“Draga djeco! Ovom porukom iznova vas pozivam da molite za mir. Posebno sada kad je mir u krizi, vi budite oni koji mole i svjedoče mir. Budite, dječice, mir u ovom nemirnom svijetu. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
MOLITE ZA MIR
Blažena Djevica Marija iznova poziva svoju djecu, sve one koji je žele čuti i odazvati se majčinskom glasu, glasu mira. Poziv je upućen u ljubavi i slobodi prihvaćanja. U majčinskom Gospinom glasu nema zastrašivanja, prijetnje, pesimizma, straha ni panike. Glas njezinih riječi dolazi iz srca smirenog u Bogu. Ona dobro vidi stanje svijeta ali zbog tog stanja ne očajava. Vidi dobro i krizu svijeta, čovjeka, obitelji, mladih i starih. Ali ona isto tako dobro vidi i mogućnosti tog istog čovjeka da dođe do mira i da svjedoči mir koji nam daruje i na koji nas poziva. Majka Marija bi nas htjela voditi iskustvu smirenog srca do kojeg se dolazi u predanju Bogu bez naprezanja i napetosti. O tome nam govori psalmist: «Gospodine, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene. Ne, ja sam se smirio, i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. U Gospodina se, Izraele, uzdaj od sada dovijeka» (Ps 131).
Potrebno nam je razvijati i vježbati se u povjerenju u Svemogućega koji nam to iskustvo želi darovati. Takvo iskustvo povjerenja i smirenosti jest blago od kojega se živi i koje se onda daruje drugima. Vjerujem da smo svi imali iskustvo susreta s agresivnom osobom ali i s osobom koja je smirena srca. Od agresivnih bježimo, sklanjamo se jer ugrožavaju naš mir i unose nemir. Međutim, susret s osobom smirenog srca, osobom koja ne vrijeđa, ne kleveće, ne napada, ne mrzi oplemenjuje nas same. Osjetimo da smo iz tog susreta i mi primili od tog mira druge osobe. Najčešći uzrok nemira i napetosti jest nepovjerenje koje rađa osjećajem ugroženosti. Kako reče Ladislaus Boros: «Pravo kršćanstvo znalo je za snagu blagosti, za sveti karakter i snagu predanja. Gdje se svjedoci krvlju tresu u boli a ipak ustraju, a da se ne bune ni protiv koga, niti da svoje trpljenje iskvare u mržnji i želji za osvetom ili taštini, tu u svijet stupa neka nova snaga. Velika je sreća susresti uistinu blagu osobu. Ona može opečatiti cijeli život.»
To su plodovi vjere, povjerenja i Duha Božjega koje on u nama izvodi. Vjera daruje našem životu opuštenost i mir. Vjerovati nekome znači biti u mogućnosti poznavati tu osobu. Ako nekome ne vjerujem ne mogu ga upoznati jer sam prema njemu zatvoren. Tako je i u odnosu prema Bogu. Ako ne vjerujem Isusu što mi govori u Evanđelju nikada neću moći iskusiti ono što mi on obećaje po svojoj riječi.
Gospine riječi poruke, kao i evanđelje, mogu izgledati daleke, idealne i nemoguće za ostvariti u životu. Ova Gospina poruka me podsjeća na Isusove riječi: «Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski». Na prvi pogled gotovo nemoguć zahtjev. Evanđelje uistinu od čovjeka zahtjeva nemoguće ljudskim snagama. Ova nemogućnost evanđelja bi nas htjela dovesti do toga da se ne oslanjamo na sebe nego na Boga. I tek tada ćemo imati mir. Ako pokušamo te zahtjeve ostvariti svojim snagama bit ćemo poraženi i frustrirani. Žene u Africi po običaju nose teret na glavi i ako ga ispravno drže u ravnoteži može s njim kilometrima koračati. Ako to ne čini, jedva će ići nekoliko metara a da ne ozlijedi leđa. Potrebno nam je na ispravan način shvatiti i evanđelje koje ne podnosi teret. Kao što kaže sv. Ivan: «Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške» (1 Iv 5, 3). Oslonimo se na Boga. Neka nam On postane važniji od nas samih. Dopustimo mu da On ima inicijativu u našem životu, jer je važnije što on čini u nama nego što mi činimo. Dopustimo mu da nas Njegova ljubav dotakne kako bi njegov mir mogao doći u naše živote, riječi, susrete i djela.
Fra Ljubo Kurtović