u ovom trenutku. Svojom porukom prošlog mjeseca već nas je pripremala za ovu korizmu pozivajući nas na molitvu i post. Daje nam u ruke ta moćna sredstva kojima možemo zaustaviti i ratove naše nevjere, nepovjerenja i svega onoga što nas zastrašuje.
Gospina poruka ovoga mjeseca je kratka ali je sadržajem neiscrpiva. Upozorava nas da je ovo vrijeme koje živimo darovano vrijeme milosti. Njezina ukazanja i poruke su dar svakom otvorenom srcu koje je spremno poslušati Majčin glas i poziv. Majka se ne može umoriti sa svojom djecom jer je ljubav tjera da nam govori. Mi se možemo umoriti i zastati ali Ona ne može. Kao što postoji vrijeme milosti postoji i ono vrijeme u kojem će nam biti uskraćeni ti trenuci darovane milosti. Iskoristimo ove trenutke, napunimo svoje snage duha i srca kako bi mogli izdržati vrijeme kušnji i vrijeme pustinje. Proživimo ove trenutke Božje blizine preko Blažene Djevice Marije slušajući njezine riječi. Isusovi učenici, apostoli živjeli su trenutke Isusove nazočnosti ali su došli i trenuci kada su bili lišeni njegove blizine. Bilo je to vrijeme njihovih zatajenja, napuštanja učitelja, izdaje, strahova i pustinje. Gospa nas želi nahraniti, opskrbiti vjerom, ljubavlju i mirom kako bi izdržali sve naše osobne i obiteljske kušnje i pustinje koje nas mogu zadesiti na putevima života. Živimo ove trenutke Gospine blizine kao dar i zadatak koji nam Bog daruje. Sva Gospina ljubav prema svojoj djeci skupljena je u jednu jedinu riječ: molite. Ovaj poziv izgleda kao krik majke za svojom djecom. Izgleda da nam nema ništa važnije i potrebnije reći u ovoj svojoj poruci. Drugog puta do Boga nema, niti Bog ima druge mogućnosti da nam priđe osim molitve u kojoj ćemo mu moći darovati svoje živote i svoje obitelji. Bog sve posjeduje osim naše ljubavi. Samo našu ljubav ne može zadobiti na silu, ako mu mi ne dopustimo, ako mu je ne darujemo. Za nas nema ništa važnije i potrebnije osim Božje ljubavi koja nam je potrebna kao hrana tijelu. Ne možemo živjeti bez tog dragocjenog iskustva. Kako reče sveti Pavao znanje će proći, samo ljubav ostaje čiji je izvor u Bogu. Ne živimo od znanja da nas Bog ljubi nego od iskustva Božje ljubavi. Potrebno ju je kušati i doživjeti. Samo ono doživljeno nitko nam neće moći ugrabiti. Kao što gladan čovjek neće preživjeti zato što zna da je hrana dobra i potrebna nego će živjeti jer jede tu hranu. Tako i mi u životu vjere živimo od «kušanja» Božje ljubavi iz koje živimo oslobođeni straha, sumnji, nevjere, bolesti i same smrti.
I papa Ivan Pavao II nas poziva u svojoj ovogodišnjoj korizmenoj poruci Opraštanje – jedini put mira na žarku i povjerljivu molitvu Gospodinu kako bi svakoj osobi podario iznova osjetiti njegovo milosrđe. Jedino taj dar će nam pomoći prihvatiti i živjeti na sve radosniji i velikodušniji način Kristovu ljubav koja «nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini» (1Kor 13, 5-6).
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 25. 2. 2001