Gospa uspijeva dodirnuti i obnoviti živote tolikih ljudi

datum: 30.05.2009.

Sugovornik: Dominikanac iz župe sv. Josipa u New Yorku, čije je zvanje plod Međugorja

Benedikt Crol je kao dvadesetogodišnjak prvi put došao u Međugorje i doživio obraćenje. Nakon 10 godina postao je dominikanac i već je 10 godina svećenik. U Međugorje je došao zahvaliti 20 godina nakon prvog dolaska i potvrdio: „To je još uvijek isto mjesto“. Radi se o čovjeku iz kojega zrači radost.

- Kako ste 1. put došli u Međugorje i kako ste se obratili?
Bio sam ovdje sa svojim ocem prije 20 g . , nakon što je moja majka umrla od raka i otišli smo na hodočašće, ali u to doba nisam imao pojma što znači hodočašće. Ono što je meni bilo u glavi je putovanje u Europu, to je predivno. A to je ujedno bila mogućnost i prilika da putujem sa svojim ocem i svojim bratom.

- Što ste u Međugorju doživjeli, što se u Vama događalo?
Čuli smo za Međugorje od ljudi u našoj župi, doma. Gledao sam dosta video uradaka, čitao sam iz knjiga o Međugorju. Ali s obzirom da je to bilo vrijeme kada mi je majka umrla u biti ovdje sam došao u nekakvu potragu. Sjećam se da je naše putovanje trajalo bezbrojne sate. Došli smo oko 6h navečer. Znam da smo se odmah uputili prema crkvi. I kada sam pokušao ući u crkvu toliko je bilo ljudi da se nije moglo ući. I svi su pjevali, bilo je vrlo glasno. Ja se sjećam da sam kleknuo i počeo sam plakati. Ni danas ne znam zašto. Ne mogu objasniti radi čega sam plakao. Ali mislim da sada razumijem malo bolje zašto se to desilo, jer možda sam po prvi put u svom životu osjetio prisutnost Božju, s obzirom da smo bili ovdje i imali smo jedno prelijepo hodočašće. Molili smo, a posebno tada uistinu i nije bilo ništa drugo ni raditi osim moliti se. I onda smo sudjelovali na hodočašću, klasičnom za to vrijeme prije 20 g . Za mene je to bilo jedno predivno iskustvo hodočašća. Možda sam po prvi puta u životu bio svjestan i osjetio da Bog uistinu postoji. Morate znati da sam ja odrastao kao katolik, ali kad sam bio na sveučilištu i kad je moja majka umrla ja uopće nisam prakticirao svoju vjeru. Jednostavno u to doba stvari za mene u mom životu nisu bile baš pozitivne.

- Koliko ste tada ostali u Međugorju?
Bili smo u Međugorju otprilike tjedan dana.

- Što se presudno dogodilo u Vama tih dana, kako ste čuli poziv?
Nakon hodočašća u Međugorje bio sam vrlo dirnut, cijela je moja obitelj bila dirnuta Međugorjem nakon našeg hodočašća, tako da su svi u okolini primijetili koliko smo se okrenuli vjeri. Možda su neki mislili u početku da smo malo ludi. Onda smo počeli ići češće na misu, počeli smo moliti zajedno, moliti krunicu, počeli smo mjesečno ići na svetu ispovijed . I pokušavali smo jednostavno živjeti Gospine poruke. Možda otprilike 2 mjeseca nakon mog povratka imao sam jednu ogromnu želju koja je došla mogao bih reći niotkuda da budem što bliže Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. U to doba čitao sam puno o svojoj vjeri - što to znači biti katolik.
I ono što sam saznao, čitajući iz dana u dan, je u biti - katolik znači slijediti u potpunosti Isusa Krista. Toliko  je toga u našoj vjeri što uzimamo zdravo za gotovo. I onda kad narasteš, kada si odrasla osoba nisi ni svjestan tog bogatstva koje posjeduješ.
Počeo sam čitati, moliti i živjeti poruke Gospine. I onda sam iznenada osjetio potrebu i želju biti blizu Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. I onda sam uistinu bio i malo preplašen. Mislio sam da sam počeo luditi, da nešto nije u redu sa mnom. To nisam nikomu govorio, normalno, samo sam molio. I onda sam se vratio na Sveučilište. Na fakultetu sam bio vrlo aktivan. Onda sam donio odluku, rekao sam ocu i počeo razgovarati sa svećenikom. Potom sam napustio fakultet i otišao u sjemenište. To je bila jedna velika promjena, jedan veliki korak za mene.

