GOVOR APOSTOLSKOGA NUNCIJA U BOSNI I HERCEGOVINI, NADBISKUPA ALESSANDRA D’ERRICA

datum: 26.05.2010.


GOVOR APOSTOLSKOGA NUNCIJA U BOSNI I HERCEGOVINI, NADBISKUPA ALESSANDRA D’ERRICA, ZA VRIJEME EUHARISTIJSKE LITURGIJE, PRIGODOM ZAJEDNIČKOG ZASJEDANJA BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE I HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE. MOSTAR, 24. SVIBNJA 2010.

 

1.    Kao papinski predstavnik, zaista sam vrlo radostan što sam mogao sudjelovati na ovoj svečanoj euharistijskoj liturgiji, koja vidi ovdje okupljene kardinale, nadbiskupe i biskupe hrvatske regije.

Njima, a posebice biskupu Periću – koji s uobičajenim uspjehom i bratstvom ugošćuje ovaj susret – donosim blagoslov Svetog Oca: znak njegove duhovne blizine i njegove podrške u svjedočenju vjernosti Bogu i Crkvi koje hrvatski katolički narod daje također danas – kao što je činio u prošlosti – u ne uvijek lakim uvjetima.


2.    Sretan sam što vidim ovdje okupljene ne samo kardinala Puljića, biskupe Bosne i Hercegovine i biskupa Komaricu, predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine; nego također kardinala Bozanića, nadbiskupa Srakića i sve biskupe Hrvatske biskupske konferencije.

To je dodatan znak jedinstva hrvatske Crkve. To je čvrsto jedinstvo, koje se sastoji od „affectio collegialis“ i zajedničke vizije uloge, odgovornosti, prisutnosti i djelovanjâ Crkve. To je jedinstvo koje se izražava ne samo u čestim susretima, u prigodama velikih događaja Crkve; nego se hrani istom sinovskom odanošću Svetom Ocu, zajedničkim crkvenim nastojanjem naspram izazovima s kojima se ovaj narod ima sučeliti u regiji, i također primjernim interventima solidarnosti prema najsiromašnijim i najpotrebnijim društvenim slojevima.

Prošlih mjeseci smo s radošću zapazili da su – na tragu opetovanih intervenata biskupâ – vlasti Republike Hrvatske potvrdile Svetoj Stolici svoju podršku u korist hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Sveti Otac vjeruje da će se htjeti nastaviti na poduzetom putu. Naša je želja, koja danas postaje molitva, da se – s osjećajem društvene i kršćanske odgovornosti – mognu naći rješenja za najhitnije probleme i za pitanja koja se proučavaju, kako bi također u Bosni i Hercegovini hrvatski narod mogao nastaviti davati svoj dragocjen doprinos, uz jednako dostojanstvo s drugim konstitutivnim narodima, za sadašnjost i budućnost zemlje.


3.    Draga moja braćo i sestre, dopustite mi dodati jednu drugu kratku refleksiju. Ovo zajedničko zasjedanje biskupskih konferencija Bosne i Hercegovine i Hrvatske, po jedinstvenom providnosnom nacrtu odvija se u Mostaru, koji je po mnogim aspektima vrlo važna uporišna točka za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.

Osobno sam impresioniran mnoštvom crkvenih događanja koji se ovdje nadovezuju unazad nekoliko mjeseci: nedavan izbor dvojice nadbiskupa, sinova ove zemlje (mons. Petar Rajič i mons. Želimir Puljić); žuđeni posjet Kardinala državnoga tajnika; najava Međunarodnoga povjerenstva o fenomenu Međugorja što je ovu zemlju vratilo u središte svjetske javne pozornosti. Također i na društvenom planu grad Mostar registrira zapažene napretke. Sjetit ćete se da je upravo ovo s velikom jasnoćom ovdje rekao (26. veljače) Visoki predstavnik, koji poznaje Hercegovinu ne od jučer. Ovo potvrđuje također nedavna odluka Međunarodne zajednice da zatvori mjesni ured Visokoga predstavnika.

Što se tiče Svete Stolice, poznata je posebna pozornost kojom ona gleda na Hercegovinu: jer ovdje je postotak katolika najviši, i dapače u nekim područjima katolici su u većini. Zbog toga razloga je Sveti Otac želio da kardinal Bertone (ove godine) i nadbiskup Mamberti (2008.) dođu u posjet u Mostar. A zbog istoga razloga Sveti Otac nastavlja osobno slijediti neka pitanja koja se tiču budućnosti Crkve u Hercegovini, kao što je potvrđeno također njegovom važnom odlukom o Međunarodnom povjerenstvu o fenomenu Međugorja.

Dakle, sjetit ćete se da je nadbiskup Mamberti, poglavar vatikanske diplomacije, za vrijeme svoga posjeta 2008. godine, izrekao potresan apel za jedinstvo hrvatskoga naroda, u njegovim raznim društvenim i crkvenim sastojnicama, jer – rekao je – „jedinstvo daje snagu“, posebice u trenucima iskušenja. Isti nadbiskup Mamberti je izrekao jedan drugi apel ove godine, opet u Mostaru, pozivajući hrvatski katolički narod da ostane u Bosni i Hercegovini, i da se ne obeshrabri pred poteškoćama koje ponekada čine teškim svakodnevni život. „U kršćanskoj perspektivi – on je ustvrdio – vaša prisutnost u Bosni i Hercegovini ima smisla, i trebate ju živjeti kao poslanje koje vam je povjerio Gospodin; to jest, trebate promicati slogu među raznim sastojnicama Zemlje, i zajedno graditi budućnost mira.“

Osobno se svakoga dana sve više uvjeravam o ulozi koju Hercegovina može i mora imati u Zemlji i u izgradnji budućnosti hrvatskoga naroda i Crkve u Bosni i Hercegovini: po svojim mogućnostima, po sredstvima i osoblju kojim raspolaže, po poduzetnosti i kreativnosti njezinih građana i njezinih ustanova, po upornosti kojom se ovdje promiču toliki projekti. I siguran sam da svi bez razlike – crkvene osobe, intelektualci, političari i socijalni radnici – nećete uzmaknuti pred odgovornostima, koje imate danas kao i jučer, i možda više negoli u prošlosti; i da nećete uzmaknuti pred obnovljenom zauzetošću koju danas od vas, s tolikim povjerenjem, traži Sveta Stolica.

Naša je nada da vas primjer jedinstva i zauzimanja biskupâ mogne ohrabriti da uporno slijedite isti put, i nadahnuti vam osjećaje obnovljene vjernosti modelu ljubavi za ovu zemlju, koju su vam prenijeli vaši očevi.


4.    Povjeravam ove nakane nebeskoj zaštiti Marije, Majke Crkve, kojoj ste posvetili svoju katedralnu crkvu, i koju ste izabrali kao suzaštitnicu biskupije. Neka ona, vjerna Djevica, ishodi bogatstvo blagoslovâ i milosti za svakoga od vas, za Zemlju, za cijelu Crkvu Božju koja je u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Neka bude tako!