NEK VAŠ ŽIVOT SA MNOM BUDE RADOST

Naša nebeska Majka Marija hoda s nama prateći nas svojim majčinskim riječima i porukama po svojim ukazanjima gotovo 21. godinu. Prati naše životne korake kroz liturgijsko vrijeme Crkve kao i kroz vrijeme u kojem živimo. Ona kao Majka Crkve – Crkve na putu hoda sa svojom djecom. Poput starog Izraela, i Crkva je na putu iz ropstva egipatskoga, đavoljega – kroz Crveno more i pustinju kušnje i tpljenja – dok ne uđe u Obećanu zemlju. Marija Majka bila je vjernica – putnica: napredujući u svom putu vjere. Napredovala je jer znala čuvati sve riječi i uspomene u svom srcu kao blago života. O tom nas izvješćuje evanđelist Luka: «A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu» (Lk 2, 51b). Iz tih uspomena i toga blaga nam danas govori Majka Marija koja je naša zvijezda vodilja i prethodnica. Papa u enciklici Redemptoris Mater piše: «Crkva, podržana prisutnošću Krista, putuje tijekom vremena prema dovršenju vjekova i kroči u susret Gospodinu koji dolazi. No na tom putu… napreduje i stupa onim istim putem kojim je išla Djevica Marija koja je napredovala na putu vjere i vjerno sačuvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa.» I Marija je kao svatko od nas bila upućena na vlastito razmišljanje o svemu što se oko nje zbiva i pred čim se našla. «Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu» (Lk 2, 19), a otkrila je njihov smisao tek o uskrsnuću. Ni mi kao što nije bila ni Marija nismo pošteđeni napora razmišljanja, čuvanja i prebiranja  Božje riječi koja nam govori preko Svetog pisam i po drugim ljudima, događajima i svemu onome što se zbiva u nama i oko nas. 

Kao što nismo znali kada će se ona ukazati isto tako ne znamo do kada će trajati njezina ukazanja i majčinski pozivi. Mnogima izgleda da traju dugo ova ukazanja. Vidioci obično odgovaraju: «Nama nije dugo.» Ne može biti dugo biti u prisutnosti ljubljene osobe i onoga koga se voli. Puno je teže biti s onim za koga nemamo ljubavi kao što je teško raditi posao koji ne volimo.  Godine 1985. vidioci su pitali Gospu: «Gospe, zašto si tako dugo s nama.» Ona je odgovorila pitanjem: «Zar sam vam dosadila?» Od tada je više nisu pitali. Majčinska ljubav prema svojoj djeci daje joj snagu da tako dugo i ustrajno govori i ponavlja gotovo iste riječi poput sv. Pavla koji je pisao Filipljanima: «Braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije» (Fil 3, 1).

Puno je sigurnije i lakše živjeti i rasti u svojoj vjeri u prisutnosti one koja nam govori i dolazi danas. Danas nam majka dolazi, danas nas Bog preko nje ljubi, ne jučer ili sutra. Danas mogu biti bliže Bogu preko Djevice Marije kao što se mogu udaljiti od Njega. Ako ne rastem svaki dan u svojoj vjeri ja nazadujem te svaki povratak Bogu puno je teži.

Danas vas pozivam da stavite molitvu na prvo mjesto. Znakovi da Bog i molitva nisu na prvom mjestu u mome životu su teškoća pri odluci za molitvu, rastresenost, tisuću razloga i isprika koje tako lako pronađem i odgodim susret s Bogom po molitvi. Molitva je izvor radosti i put u radost to nam ponavlja Gospa i danas. Na tom putu nismo sami. S Njom, od Boga ljubljenoj, možemo i trebamo biti radosni na putu vjere do konačnog trenutka kada ćemo u potpunosti shvatiti svoje patnje, traženja, križeve i radosti života.

Kako reče jedna molitva: Marijo, ljudi će zaboraviti što si ti rekla i što si učinila ali ljudi nikada neće zaboraviti kako su se zbog tebe osjećali. Nikakvi ljudski razlozi i sumnje ne mogu ukrasti iskustvo Božje blizine.

A Tebe molim Majko Marijo neka tvoje riječi nađu mjesta u srcima svih onih koji te kao majku prihvaćaju kako bi nas vodila do Spasitelja Isusa.    

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 05. 2002.