Draga djeco! Pozivam vas i danas na molitvu. Dječice, vjerujte da se jednostavnom molitvom mogu činiti čudesa. Preko vaše molitve otvarate svoje srce Bogu i On čini čudesa u vašem životu. Gledajući plodove vaše srce se ispunja radošću i zahvalnošću Bogu za sve što čini u vašem životu a preko vas i drugima. Molite i vjerujte dječice, Bog vam daje milosti a vi ih ne vidite. Molite i vidjet ćete ih. Nek vaš dan bude ispunjen molitvom i zahvalom za sve što vam Bog daje. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.
PREKO MOLITVE OTVARATE SVOJE SRCE BOGU
I ova Gospina poruka kao i većina njezinih poruka počinje s pozivom na molitvu. U ovom trenutku nam nema što važnije i potrebnije reći. Majka Marija želi da postajemo i postanemo kao Ona ispunjeni radošću i zahvalnošću. Do radosti i zahvalnosti bi nas trebala dovesti molitva. Ona ne poznaje drugog puta osim onoga kojega nam tako žarko svih ovih godina preporučuje. Kad bi znala drugi i drugačiji put sigurno ga ne bi sakrivala od nas. Ona je Majka koja ljubi svako svoje dijete te nas ne može i neće prevariti. U Nju se nećemo razočarati ako je poslušamo i k njoj se uteknemo. Zato je i sveti Bernard molio: «Spomeni se, milostiva djevice Marijo, kako se nije nikad čulo da si ikoga zapustila koji se k tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zaprosio.» Mnogi su iskusili i opipljivo doživjeli snagu i djelotvornost molitve Bogu. Najsnažnija je zahvalna molitva koja otvara Božje srce a najprije vrata naših srca kroz koja nam Bog može i želi prići.
Ono što nam Djevica Marija preporučuje, u ruke daje, i u srce želi staviti jest molitva koja nama može izgledati tako jednostavno i slabašno sredstvo u koje je teško ljudskom logikom i pameti povjerovati da može nešto veliko postići. Samo jednostavni uistinu razumiju Božji govor. I Gospin govor ovdje je vrlo jednostavan, nije mudar u očima svijeta. Zbog toga će i Pavao reći: «Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi» (1 Kor 1, 20b – 21. 25). A Isus u Duhu Svetome kliče: «Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo» (Lk 10, 21). Uistinu samo maleni prepoznaju Boga, prepoznaju majčinu prisutnost i ovdje u Međugorju. Znamo i u evanđelju da i sam Isus nije mogao pomoći onima koji su mu prilazili puni samih sebe, s brdima vlastite oholosti. Bog sam nije imao prostora u koji bi im mogao doći i svoj spas ponuditi. I mi sami molitvom stvaramo prostor Bogu, a bez tog prostora On u nama biva onemogućen da uđe u naše živote.
Sveta Terezija Avilska znala je reći: Bog čeka na našu odluku, kako bi onda u našem životu moga sve sam učiniti. Bog je strpljiv, čeka na nas cijeli život. Čeka na nas ni s čim osim s ljubavlju da nas samim sobom obdari i obogati. Čeka svako ljudsko srce, čeka svaku obitelj kad će ga primiti kao dragog gosta i prijatelja, kad će mu otvoriti vrata svojih kuća kao što je to učinio Zakej i dogodio se novi život, ispunjen život u njegovu srcu koje je tek onda postalo zahvalno, sposobno opraštati i dijeliti. Malo toga možemo učiniti svojim ljudskim silama. Ljudskom snagom nemoguće je postati svet, nemoguće je praštati, ljubiti, dijeliti svoje vrijeme i svoje srce s drugima. Često u našem životu nije problem u tome možemo li ili ne možemo oprostiti nekome nešto nego je veći problem naš Ne praštanju a time i slobodi koja nam dolazi. Problem je i u tome što možda i sami nismo dopustili Bogu i nismo iskusili da nam je On već oprostio.
Dopustimo Majci Mariji da nas povede do svog sina Isusa kako bismo postajali radosni i zahvalni Bogu, ljudi koji vide i prepoznaju Boga u svome životu, u svakom čovjeku kojeg nam je On stavio na put života.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26. 10. 2002.