datum: 25.09.2013.
2. po redu hodočašće za osobe s invaliditetom održano je u Međugorju od 20. do 22. rujna pod geslom: „Živite svoju vjeru”. Poticaj za organizaciju susreta je dugogodišnje hodočašćenje s. Rastislave Ralbovsky sa zajednicom osoba s posebnim potrebama iz Đakova. „Moja veza s Međugorjem je Božji poticaj. Od 1995. otkako sam došla u Đakovo i otkako mi je povjeren rad Doma duhovne pomoći, jedan od prvih usmjerenja bio je rad s osobama s invaliditetom. Mi smo se uključili u svjetski pokret Vjera i svjetlo. Već od početka smo počeli dolaziti u Međugorje. To nam je bilo kao dolazak kući svojoj Majci. U srcu mi je uvijek bila želja da se rad proširi, da se pokrene internacionalni susret”-kazala je s. Rastislava koja ističe kako 30 godina imamo Kraljicu mira te je Bog počastio ovaj narod na tako osobit način. Na susretu je sudjelovala i gđa Đurđica Mađar iz Vinkovaca, majka dječaka koji ima cerebralnu paralizu. Dopredsjednica je udruge Bubamara. Ističe kako je Međugorje prepoznalo populaciju osoba s posebnim potrebama. „Okupili smo se radi druženja, ali svi smo željni Gospinog blagoslova. Vjera je ono što pokreće mene kao majku, moga muža, moje dijete. Moj Marko je prohodao s 10 godina zahvaljujući Bogu, Majci Božjoj, Međugorju. 1985. sam prvi put došla u Međugorje. U odrastanju sam zaboravila na Boga, i živjela sam život bez Boga. Na svijet je došao naš Marko, i 2002. po povratku s mora došli smo u Međugorje, što sam doživjela kao turističko razgledanje. Moj suprug je odrastao u obitelji bez vjere. Tu je počelo moje potpuno obraćenje, suprug je bio daleko od toga. Problemi sa sinom su bili brojni. Bila sam očajna, trudila sam se ići u crkvu, ali je bilo neredovito. Tada nisam podnosila muža, nisam mu dala pristup sebi i djetetu. 2006. prvi put sam organizirano došla u Međugorje. Popela sam se na Križevac, i plakala sam. Molila sam za ozdravljenje svoga djeteta. Na trenutak sam prestala plakati, kroz moje misli je prošla rečenica: Što će ti hod tvoga djeteta ako ti je muževa duša izgubljena? To me zbunilo i shvatila sam da mi trebamo ozdraviti brak, ljubav u braku Danas smo obitelj koja redovito ide nedjeljom na misu, naš brak je ozdravio. Počela sam se tada obraćati svome mužu s ljubavlju. Shvatila sam da želi biti dio nas. Povratkom iz Međugorja, stavila sam muža na prvo mjesto, pa onda dijete. Čudo se dogodilo u nama samima, dogodila se opet ona prava ljubav. Rastemo svi troje kroz vjeru, kroz Međugorje”-kazala je Đurđica iz Vinkovaca.
