Iskustva međugorskih hodočasnika

datum: 14.11.2013.

Don Romano Nardin i don Mario Dall'Arche iz biskupije Vittorio Veneto u Italiji te organizatorica hodočašća Bruna Calesso, kojoj je ovo sto četrdeseto hodočašće u Međugorje, boravili su tijekom ljeta u Međugorju. Don Romano je ovaj put u Međugorje došao kao duhovni pratitelj hodočasničke skupine, što smatra divnim poslanjem: „Za svećenika je velika milost doći u ovo mjesto jer može svjedočiti o tolikim plodovima kod svojih vjernika. Za Međugorje sam čuo 1982./83., a prvi put sam došao 1996. I tada sam došao kao duhovni pratitelj skupine i, ako se ne varam, ovo mi je trinaesti dolazak Kraljici Mira”.  U svojoj župi, a to mu svjedoče i drugi župnici za svoje vjernike, uistinu vidi plodove međugorskih ukazanja:„ Ljudi u Međugorju doživljavaju snažna iskustva vjere, a to se očituje i po tome što mnogi, koji su rijetko dolazili na misu, nakon hodočašća u Međugorje počinju dolaziti redovito. Vidljiva je snažna promjena u životu vjernika”-ističe don Romano.  Don Mario je svećenik već 46 godina. Prvi put je hodočastio u Međugorje 1983. ili 84.: „Vozili smo lošim cestama, nije bilo ni oznaka za Međugorje pa ga je bilo jako teško uopće pronaći, ali ljudi su ipak dolazili. Jednostavnost života u samome Međugorju snažno me dotakla i zaista se vidjelo da su ljudi jako pobožni na misi, da žive to iskustvo koje im je darovano. To me impresioniralo! Misa svaki dan, ljudi iz mjesta aktivni, dolaze svaku večer na misu. Svjedočio sam mnogobrojnim obraćenjima hodočasnika, vidio sam da se mladi mijenjaju. Na mlade je osobito snažno utjecao Mladifest i sve ih više privlačio”. Don Romano i don Mario su došli s još nekoliko svećenika u hodočasničkoj skupini gospođe Brune Calesso koja godinama dovodi hodočasnike u ovo Gospino mjesto. Bruna je prvi put došla za Božić 1983. „Jedan svećenik, prijatelj moje obitelji, pozvao me da pogledam slike iz Međugorja”-priča Bruna te dodaje: „Sve me je dirnulo pa smo tražili neku adresu u Međugorju i u veljači 1984. krenuli smo s dva automobila. Došla sam s mužem i kćerima, a naši su prijatelji bili u drugom vozilu. Bilo je jako hladno, puhala je bura. Prva osoba koju smo susreli bio je fra Slavko Barbarić. Našao je nas dvanaestero i pitao nas odakle dolazimo, a potom nas je odveo u župni ured i ponudio čajem. Došla sam ponovno nakon dva mjeseca sa svojim prijateljicama i otada sam došla 140 puta! Međugorje mi je promijenilo život, susrela sam Gospodina. I dotad sam bila kršćanka, išla sam u crkvu, ali je to bila tradicionalna vjera. Ovdje sam susrela Gospodina, počela sam ga bolje upoznavati i slijediti, upoznala sam Gospu”.