datum: 30.06.2017.
Vjernici koji hodočaste u Međugorje, ovdje, kako svjedoče, otkrivaju duboku duhovnost. Međugorska je duhovnost snažno obilježena i prožeta molitvom i sakramentima, a osobito euharistijom i svetom ispovijedi. O svom je iskustvu međugorske ispovjedaonice za program Radiopostaje „Mir” Međugorje govorio fra Josip Ikić, prefekt i odgojitelj sjemeništaraca u Visokom, te profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Kako je prošla godina bila proglašena i Godinom milosrđa, fra Josip je bio imenovan i jednim od misionara milosrđa.
Fra Josip svjedoči: „Ja sam to i sam doživio u svojim susretima u Međugorju. Bio sam par puta kao bogoslov, a kasnije i kao svećenik, osobito posebno nakon rata. Doživio sam lijepe ispovijedi. Osjetio sam kako je ovo posebno mjesto natopljeno milošću, gdje se ljudi lakše otvaraju za ispovijed. Naravno i u drugim svetištima gdje ljudi dolaze pripremljeni - možda poste, imaju devetnice - onda se lakše ispovjede i otvore. Iskusio sam kako kroz ispovijedi ljudi ovdje nekako lakše otvore svoja srca, povjeruju da ih Bog voli, ispovjede neke grijehe koje nikada nisu ispovjedili, možda čak i 50 godina. Jednostavno to je Božja milost i to se osjeti. Svaki čovjek, pa i mnogi svećenici kažu kako se ovdje nebo i zemlja susreću i ljudi lakše primaju Božji blagoslov, lakše vjeruju u Božje milosrđe. Jedino to je razlog - tu je Bog prisutan, Gospa je tu na djelu, to milosrđe ne možemo zanijekati. Po mom mišljenju ljudi ovdje mijenjaju živote najčešće kroz ispovijed, odnosno Bog preko ispovijedi, molitava, susreta i pokore mijenja život ljudi. To je najvažnije i to je cilj.”
Fra Josip je govorio i o tome kako mu je Međugorje pomoglo kao ispovjedniku: „Vodio sam učenike na ekskurziju 2005. godine i navratili smo u Međugorje. Prvi put sam sjeo na mjesto gdje su bile stare ispovjedaonice pomoliti se. Prišla je jedna gospođa iz Amerike koja je inzistirala da je ispovjedim. Rekao sam da se ispovjedi na engleskom i da ću joj dati odrješenje na hrvatskom. Kad sam dao odrješenje, ona je počela plakati i tresti se. To mi je bilo prvo temeljitije iskustvo kod ispovijedi. Kada je ona otišla, ta je velika je radost prešla na mene. Bio sam totalno zbunjen. Sjetio sam se Evanđelja, gdje Isus kaže: Kad se čovjek obrati, velika je radost na nebu, raduju se anđeli. Radost je prešla na mene, te sam dobio polet za svoj svećenički život. Vidio sam kako je lijepo biti svećenik, kako Bog preko mene, preko tih jednostavnih riječi donosi olakšanje jednoj ženi koja je patila mjesecima. Došla je u Međugorje i Bog ju je iscijelio preko svećenika, odnosno preko ispovijedi. Ta se radost prelila na mene i od tog trenutka, kad god sam dolazio u Međugorje, doživio sam velike radosti. Taj vid svećeničkog poziva se učvrstio. Sad znam zašto sam svećenik - naravno i kroz propovijed i druge sakramente - no osobito kroz ovaj sakrament, sakrament pomirenja. Umorim se i fizički, ali kao svećenik dobijem polet i snagu i to me nosi.”
