Fra Petar Komljenović: „Nakon ispovijedi u Međugorju plakao sam od radosti“

datum: 16.08.2017.

Fra Petar Komljenović je trenutno na službi u Hrvatskoj katoličkoj zajednici u Münchenu. Član je Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (Split). Fra Petar je rođen i odrastao u Sindelfingenu, a njegovi su roditelji rodom iz Sanskog Mosta.

U programu Radiopostaje „Mir“ Međugorje fra Petar je kazao: „Roditelji su podrijetlom iz Bosne kod Sanskog mosta, između Prijedora i Banja Luke. Ja sam se rodio u Njemačkoj, tamo odrastao, išao u školu i studirao teologiju. Nakon studija bio sam u potrazi za pravim putom. Budući da fratri iz naše provincije u Sindelfingenu imaju župu, bivši župnik mi je rekao kako mogu doći u Split i upoznati Provinciju. Otišao sam u Split, Imotski i Visovac i upoznao sam fratre i kad sam bio s njima, osjećao se kao kod kuće. Odlučio sam pristupiti franjevačkom redu. Ovome je prethodilo dugo traženje kroz cijeli studij. Studij sam završio kao laik i tek onda se odlučio za duhovni poziv, u čemu mi je mnogo pomoglo i Međugorje“, istaknuo je fra Petar. Za Hrvatsku katoličku zajednicu Sindelfingen fra Petar je prvo duhovno zvanje:

„Misija u Sindelfingenu postoji 40 godina i dosada nije bilo duhovnih zvanja. Ja sam nekako probio led. Sad se jedan mladić iz susjednog grada redio za đakona. Bogu hvala za to. Odrastao sam u katoličkoj obitelji. Kao i mnogi mladih danas, nakon krizme nisu me više zanimali ni Crkva ni Bog i sam živio svjetovnim životom. Tu je počeo moj duhovni put traženja. Ja sam imao svoju ekipu, prijatelje i izlazili smo, no, kada bih se vratio kući, nastala bi jedna praznina. To mi nije davalo pravu i trajnu radosti potaklo me tražiti što je smisao života. Potom sam počeo čitati duhovnu literaturu i tako tražio svoj put. Božji odgovor sam dobio kroz karizmatsku obnovu u Čazmi 2002. To me pogodilo u srce - kad sam vidio kako je Bog živ, kako ti svećenici sa zanosom propovijedaju, kako su ljudi svjedočili o ozdravljenju. To je bilo nešto prekrasno - vidjeti živu zajednicu i živoga Boga kako konkretno djeluje! Tek tada sam se otvorio Bogu, počeo moliti, ići u crkvu, čitati Bibliju otvorenim srcem i onda sam sve više i više shvaćao Boga. Završio sam gimnaziju i nisam znao kamo ću krenuti. Počeo sam raditi kao informatičar, to me pomalo i zanimalo, ali nije mi odgovaralo. Budući da sam toliko čitao Bibliju i zanimao se za vjeru, odlučio sam studirati teologiju. Kad sam se otvorio prema Bogu i vjeri, našao sam u Bogu to što sam tražio - veliku radost i ispunjenje, što nisam mogao sanjati. Bog mi je postao najveća radost i najveće zadovoljstvo u životu. Potom je slijedilo jedno razdoblje gdje je bilo dosta traženja.“

Kako ističe fra Petar, u svemu tome Međugorje je odigralo važnu ulogu: „Relativno brzo nakon početka obraćenja obližnja župa je organizirala hodočašće u Međugorje. Pozvali su me poći s njima i rekli su mi kako je sada vrijeme za ispovijed. Imao sam takav strah ispovijedati se, jer se do tada nisam nikad pravo ispovjedio. To mi je bilo vrlo teško, bojao sam se i stidio. To je bilo 2002. godine. Nisam mogao vjerovati kako ljudi radosno idu na ispovijed. Išao sam na ispovijed koja je trajala dva sata. Nakon te ispovijedi plakao sam od radosti. Svećenik mi je rekao da ne zna što Bog planira sa mnom, ali se sigurno danas anđeli na nebu raduju jer se izgubljeni sin vratio. Otišao sam u kapelicu i obećao sam Bogu da ću postati njegov apostol. To je bio moj doživotni zavjet koji traje i dan danas. Samo, nisam znao što to znači, to je bilo prije studija. U Međugorju je nakon te ispovijedi počeo intenzivni put predanja u vjeri. Mnogo mi znače i poruke Majke Božje, dobivam duhovnu snagu kroz njih. Kroz godine sam dolazio na Festival mladih i imao prekrasna iskustva. Kada zajedno pjevamo, slavimo misu i klanjamo se pred Presvetim u miru i tišini, ljudi se otvaraju i doživljavaju doslovno Božju ljubav. Tada sve predaješ Bogu. To su ti trenuci koji su važni kako bismo osjetili da Bog postoji. To je tako snažno utjecalo na moje srce da mi je Bog postao najveća sreća“, kazao je fra Petar, koji je prošle godine kao mladomisnik predslavio svetu misu na Festivalu mladih, a ove je godine svjedočio o volontiranju u organizaciji Marijini obroci za koju je posvjedočio kako je to Božje i Gospino djelo.