datum: 25.07.2014.
Početkom mjeseca srpnja u Međugorju smo susreli hodočasnike iz Izraela, iz Nazareta, a dvoje od njih gostovalo je u programu radiopostaje Mir Međugorje. To su gospođa Therese Daoud i svećenik Souhail Khoury.
O. Souhail kazao je kako je u Međugorju bio prvi put prije dvanaest godina i od tada sa skupinom hodočasnika dolazi svake godine. „Svećenik sam gotovo 28 godina, oženjen sam jer pripadam istočnom obredu Katoličke crkve. Pastoriziram područje Galileje, posebno Nazaret. Pored redovitih aktivnosti u pastoralu, od mog prvog dolaska u Međugorje počeli smo se okupljati i u molitvenim zajednicama pod nazivom „Marijina obitelj“. Tijekom ovih dvanaest godina okupljamo se jednom mjesečno u različitim selima i mjestima, i u različitim crkvama. Počeli smo s 50ak članova, sada nas ima stotine, sastajemo se u svim kršćanskim crkvama u Galileji ,obično petkom ili subotom, ovisno o tome koja je crkva slobodna. Usvojili smo i molitveni program iz Međugorja: krunica uz pjesmu, sv. misa, klanjanje. Također sam aktivan i na društvenim mrežama preko kojih širim i Gospinu poruku svakog 25og u mjesecu. A susretnemo se i s hodočasničkim grupama koje s ovih područja dolaze u Svetu zemlju - i na taj smo način povezani. Želim reći i ovo: da nije bilo Nazareta ne bi bilo ni Međugorja. Međugorje nam je tako drago, osjećamo ovdje duboku vjeru . Svjedočim da se i hodočasnici koji sa mnom dolaze doma vraćaju promijenjeni te svjedoče i drugima što su doživjeli, kako ih vjera mijenja“ - poručio je, uz blagoslov, o. Souhail Khoury .
Gospođa Therese Daoud zavjetovala se nakon ozdravljenja od teške bolesti doći u Međugorje. Naime, nakon dijagnoze karcinoma trebala je amputirati nogu. „Tijekom pretraga i boravka u bolnici stalno sam molila. U molitvi sam pronalazila utjehu, molila sam se da se što više približim Bogu i Njegovoj volji , da blagoslovi mene i moju obitelj kako bismo mogli prihvatiti bolest i posljedice koje ona nosi. Nekoliko puta operacija je zakazivana pa odgađana, a meni kao da je nešto govorilo da se ne upuštam u taj zahvat. Nakon toga još sam jače nastavila moliti i drugi su molili sa mnom, ohrabrivali me da se osjećam bolje.
Kad je vidjelica Vicka bila u Nazaretu, bila sam u crkvi i molila s cijelom molitvenom zajednicom koja je bila tamo. U trenutku ukazanja uputili smo Gospi žarke molitve. Poslije toga išla sam opet na pretrage. Za desetak dana iz bolnice su mi javili da se karcinom povukao. Odlučili su uraditi dodatne pretrage koje su potvrdile da sam zdrava. Moram reći da je kroz to vrijeme iščekivanja nalaza moja obitelj bila sa mnom u molitvi, također smo zamolili osobu blisku Vicki da nas preporuči Gospi. Zavjetovala sam se otići u Međugorje, vidjeti molitvena mjesta - Križevac, Brdo ukazanja, plavi križ, popeti se na ta mjesta s obje moje noge .
Sada se osjećam zadovoljnom, sretnom, punom vjere. Došla sam ovdje s cijelom svojom obitelji“, kazala je gospođa Therese dodajući kako ju je i sam njezin liječnik ohrabrivao da o svome slučaju svjedoči drugima.
