„Draga djeco! I danas vas pozivam na molitvu. Neka vaš odnos s molitvom bude svakidašnji. Molitva čini čudesa u vama i preko vas zato, dječice, neka vam molitva bude radost. Onda će vaš odnos sa životom biti dublji i otvoreniji i shvatit ćete da je život dar za svakog od vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Tumačenje poruke od 25. rujna 2013.
Gospa nas ponovno poziva na molitvu. Ona želi da nam molitva bude svakidašnja hrana za dušu kao što svakodnevno više puta – najmanje tri puta – hranimo tijelo.
Zanimljivo, nećemo zaboraviti jesti, a zaboravimo moliti. Zašto zaboravimo moliti? Jer nam molitva kao hrana za dušu nije toliko važna kao što nam je važna hrana za tijelo. Jer ne volimo Boga kao što volimo tjelesnu, materijalnu hranu. Jer se nismo zaljubili u Isusa. Jer molimo iz koristoljublja, samo kad nam nešto treba. Jer nismo otkrili molitvu kao nutarnju potrebu – potrebu biti s Bogom, s najvećim prijateljem...
Kad nas netko upita zašto ne molimo, uvijek navedemo bezbroj razloga. Htjeli bismo, ali nemamo vremena... dođu nam gosti... radimo... televizija... molili bismo navečer, ali već smo umorni...
Koliko god se pravdali da želimo moliti, istina je da smo previše slabi... da popustimo... da nam razni kradljivci ukradu vrijeme za molitvu: televizor nam ukrade vrijeme za molitvu... kompjutor, razne gluposti koje nam u danom trenutku budu zanimljivije i važnije od susreta s Bogom i duhovne hrane....
Možda se i sjetimo moliti pa molimo nekoliko dana, a onda posustanemo i odustanemo, jer nam bude teško moliti. A Gospa želi da svaki dan molimo.
Sjetimo se kako započinjemo dan: Čega se izjutra najprije sjetiš? Što najprije činiš? Sjetiš li se molitve? Započinješ li dan molitvom? Ili...?
Kako protječe tvoj dan? Dođe li ti u pamet misao da se pomoliš, da izdvojiš pet minuta za Boga, za molitvu?
Možda moliš navečer, kada završiš posao? Ili tada već dođe umor i pobjedi tu u tebi slabašnu misao da moliš?
Iskreno pogledaj sebi u oči: od 24 sata koliko minuta posvetiš Bogu, molitvi?
Možda si se molio, ali si odustao jer pomisliš da nema koristi moliti. Molio si za zdravlje, za uspjeh, za mir u obitelji, a molitve ti nisu uslišane pa prestaneš moliti.
Nemoj više moliti iz koristi, da dobiješ nešto, nego moli iz ljubavi prema Bogu, iz ljubavi da budeš s Bogom, s Isusom, da duhovno rasteš, da budeš što sličniji Isusu, da se približiš njegovu načinu razmišljanja i gledanja. Od sada moli da tvoja vjera, nada i ljubav budu jači i žarči. Od večeras počni moliti srcem, s ljubavlju, s radošću, sa zahvalnošću.
Kako moliti s radošću? Evo ti jednog primjera: Zahvaljuj! Zahvaljuj Bogu za sve! Govori mu: Bože, hvala ti... za sve ti hvala... za život, za sve ljude, za članove moje obitelji, za tvoja stvorenja, za cvijeće, za ptice i drveće... Zahvaljuj srcem i nećeš čekati dugo, osjetit ćeš da se tvoja nutrina pokreće, da se radost u tebi budi...
Gospa nam govori o plodovima takve molitve. Jedan od plodova molitve su čudesa; čudesa u nama i preko nas. O kakvim se čudesima radi?
Pa najveće je čudo otkriti da je sve stvoreno čudo! Da je svaki cvijet čudo! Da je malo, tek rođeno dijete čudo? Da je svaki čovjek čudo! Da je cijeli svemir čudo?
Osim toga, osjetit će i shvatiti kao Marija da Bogu ništa nije moguće... Iskusiš ćeš kako se tvoj život mijenja, kako se mijenjaju članovi tvoje obitelji...
Jednostavno, moli! Započni moliti! Sada, u ovom trenutku započni! Reci: hvala... Isuse, hvala ti...