datum: 15.04.2014.
Međugorje je ovih dana posjetila skupina mađarskih hodočasnika. Annamária Vécsey i András Molnár predstavili su projekt ''Marijin put''- hodočasničke staze koje bi povezivale marijanska svetišta u srednjoj Europi. Na putu hodočasnici trebaju okrjepu, mjesto gdje će prespavati kako bi osvježeni mogli ići dalje do odredišta. Hodočasničke staze - posebno označeni putovi do svetišta - aktualne su i u novije vrijeme i to sve više iz sigurnosnih razloga, kako bi se izbjegla opasnost od putovanja cestama kojima prometuju automobili. Gosp. András ističe kako je njihov cilj uspostaviti hodočasničku mrežu koja bi povezivala svetišta ali i kulturne i prirodne značajke i vrijednosti. To bi stvorilo mostove između ljudi, kultura, zemalja, povezujući već postojeću tradiciju i hodočašća. Htjeli bi uspostaviti stožerne točke i mogućnosti između ljudi i Boga i pokušati ljude otvoriti duhovnosti: „Krajnji cilj je izgraditi hodočasničku mrežu kako bi ljudi mogli samostalno pješačiti i kako bi imali mjesta gdje bi mogli prespavati, jesti i dobiti duhovne pitucahe od lokalne zajednice. Već smo uspostavili vezu istok-zapad od Austrije do Rumunjske kroz Mađarsku. Ova dionica puta uključuje 60 do 70 ljudi, na stazama su postavljene oznake s putokazima, a imamo i vodiče u kojima su preporučena mjesta za prespavati onima koji se odluče na cijelu dionicu puta ili samo neke dijelove. U Mađarskoj smo se povezali s lokalnim župama, gradovima, turističkim zajednicama. U Mađarskoj postoji organizacija 'Marijin put' i već smo uspjeli kontaktirati ljude u Slovačkoj i Rumunjskoj kako bi oni osnovali 'Marijin put' u svojim zemljama. Na ovom južnom dijelu dionice Donji Miholjac, kroz Slavonski Brod, Žepče, Međugorje tražimo grupe-partnere koji bi promovirali hodočašća i same ove ideje te svetišta u svijetu''. Gospođa Vécsey iskusila je hodočašće pješice iz Budimpešte u Međugorje prije šest godina. Tada je svjedočila i o svome iskustvu Međugorja, ali i o nedostatku hodočasničke rute prema Međugorju. Hodočasnik András Molnár svjedoči kako je došavši prvi put u Međugorje prije sedam ili osam godina doživio duboko i iznenađujuće iskustvo te kao sretnu okolnost ističe što su imali duhovnika vodiča bez kojega ne bi posve upoznao međugorska događanja. A na njega su snažan dojam ostavila svjedočanstva o ukazanjima, o ozdravljenjima te ozračje u kojemu se može biti u tišini koja pomaže upoznati Boga.
