datum: 01.06.2006.
U Međugorju je krajem svibnja 2006. boravila mala skupina hodočasnika iz Lusake, glavnog grada Zambije. Fred Mtamira, Florence Mwale, Jeremy Banda i organizatorica Joan Cochrane izrazili su svoje dojmove:
Fred Mtamira: Živim u Lusaki i župljanin sam župe svetog Ignacija. Za Međugorje sam saznao zahvaljujući brošuricama koje sam našao u župnoj crkvi. Prošle godine u Engleskoj, u crkvi u koju odlazi moja sestra, također sam naišao na dokumentaciju o Međugorju. Već dugo imam želju doći u Međugorje, na mjesto gdje se Gospa ukazuje. Želim čuti što vidioci kažu o onome što nam ona govori. Ove nas se godine okupilo petoro i došli smo na hodočašće. Dojmili su me se razni ljudi iz raznih zemalja, a svi su jedna duša. Osjećam mir i radost. Otvorio sam se za molitvu. Mir mora biti najprije u nama, tek onda ga možemo širiti prema van.
Florence Mwale: Čim se Gospa počela ukazivati čula sam za ovo mjesto. Čula sam i za Lurd i Fatimu, ali sam željela doći ovamo. Tu sam susrela ljude iz cijelog svijeta, s nekima sam i razgovarala, i mogu reći da je moja vjera osnažena. Podignula sam se u visine. Osjećam mir kakav nisam nikad prije poznavala. Mislila sam da molim dobro i dovoljno, ali ovih nekoliko dana ovdje otvorili su mi nove obzore.
Jeremy Banda: Jedna moja dobra prijateljica s posla bila je ovdje na hodočašću prije desetak godina i kad se sjeti Međugorja, kad priča o Bogu, o vjeri, o molitvi, lice joj zablista. Susrećemo se svakog tjedna i ona svaki puta ispriča neki detalj sa svojeg hodočašća. Pomogla mi je u vjeri. Kad sam u našoj župnoj crkvi vidio brošuricu i poziv na hodočašće, shvatio sam da u banci imam upravo potrebnu svotu novca. Moja prijateljica mi je rekla da svakako moram ići, i eto me ovdje. Nisam tražio nikakve znakove. Tražim da Bog sredi moj život. Ovdje sam dobio oruđe koje mi pomaže: molitva, krunica koju nikad nisam posebno volio… jučer sam se loše osjećao, i čim smo izmolili krunicu bilo mi je bolje. To je moćno oruđe. Nadam se da ću sa sobom ponijeti bar mali dio Međugorja, i da ću se uskoro vratiti. Uzet ću sa sobom dio Međugorja, i kad izgubim mir, sjetit ću se ovog iskustva. Kod nas 70 % stanovništva živi u siromaštvu. Katolička Crkva u Zambiji postoji tek 100 godina ali čini mnogo dobra. Zasada pomoć siromašnima dolazi uglavnom izvana, ima malo imućnih ljudi u zemlji. Nadam se da će doći vrijeme kad ćemo mi u Zambiji sami biti sposobni pomoći svojim siromasima.
Joan Cochrane: Nije lako dobiti potrebne vize za putovanje, ali djelatnici veleposlanstva BiH u Pretoriji, u Južnoj Africi, već me poznaju. U suradnji s hrvatskim veleposlanstvom i s jednom agencijom iz Međugorja, oni u roku od tjedan dana obave sve potrebne formalnosti. Naš župnik mi u početku mi nije dozvoljavao da stavljam našu međugorsku brošuricu u crkvu. Otkad smo započeli klanjanje u župi dvaput tjedno, sve više je otvoren za Međugorje. To je mnogo pomoglo. O Međugorju puno ne pričamo nego poruke primjenjujemo. To ga je omekšalo… Naš biskup pozvao je međugorske vidioce u Lusaku. Poslao je pismo i očekuje ih u našim župama. To je učinio nakon što sam mu objasnila koje su glavne međugorske poruke. Ja sam mu ponudila besplatnu avionsku kartu, i nadam se da će i sam doći u Međugorje.