- Rekli ste da ste primijetili da se poganski živi na tom sveučilištu, kako se danas živi na sveučilištima u svijetu, u Americi?
Danas je isto kao i prije. Vrlo je teško danas za mlade ljude, jer mladi ljudi kada odlaze na fakultet onda su prvi puta bez svojih roditelja, sami, kada sami moraju donositi životne odluke, ali istodobno imaju mogućnost odabira prelijepog. Prije dolaska u Međugorje bio sam vrlo aktivan u društvenom životu, pio sam dosta, jednostavno zabavljao sam se. Nakon hodočašća u Međugorje sve je počelo poprimati drukčije vrijednosti. Ono što je prije bilo važno više mi nije bilo važno. Mislim da je tu veliku ulogu odigrala i smrt moje majke, ali bio sam materijalista. Htio sam ići na fakultet kako bi dobio diplomu, da bi mogao voziti određeni auto, da bi mogao imati toliko i toliko novca, nisam uopće vodio brigu o duhovnom, bio sam kao i svatko drugi. Vrlo rijetko sam išao na svetu misu, nedjeljom. Ali sve se to promijenilo nakon hodočašća u Međugorje.

- 10 g . nakon hodočašća postali ste svećenik i već 10 g . djelujete kao svećenik. Kako je biti svećenik?
To je predivno. Bio sam zaređen u Washington D.C. i poslali su me u jednu veliku, vrlo aktivnu župu u Ohiu. Imali smo 6 misa svakog vikenda i za svake je mise crkva bila ispunjena ljudima, ne tako puna kao crkva sv. Jakova u Međugorju, ali misa je uvijek bila dobro posjećena i vrlo aktivna, mnoge obitelji su sudjelovale. Mogao sam se identificirati kao svećenik. I mogao sam učiniti sve ono što svećenici rade.  Zaljubio sam se u svećenički poziv. U toj župi u kojoj sam bio bilo je toliko ljudi koji su bili u Međugorju. Upravo oni su bili najduhovniji u svemu, najčvršći u svojoj vjeri, oni koji su imali iskustvo Međugorja. I kada su čuli da sam ja primio poziv u Međugorju bili su presretni. Imao sam veliku podršku kao svećenik. Ponudili su mi da me povedu ponovno u Međugorje, ali nisam mogao. Bio sam prezauzet, bilo je toliko posla.
Bio sam 4 godine u Ohiu na župi. I onda sam kao volonter odlučio otići u istočnu Afriku. Imamo dominikance u Keniji, Ugandi i Tanzaniji i u južnom Sudanu. Ja sam bio meštar za sjemeništarce, tako da sam imao priliku doći iz jedne vrlo bogate župe u jednu vrlo siromašnu sredinu u misiju. Ali bilo je to jedno predivno iskustvo, iskusiti vjeru, biti s ljudima sasvim drukčije kulture, koji su također vrlo čvrsti u svojoj vjeri. Bilo je predivno biti dio naših misija. Sada idem za Rim tako da me moje svećeništvo vodi u sve dijelove svijeta.

