“Draga djeco! Iako ste daleko od mog srca u ljubavi vas zovem: obratite se. Ne zaboravite: ja sam vaša majka i osjećam bol za svakog koji je daleko od mog srca, ali vas ne ostavljam same. Vjerujem da možete ostaviti put grijeha i odlučiti se za svetost. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
U LJUBAVI VAS ZOVEM
Djevica Marija nas u ljubavi zove. U njezinim riječima čujemo odjek Isusovih riječi: „Obratite se i vjerujte evanđelju“ (Mk 1, 15). Marija nam želi reći: vjerujte Božjoj snazi koja vas može i želi mijenjati, spasavati, liječiti i oslobađati. Iako smo svojim životom udaljeni od Marijinog srca ona zove i ne odustaje od nas. Njezina smo djeca. Prava majka nikad ne ostavlja dijete.
Dijete treba majku, ne može bez nje ni živjeti ni preživjeti. I kad ostane bez majke dobro zna kako je biti bez majke. Naša nebeska majka nije ni drvena, ni plastična, niti je mrtvi suvenir već majka koja osjeća bol za svakim djetetom koje je daleko, smrznuto i bolesno. Imamo majku koja ima srce koje ljubi i trpi. Ljubav i trpljenje idu uvijek zajedno. Istinska ljubav se ispituje u trenucima, kušnje i trpljenja. Lako je ljubiti drugoga kad nam je ugodno i udobno biti s njim. Lako je ljubiti drugoga kad nam je simpatičan i kad nam se sviđa. Ali je teško ljubiti drugoga kad sviđanje prestane. Kad drugi postane težak, dosadan i nepodnosiv. Teško je ljubiti kad nas drugi ne želi razumjeti niti nas prihvaća. Tada se ispituje i provjerava koliko je naša ljubav prava, istinska i božanska.
Svaka ljudska ljubav ima svoje granice. Odnosno ljubav je samo jedna. Bog je ljubav. Svaka ljubav bi trebala izvirati iz Božjeg srca da bi onda mogla preživjeti sve smrti i trpljenja.
Evanđelje nas izvješćuje o tome kako je Isus zavolio onog mladića prije nego ga je pozvao da proda sve i da ga slijedi, ako želi biti savršen. I znamo kako mladić nije imao hrabrosti ostaviti sve ono zemaljsko bogatstvo koje je imao. Bog poziva i danas. On ne prisiljava nikoga. U igri su uvijek božanska i ljudska sloboda. Bog ostaje uvijek vjeran. Nikad nas neće prevariti.
Bog nas poziva preko naše savjesti. Bog govori preko svoje riječi koju slušamo i čitamo. Govori nam preko raznih prilika i neprilika života. U ove naše dane govori nam na jednostavan i intenzivan način preko Isusove i naše majke Marije.
Djevica Marija nam vjeruje da možemo ostaviti put grijeha. Ona i tebi i meni vjeruje. Najteže je kad nakon ponovljenih padova u grijeh pomislimo kako se tu više ništa ne može promijeniti i nakon neprestanih ispovijedanja istog grijeha. Navežemo se na svoje padove i povjerujemo kako su oni snažniji od Isusove milosti. Ili još gore: čovjek se navikne na svoje ropstvo i lance te pomisli kako mu je udobno u njima nastojeći i sebe u to uvjeriti. Potrebno je uvijek podići oči srca prema Isusu koji može i želi i danas oslobađati. S naše strane važno je htjeti, odlučiti se, boriti, tražiti i moliti. Tada će se dogoditi naše uzdignuće i sloboda. Nikad ne reći „ne mogu“ nego reći „pokušat ću“ pa i nakon ponovljenih padova, i to još odlučnije i hrabrije.
Marija nam vjeruje. Povjerujmo i mi njoj i sebi. Zaželimo biti drugačiji, promijenjeni i novi ljudi koji iz dana u dan hodaju za Bogom na Božjem putu.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.9.2005.
