“Draga djeco! I danas vas pozivam molite, molite, molite. Dječice, kad molite blizu ste Bogu i On vam daje želju za vječnošću. Ovo je vrijeme kad možete govoriti više o Bogu i činiti više za Boga. Zato se ne opirite nego dopustite, dječice, da vas On vodi, mijenja i uđe u vaš život. Ne zaboravite da ste putnici na putu prema vječnosti. Zato, dječice, dopustite da vas Bog vodi kao pastir svoje stado. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
KAD MOLITE BLIZU STE BOGU
Blažena Djevica Marija u ovoj svojoj poruci kao i u mnogim prethodnim porukama ponavlja i poziva nas tri puta zaredom: „molite, molite, molite.“ To govori sa željom da nas upozori i da istakne važnost molitve za naš duhovni život. Ne radi se tu o nekoj pobožnoj vježbi ili o nekom zakonu koji je netko propisao. Nije to poziv na ispunjenje nekog zaboravljenog običaja. Molitva nije nekakav duhovni trening. Molitva je život. Kao što je našem organizmu potreban zrak, hrana i drugi uvjeti da može funkcionirati tako je i s molitvom za našu dušu. Znamo dobro kad zapustimo tijelo, kad smo nedisciplinirani u hrani onda se tijelo lako razboli. Isto tako ako molitvu zanemarimo onda svi duhovni virusi i bakterije lako napadnu našu dušu. Tada čovjek biva vrlo lako zarobljen različitim grijesima. Postane plijen zla, mržnje, zloće, zlih navika, psovke, grubih riječi, sebičnosti, lijenosti i drugih zala.
Marija, jer je Majka, želi nam reći da osim molitve do Boga nema drugog puta ni sredstva. „Dječice, kad molite blizu ste Bogu“ – govori nam Marija. A u molitvi čujemo odjek vječnosti u našoj duši. Kao što nas uči Katekizam Katoličke Crkve: „Budući da je „klica vječnosti što je u sebi nosi, nesvediva na samu materiju, čovjekova duša može imati svoje porijeklo samo u Bogu“ (KKC 33).
Samo u molitvi na koju nas Gospa neumorno poziva možemo osjetiti i doživjeti onu duboku čežnju koja je skrivena u srcima našim. Samo u molitvi možemo iskusiti istinitost riječi svetog Pavla: „A naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano očekujemo, Gospodina Isusa Krista“ (Fil 3, 20).
Vječnost ne počinje kad umremo. Mi smo uronjeni u vječnost. Ona je već započela. Za nju nam se valja odlučivati i boriti svaki dan. Biti poslušan Duhu Svetomu znači pronaći vječnost u vremenu. Iskustvo koje o stvarnosti imamo prije molitve jest prije svega iskustvo ograničenosti te stvarnosti. Doživljavamo kako sve prolazi i odlazi svojim putem. Ali nakon molitve vidimo kako sve postaje drugačije, novo i vječno. Tada postajemo ispunjeni vječnošću i otkrivamo dimenziju vječnosti u svemu. Kako piše sveti Ivan od Križa: „Sve se, Gospodine Bože, može promijeniti, samo neka mi smijemo imati svoje prebivalište u tebi. Kad molitvom nađemo svoje prebivalište u Bogu, tada ne živimo više u promjenama. Na rubu našeg života nastavljaju se zbivanja, ali mi nismo više u to umiješani. Mi se nalazimo na dubljem području, u Bogu, koji je sama postojanost.
Kad god smo se odlučili za Boga i stali na Božju stranu a protiv grijeha, zla, mraka i mržnje mi smo već u vječnosti. Ovdje nam se valja boriti i stvarati Kraljevstvo Božje. Ovdje nam je potrebno dopustiti i dopuštati Bogu da nas vodi, mijenja i uđe u naš život kako nas poziva Majka Marija.
Iskrena i ponizna srca molimo Mariju, Isusovu i našu Majku koja je postala velika jer je dopustila u potpunosti Bogu da čini svoja djela u njoj i po njoj. Neka nas poučava kako vjerovati i kako se do kraja darovati Bogu i bližnjima te tako u sebi istinski doživjeli vječnost za koju smo stvoreni.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.11.2006.