- Vaše svećeničko zvanje, kao i brojna druga, plod je Međugorja. Što je to u Međugorju što utiče na mlade ljude da odaberu duhovno zvanje?
Ja mislim, kada dođeš iz ovoga svijeta, toliko je stvari u svijetu koje su protiv vjere. Ne postoji katolička kultura u svijetu, na žalost. Kad sam došao u Međugorje doživio sam neočekivanu vjeru, zbog Gospe, zbog njezinih ukazanja. Jednostavno bila je neočekivana vjera, ljudi su vjerovali, bilo je tako lako vjerovati. I toliko se stvari u tom hodočašću dogodilo. Možda ćete misliti da sam lud, ali imali smo krunicu sa sobom i onda se jednostavno mijenjala boja krunice u zlatnu boju. Ljudi još misle da smo ludi zbog toga. Ali zašto bi se sve to desilo? A to je bio vrhunac onoga kada nas Gospa zove da molimo krunicu. A sada umjesto svog remena nosim krunicu oko pojasa kao dominikanski svećenik. I ono što doživiš je u biti da je sve moguće ovdje na hodočašću. I moje vrijeme ovdje prije 20 godina i ova 2 tjedna sada, a provodio sam vrijeme sam i moj ponovni dolazak nakon dvadeset godina da se zahvalim za svoje zvanje. I sve ono što sam učinio ovdje, što sam iskusio, ništa nije bilo planirano.
Ali sreo sam određene ljude, toliko sam sati proveo u ispovjedaonici, mnoge sate ispovijedajući talijane. To je vrlo zanimljivo zato što ja jedva govorim talijanski.

- Možete li usporediti Međugorje od prije 20 godina, kada ste došli prvi put i ovo danas kada ste došli drugi put?
Još uvijek ima puno Hrvata u crkvi, ali drukčije je. Primjećujem da je puno bolja organizacija nego prije. Imam osjećaj da se sve nekako diglo na međunarodnu razinu. Kada sam bio prije 20 godina nije bilo toliko Amerikanaca. Sada je tu toliko ljudi iz cijele Europe  i Međugorje kao svetište puno bolje funkcionira, organizacija je na jednoj višoj razini. Kad sam došao prije dva tjedna bio sam malo i u strahu što će se dogoditi, hoću li imati isto iskustvo, što se promijenilo u međuvremenu. Ali nakon 2 tjedna iskustva - još uvijek je to isto mjesto. Gospodin još uvijek dotiče srca ljudi. I Gospa na jedan predivan način dodiruje srca ljudi. To je još uvijek isto mjesto. Mislim da sam upravo zbog toga toliko sretan. Prije nekoliko dana bio sam glavni celebrant na svetoj misi na engleskom jeziku, toliko je emocionalno bila nabijena ta sveta misa…

