BOG JE IZVOR BLAGOSLOVA

I u ovoj poruci kao i u nekoliko prethodnih Gospa nam govori kako je ovo milosno vrijeme. Njezina nazočnost među nama je milosno vrijeme koje želi da iskoristimo da nam dani i godine ne prođu uzalud. A život i godine prolaze i teku kao rijeka. Gospa nas poziva na tišinu srca. Kako netko reče u molitvi: «Bože kada budeš prolazio i pokucao na moja vrata daj da te čujem i da ti otvorim, daj da budem kod kuće, kod sebe.» Često smo u napasti biti izvan sebe, biti nečim zaokupljeni i tako rastreseni, a Bog nas preko Marije želi sabrati i sakupiti. Strah nas je susresti se sa sobom i s Bogom, te imamo potrebu neprestano nešto raditi, govoriti i biti nečim okupirani. Danas se čovjek boji tišine a jedino u tišini vlastitog srca može se Boga i sebe susresti i čuti. Gospa nam govori da radimo puno ali u tom radu nema Božjeg blagoslova, nema one soli koja daje okus kruhu i hrani. Kao što je kruh bez soli bljutav i ne jestiv tako je i naš rad prazan bez blagoslova kojega Bog daruje onima koji ga traže. Blagoslov je snaga i svjetlo našim koracima. Po blagoslovu ulazi svjetlo i mir u nas. Čim netko umjesto psovke uvede običaj blagoslivljanja, umjesto navike da proklinje naviku da želi dobro drugima, on postaje zdrav, sretan, izbavljen iz ruku neprijatelja. Izustiti ime Božje uzalud i huliti na ime Božje donosi smrt, bolest i propast. Naše riječi koje izgovaramo govore puno o nama. Riječ je sposobna da rani i da ozdravi, sposobna je ubiti ali isto tako i vratiti život. Zato je važno ružno i zlo u nama pobjeđivati dobrim i liječim, čistim i blagoslovljenim. Sve što je blagoslovljeno donosi blagoslov. Blagoslovi jednu stvar i ona će blagosloviti tebe! Proklinji je i ona će prokleti tebe. I što u životu osuđuješ, to će ti se vratiti udarcem i raniti te. Ako blagosloviš neku životnu situaciju onda ona nema snage da te povrijedi, i ako ti donosi neko vrijeme nevolju, malo pomalo će nevolja nestati a blagoslivljanje iz iskrena srca postat će blagoslov za druge. Kad blagoslivlješ sam postaješ spreman primiti blagoslov.

U ljudskoj je prirodi biti zavidan, loše govoriti o drugome, pa čak i proklinjati one koji imaju uspješan život i bogatstvo. Ljudi postaju zavidni i teško im je blagoslivljati one koji su u svome životu došli do nečega, postigli nešto. Umjesto toga naginju tome, da ih kritiziraju i  loše govore o njima. Ako je nekoga Bog obdario vidljivim dobrom, budi velik i zahvaljuj za tu Božju dobrotu na tvome bratu, neka tvoje oko ne bude zavidno. Ako vidiš nekoga da je blagoslovljen Božjom snagom onda ga i ti blagoslivljaj i blagoslov će također doći i u tvoj život. To je Božje obećanje. Blagoslivljaj također svoje životne okolnosti. Blagoslivljaj da bi se mogla dogoditi promjena na bolje, jer upravo mijenjaš ljude onim što o njima misliš, govoriš i očekuješ. Ako ljude hranimo nadom, vjerom, ljubavlju i povjerenjem oni će uspjeti. Napajati sebe i druge blagoslovima i pozitivnim mislima i riječima znači oživjeti u sebi i u drugima ono blago koje jesmo i koje nosimo. U punini ljubavi i blagoslova majčinskog srca Marija nam već gotovo 20 godina nudi milosti svoje nazočnosti među nama. Srcem priđimo nebeskoj majci kako bismo mogli nadvladati sve mržnje, proklinjanja, zavisti, ogovaranja i klevetanja. Ona nas upućuje da molimo Duha Svetoga kojega Bog želi poslati svima koji ga žele i traže. Bog ne može ostati gluh, ne može ne odgovoriti na vapaje koje dolaze iz srca. Potrebno mu je vrata života otvoriti. Neće i ne želi na silu provaliti ni u čiji život. Oduprimo se svakoj nemarnosti i hladnoći srca. A tebe Marijo, Kraljice mira, molimo ne umori se s nama, govori nam, opominji nas i vodi putevima života.  

  Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.5. 2001.