Draga djeco! I danas vas pozivam da još jače živite moje poruke u poniznosti i ljubavi kako bi vas Duh Sveti ispunio svojom milošću i snagom. Samo tako bit ćete svjedoci mira i praštanja. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.
ŽIVITE MOJE PORUKE U PONIZNOSTI I LJUBAVI
Djevica Marija dolazi k nama već 22 godine i 10 mjeseci i majčinskim srcem nam upućuje svoje poruke. Svojim porukama želi nas voditi putem obraćenja i svetosti. Mnogo je Marijine djece kroz ove godine povjerovalo i susrelo životvornu snagu njezine prisutnosti ovdje među nama. Blago neba koje nam dolazi može za nas ostati neotkriveno. Taj dragocjeni biser može ostati zakopan i nepronađen. Oni koji ga otkriju kadri su žrtvovati sve: svoje vrijeme, ljubav i svoj život. Evanđelje nas uči: «Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce» (Mt 6, 21). Marija želi da naše blago bude u Bogu, u duhovnim vrednotama a ne u stvarima i blagu ovoga svijeta koje propada, koje moljac i rđa izgrizaju (usp Mt 6, 20). Tko otkrije to blago neće ostati u plićaku, privezan uz obalu ovog svijeta koji zarobljuje nego će se usuditi zaveslati na pučinu gdje nas Isus zove.
U jednostavnosti Gospinih riječi krije se snaga neba, snaga Majke koja je kadra preporoditi živote naše. Zbog toga nas ovom porukom poziva: «Živite još jače moje poruke». Naš Bog je Bog poniznosti i jednostavnosti. Tako su nam jednostavne majčinske riječi koje nam upućuje i koje su sposobne u nama stvoriti novi mentalitet, mentalitet evanđelja, Božjeg života koji se želi rascvasti u nama.
Samo u poniznosti i ljubavi možemo Boga upoznati i Gospine poruke prepoznati kao poruke evanđelja, poruke Kraljevstva Božjega koje želi započeti živjeti u nama i po nama u ovom svijetu. Bog se u Isusu ponizio i snizio do nas kako bi ga mogli razumjeti i poslušati. Isus na posljednjoj večeri pere noge svojim učenicima. On Bog saginje se do svojih učenika da im opere noge. Prati noge nekome je posao sluge ili roba. Oprati noge nekome može se samo tako da se čovjek sagne k drugome ili klekne preda nj te mu opere noge. Valja se spustiti do nogu drugoga. Upravo to čini Isus. On kleči pred učenicima i gleda ih odozdo prema gore, poput maloga djeteta koje, jer je malo, gleda velike odrasle odozdo prema gore kao da ih hoće pitati: Prihvaćaš li me? Bog čovjeku govori odozdo gore, njegova riječ odjekuje iz poniznosti. A čovjek bi Božju riječ očekivao iz obrnutog smjera – pa zato Boga i ne čuje!
I Gospa nam ovdje govori možemo reći odozdo prema gore. Govori djetinjim riječima koje može svatko razumjeti i pita nas: Hoćeš li me prihvatiti, hoćeš me poslušati kako bi život po Duhu Svetom procvao u tebi te postao svjedokom onoga što najviše trebamo a to je mir i praštanje.
Poslušajmo Majku koja nam govori i bit ćemo sretni već ovdje na zemlji.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.04.2004