- Kakvi su odrazi duhovnosti Međugorja u svijetu?
Nakon što sam bio ovdje otišao sam u prvu župu u Ohiu, gdje sam bio zadužen za mlade u župi. Zatražili su od mene da organiziram seminar za našu župu. Čuo sam za taj seminar, zove se mladi 2000. Organizirao sam taj seminar u našoj župi. Imali smo 500 mladih iz cijele biskupije. Mladi u našoj župi doživjeli su obnovu. Govorim o srednjoškolcima. Srednjoškolci su u jednom vrlo problematičnom životnom dobu, ali ovaj seminar je toliko dodirnuo njihova srca. Ono što ja nisam znao je da taj seminar, cijeli taj pokret dolazi, potiče iz Međugorja. Možete zamisliti što se događalo u mom srcu, budući da sam bio svećenik koji je primio zvanje u Međugorju... Seminar je bio vrlo uspješan. Tada sam osjetio da me Gospodin zove da postanem dio toga. I onda sam počeo sudjelovati kao govornik na tim seminarima u cijelim Sjedinjenim američkim državama, također i na Karibima. Dok sam još bio u župi pomagao sam i u drugim župama diljem Amerike. Svake godine se u isto doba taj seminar održava u istoj župi. I nakon 10 godina još se taj seminar održava u svim župama. Sada je puno veći, sada se prakticira u cijeloj biskupiji. To je upravo iskustvo, odnosno svjedočanstvo Gospe. Na seminaru se govori o Isusu, o stvarnoj prisutnosti Isusovoj u euharistiji, tu je sakrament pomirenja, molitva Krunice, molitva, klanjanje, sve ono što Gospa predlaže da se čini. To su sve one stvari koje su me dirnule u srce.
Nakon 4 godine u toj župi u Ohiu otišao sam u misije u istočnu Afriku. Nakon vrlo pozitivnog iskustva seminara „Mladost 2000.“u mojoj župi u Ohiu htjeli su da to prenesem u Afriku. Već smo 11 puta održali taj seminar u Keniji, Tanzaniji i Ugandi. Tisuće mladih sudjeluju. A prvi seminar koji smo održali bio je u Tanzaniji. Sve je bilo na njihovom lokalnom jeziku (tisvahili), i glazba je bila totalno drukčija, ali bilo je predivno. Oni su pjevali i plesali. I onda su išli na ispovijed. Imali smo toliko ljudi koji su to posjećivali.
Druga je obnova bila u Istočnoj Africi. Imali smo 1300 mladih iz 16 različitih biskupija iz Kenije, Tanzanije i Ugande. I jednostavno na tako brz način cijela je istočna Afrika saznala za taj seminar. I čuli su za karizmu koju Bog daje svijetu kroz Međugorje. I ta karizma je Isus u POS, u euharistiji, to je obraćenje, to je ispovijed, to je krunica, vrlo jednostavno, nema ništa novo u tom, ali je tako. Za seminara Isus je uvijek na oltaru, oko 70 svijeća okolo, mladi na podu oko oltara koji je u središtu. Cijeli seminar se održava oko Isusa Krista koji je u sredini. Vrhunac seminara bio je u subotu navečer -izgasili smo svjetlo, samo su svijeće gorjele, čitali smo Evanđelje po Marku, o ženi koja je krvarila i rekla je kada bi samo mogla dotaknuti njegove haljine bila bi ozdravljena. Čitali smo taj odlomak, onda smo uzeli Isusa u POS, u monstranci, velom smo držali monstrancu i hodali između mladih ljudi. Mladi ljudi su, kao i ta žena koja je krvarila, dodirivali veo. Bilo je predivno. To je bio vrhunac toga seminara. A to sve dolazi iz Međugorja.

- Lako je prepoznati svima, koji s Vama razgovaraju, koji Vas susretnu da je Isus u središtu vašeg života. No što želite postići kao svećenik u nastavku Vašega života i što želite Međugorju?
Nisam siguran. Znam da me je ovdje Gospodin dodirnuo, jednostavno postao sam dio ovoga seminara. Sada naši dominikanci nastavljaju s tom seminarom u Africi, ali se nastavlja i u Americi, u Njemačkoj, Irskoj, Engleskoj, na Karibima... Taj seminar jednostavno se događa u cijelome svijetu. S moje strane, ja jednostavno želim živjeti Gospine poruke. Mislim da Gospodin obnavlja Crkvu, jer toliko ljudi dolazi ovdje, a onda se vraćaju u svoje župe, kao što su se vratili moj otac i moj brat. Oni potom obnovljeni počinju živjeti svoju vjeru. To je novi život, novi Duhovi, Gospa uspijeva dodirnuti i obnoviti živote tolikih ljudi. Ona jednostavno omogućuje da se Isus pojavljuje u jednom izvanrednom načinu. Mislim da upravo Gospa priprema put za mnoge stvari koje se događaju dolazeći u Međugorje na jedan vrlo jednostavan način.

- Zašto niste došli 20 godina?
Htio sam, želio sam doći. Ljudi iz moje župe u Ohiu htjeli su platiti put meni da dođem. Ali kada si u dominikanskom redu kao svećenik imamo i naše odgovornosti. Onda sam imao neko vrijeme koje sam mogao provesti sa svojom obitelji doma. Mi nemamo nekog posebnog vremena koje možemo iskoristiti za putovanje, tako da je bilo posebno, vrlo je teško bilo dok sam bio u Africi, ali sada sam presretan da sam ovdje u Međugorju nakon toliko godina.

Razgovarala Višnja Spajić