datum: 12.02.2014.
Danko Kustura iz Splita prvi je put u Međugorje hodočastio ubrzo nakon što su počela ukazanja te nastavio dolaziti barem dva puta godišnje. Cijeli svoj život živio je kršćanski, no hodočašća u Međugorje osnažila su njegovu vjeru. Redovito čita katolički tisak, a od svoje skromne mirovine prijatelje i rodbinu redovito daruje godišnjom pretplatom na Glasnik mira. Kaže da se glas o ukazanju u Međugorju širio
poput vjetra. U Međugorje prvi put hodočasti 10. travnja 1983.: „Iznenadio sam se vidjevši u tom malom siromašnom mjestu mnoštvo automobila, autobusa i silno mnoštvo naroda koji je došao raznim prijevoznim sredstvima i pješice. U toj silnoj stisci vladali su red i mir da se bolje ne mogu zamisliti. Takav red može biti jedino djelo providnosti dragoga Boga! Po danu se u crkvenom dvorištu naglas moli u skupinama, a nitko nikomu ne smeta i nitko se ne stidi moliti. Jednostavno, tu se čovjek osjećao kao u raju! Puna crkva i oko crkve i svi radosno i složno molimo i pjevamo. Međugorsku himnu Majci Mira nismo pjevali, već klicali punim srcem, kao jedna duša”-kaže Danko koji dodaje da je išao tada na Brdo ukazanja i Križevac i to bos, a da uopće nije osjećao oštro kamenje i draču:„U stvari, osjećao sam se kao da idem po meku pamučnu tepihu, a ne po oštru hercegovačkome kamenu. Vrhunac je, naravno, bila sv. Misa i molitva nad bolesnicima koju je vodio fra Slavko Barbarić. S takva hodočašća nemoguće je vratiti se nepromijenjen. Tu se srce ispunja ljubavlju, radošću i mirom”.
