„Draga djeco! Danas vas pozivam da se sjedinite s Isusom u molitvi. Otvorite mu svoje srce i darujte mu sve što je u njemu: radosti, tuge i bolesti. Nek vam ovo bude vrijeme milosti. Molite, dječice, i neka svaki trenutak bude Isusov. S vama sam i zagovaram za vas. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.”
SJEDINITE SE S ISUSOM
Blažena Djevica Marija, Kraljica Mira nas poziva na sjedinjenje s Isusom, a sredstvo koje nam daje u ruke jest molitva. Još smo davno učili na vjeronauku kako je molitva razgovor s Bogom. Da bi mogao razgovarati potreban ti je drugi čovjek, druga osoba. S nekim možeš razgovarati a da taj razgovor ne zahvaća život, nego ostaje na površini života. Ima razgovora koji pokreću, pridižu i ozdravljaju. Molitva je takav razgovor, i to ne bilo s kim nego s Bogom svemoćnim. Čovjek ima sposobnost razgovarati s Bogom, Isusom jer ima duha kao što je Bog duh. Jer je Bog postao čovjekom u Isusu zato s njim možemo ljudski razgovarati, jer imamo Duha Svetoga, jer smo kršteni i krizmani, jer smo primili te sposobnosti, darove po kojima možemo biti što bliže Isusu. Ako se pitamo gdje je Isus? Rekao bih: a gdje On nije? Gdje se god zagledaš možeš ga susresti. Njegov pogled i njegove oči s ljubavlju promatraju svakog čovjeka. Važno je biti svjestan te činjenice da bismo uopće mogli započeti svoje hodanje k Njemu. On jest s nama uvijek, ali se nama potrebno potruditi da budemo s Njim.
Majka nas poziva: Otvorite mu svoje srce i darujte mu sve što je u njemu. Puno je lakše s nekim podijeliti kruh, imanje, novac pa i vrijeme nego primiti drugoga pod vlastiti krov, uvesti ga u svoju kuću, otvoriti mu svoje srce. Dopustiti nekome da zađe i u najskrovitije predjele vlastite duše mnogo je teže. Najteže je s nekim podijeliti najveće dubine vlastite radosti, svoju patnju, rane i križeve svoga života. Moguće je to s onim osobama najbliskijim ako je uopće moguće s ljudima to do kraja učiniti. I samima sebi smo nepoznanica i tajna, i same sebe ne poznajemo do kraja i u potpunosti a još manje nas poznaju drugi ljudi. Samo onaj iz čije smo ruke izišli zna i može ozdraviti, iscijeliti i ispuniti praznine duše i srca.
Puno je lakše nabrajati molitve nego otvoriti svoje srce. Zato nam neće pomoći molitva, jer molitva ne pomaže niti odmara nego Bog u molitvi. A on ne može doći u molitvu bez srca, kao što ti ne možeš ući u kuću kojoj su vrata zaključana.
Najveća patnja čovjeka jest nepovjerenje prema Bogu što proizvodi u čovjeku strah, tjeskobu i zabrinutost za vlastiti život, za budućnost. Ako se bojim da će me netko okrasti, ubiti onda ću se nastojati obraniti, zaštititi, zatvorit ću i zaključati vrata. Suprotno osjećam ako imam povjerenja. Tako je i u odnosu prema Bogu. Ako imam povjerenja u Njega, ako vjerujem da će moj život s Isusom biti sretan i ispunjen. Ako uzmem Njegove riječi kao božanske a ne ljudske. Ako vjerujem da je Njegova riječ istina, da on ima riječi života vječnoga otvoriti ću mu vrata svoje kuće, svoga doma i srca.
Vrijeme je milosti govori nam Majka Marija. Potiče nas da nam sati i dani ne prolaze bez Isusa. S Isusom se sve ostvaruje. Osnovni problem čovjeka jest što je daleko od Boga, što radi bez Njega, bez kontakta s Njime. Često se može dogoditi da ga zaboravimo, da ga gurnemo na stranu, ili ga možda dozovemo kao hitnu pomoć kad nas život pritisne kakvom nevoljom. Možda molimo pet minuta ili pola sata pa ga onda gurnemo u stranu umjesto da se stalno hranimo njime. A Bog nije vatrogasac, on bi želio postati tvoj i moj suputnik, prijatelj i spasitelj.
Uzmimo ozbiljno riječi koje su začete u Majčinu srcu da nam dani ne prođu bez smisla i cilja. Dopustimo Isusu da i ovog Uskrsa on u nama uskrsne. Mir vam i Dobro.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26. 3. 2002.