“Draga djeco! U ovom vremenu sve vas pozivam da molite na moje nakane. Posebno, dječice, molite za one koji još nisu upoznali ljubav Božju i ne traže Boga Spasitelja. Budite vi dječice moje ispružene ruke i vašim primjerom približite ih mom Srcu i Srcu mog Sina. Bog će vas nagraditi milostima i svakim blagoslovom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
MOLITE NA MOJE NAKANE
Marija kao majka Crkve i naša majka hoda s nama, budi nas i poziva. U ovom vremenu došašća koje je pred nama poziva nas da molimo na njezine nakane. Majka zna bolje od nas jer je prošla put kojim nama treba još ići. Živjela je na ovoj zemlji i došla je u slavu u domovinu na nebesima kamo je naš cilj, i kamo ona želi da i mi dođemo. Nećemo pogriješiti ako svoje molitve, želje, nakane stavimo u njezino srce i u njezine ruke jer bolje od nas zna što je potrebno nama, našim obiteljima i svijetu u kojem živimo. «Bog nas je stvorio bez nas ali nas bez nas neće spasiti.» - reče sveti Augustin. Odgovorni smo za svoje živote ali i za živote naših bližnjih. Bog želi da budemo sustvaratelji novog i boljeg svijeta. Zbog toga nas i Marija poziva da molimo i osjećamo odgovornost za sve koji još nisu upoznali Božju ljubav i koji ne traže Boga Spasitelja. Ljudska sloboda je izranjena, ali ostaje čežnja u ljudskom srcu, čežnja za Bogom koju nitko i ništa ne može ispuniti doli Bog jedini. Marija nas poziva na molitvu, a molitva je u tome da dođemo u dodir s čežnjom u nama, čežnjom za Bogom.
Ako čovjek svoje srce ne ispuni čežnjom i ljubavlju prema Bogu on će tražiti ispuniti svoje praznine drugim stvarima, idolima. Svjedoci smo kako se čovjek na svom životnom putu može uspinjati k idealu i može padati k idolu. Stvoreni smo na sliku i priliku Božju i zato je Bog naš jedini ideal. Sve ostalo su idoli. Samo Bog može ispuniti dušu svjetlom smisla i dati snagu za život na Njegovom putu. Bog se po Mariji naginje nad nas želeći nas privući k sebi ne prisilom nego ljubavlju. A ljubav, da tako kažemo, ne može biti mirna dok ne vidi sretnim ljubljeno stvorenje. Ljubav je ta sila koja je Mariju privukla nama, njezinoj djeci. Ljubav joj daje snagu kroz tolike godine. Ljubav je izvor iz kojeg crpi snagu i ostvaruje pobjede u mnogim srcima. U tome joj i mi možemo pomoći, to i Marija želi.
Da bismo mogli pomoći Mariji moramo se i sami približiti njoj, njezinom srcu. Mi sami moramo postati promjenom koju želimo vidjeti i izmoliti kod drugih. Nema drugog načina ni puta. Znamo da je nemoguće mijenjati druge svojim savjetima, opomenama, mudrim riječima i kritikama. Druge možemo mijenjati samo ljubavlju, samo promjenom i obraćenjem koje će vidjeti na nama. Gospa nas moli, rekao bih, da budemo njezine ruke. Ona nema drugih ruku nego naše. Želi da naše ruke, noge, riječi i srce postanu njezino i njezinog Sina Isusa.
Ljubav teži sličnosti. Mi ćemo iz dana u dan postajati ono što stoji pred nama, ono što smo stavili kao ideal svog života. Tako će naše misli, osjećaji, riječi i srce postajati slični Marijinim i Isusovim mislima, osjećajima, riječima i srcu. Tek tada ćemo moći druge približiti Marijinu i Isusovu srcu, odnosno oni preko nas svome srcu.
Molimo i mi s blaženom majkom Terezijom: «Želiš li moje ruke, Bože, da bi cijeli dan pomagale onima što trebaju pomoć. Bože, dajem ti svoje ruke. Želiš li moje noge, da bi čitav dan, svaki dan, odlazile k onima kojima je potreban prijatelj. Bože, danas ti dajem svoje noge. Želiš li moj glas, Bože, da bi čitav dan govorio onima što su im potrebne tvoje riječi ljubavi. Bože, danas ti dajem svoj glas. Želiš li moje srce, Bože, od zore do mraka, da bi voljelo sve bez iznimke. Bože, danas ti dajem svoje srce.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.11.2004.