Draga djeco! I danas vas pozivam da Bogu zahvaljujete u vašem srcu za sve milosti koje vam daje i preko znakova i boja koje su u prirodi. Bog vas želi sebi približiti i potiče vas da Njemu date slavu i hvalu. Zato vas iznova pozivam, dječice, molite, molite, molite i ne zaboravite ja sam s vama. Zagovaram pred Bogom za svakoga od vas sve dok vaša radost ne bude u Njemu potpuna. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.
ZAHVALJUJTE BOGU
U današnjoj poruci Majka Marija nas poziva na molitvu zahvaljivanja za sve što nam je Bog darovao i daruje. A sve što je On stvorio jest za čovjeka i zbog čovjeka. To nam potvrđuje knjiga Postanka: "Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam dubu za hranu!" (Post 1, 28b – 29). Bog je stvorio čovjeka zbog obilja svoje ljubavi. U ljudsko srce utisnuo je pečat svoga duha i ljubavi na najsavršeniji način. Sva druga stvorenja su tek znakovi Božje prisutnosti, a čovjek je Božja slika. Zbog toga je nemirno ljudsko srce dok se u Bogu ne smiri, zato čovjeka ništa ne može umiriti doli Bog jedini. Bog je za čovjeka nezaobilazno pitanje jer je konačno sam Bog odgovor na pitanja koja čovjek postavlja samome sebi: «Čiji sam i kome idem?» Nitko i ništa ne može u čovjeku ugušiti tu čežnju, glad i žeđ za Bogom. Povijest nam svjedoči da je Bog neuklonjiv iz srca i uma ljudi svih generacija. Čovjek traži Boga na razne načine utječući se raznim izvorima koji mogu biti lažni i otrovni. S Marijom smo sigurni da ćemo doći do zdravog izvora, do Boga. Obećava nam svoj zagovor sve dok naša radost ne bude u Bogu potpuna.
Kao što je Bog milostivo pogledao na neznatnost službenice svoje Marije, tako Bog milostivo gleda na svakog čovjeka, tako Bog ljubi svakog čovjeka. Marija nas potiče da gledamo najprije ono što nas okružuje, divna Božja djela koja sama od sebe, bez Stvoritelja, ne bi mogla ni postati ni biti. Iz stvorenih stvari i stvorenja zaključujemo na postojanje Stvoritelja. Ako stvorenja mogu biti tako lijepa i savršena koliko je to više njihov Stvoritelj. Prezirati ono što je Bog stvorio isto je što i prezirati samog Stvoritelja. Ovaj svijet koji nas okružuje, svaki čovjek i mi sami djelo smo Stvoriteljevih ruku i njegove ljubavi. Ovaj svijet je Božji svijet, i čitav svemir diše životnim dahom Boga živoga. Sve što jesmo, što vidimo i imamo nije naše nego Božje. Ni mi ne pripadamo sebi nego Bogu. Ova zemlja nije naša nego je Božja, njegovo je to djelo. Zbog toga čovjek mora neprestano istraživati ovaj čudesni svijet i njegove zakone koje još do kraja nije upoznao. Zbog toga što je čovjek stranac ovdje na zemlji, i što zemlja nije njegovo djelo on mora zemlju i njezine zakone istraživati i upoznavati.
Jedan slovački pisac napisao je novelu Kome pripada sunce koja pripovijeda o jednom dječaku iz vrlo siromašne obitelji. No on nije uopće znao da je siromašan jer su živjeli sretno. Do otkrića je došlo u školi kad su ga drugi nazivali siromašnim. Tada dječak reče majci: «Zašto smo siromašni?» Dobio je ovo objašnjenje: «Zato što ova kuća nije naša, što ovo tu nije naše, niti ono nije naše…» Dječak osta zapanjen. To nije znao. Na kraju postavi posljednje, odlučujuće pitanje: «A čije je sunce?» Majčin ga odgovor vrlo obradova: «Sunce pripada dobrome Bogu.» Bila je to objava božanskog očinstva koja ga je zatim nosila kroz čitav život.
Započnimo zahvaljivati Bogu. Učimo moliti zahvaljujući ne samo za ono dobro i lijepo u našem životu nego i za ono što je teško, mučno pa i neshvatljivo znajući da Bog okreće sve na dobro onima koji ga ljube.
Učimo se s Marijom i molimo s Marijom.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26. 8. 2003.