Iz Poljske u Međugorje pješice

datum: 09.09.2005.

Kada dođu u Međugorje, jedno od najposjećenijih hodočasničkih mjesta u svijetu, brojni hodočasnici kažu da su stigli do cilja. Nasuprot njima, mnogima je Međugorje tek startno mjesto prema cilju – vječnom životu, otkrivanju Boga i njegovih planova.

Do cilja ili starta u Međugorju ovih je dana došao i jedan mladi Poljak, Krzysztof Guca, 31-godišnjak iz Toruna, nakon 57 dana hoda. Iako je prvi put u Međugorju, posvjedočio je: «Duboko vjerujem da se Gospa ovdje ukazuje. Smatram da je Međugorje produžetak Gospinih ukazanja iz Fatime. Hodočastio sam jer je to moj zavjet, a i prijatelji su me molili da molim za njih. Sav trud, žuljeve i žrtve prikazao sam na te nakane.»

Krzysztof Guca je na polasku tražio blagoslov od biskupa iz Toruna. Pismeni blagoslov biskupa Dijecezanske kurije torunske s pečatom i potpisima kancelara i generalnog vikara otvarali su mu vrata u brojnim župama država kroz koje je prolazio. O tomu svjedoči i svojevrstan dnevnik, bilježnica koju je nosio i u koju su svakoga dana domaćini upisivali, te pečatom i potpisom ovjeravali kako su mu dali prenoćište. «Prema karti prešao sam 1.720 km, no, teško je reći koliko sam točno propješačio, katkad sam se trebao vratiti na glavni put, jer nisam mogao naći smještaj. U Hrvatskoj sam 4 puta spavao u privatnim kućama, jer nisam mogao stići do župnih kuća. Bog je dao da sam uvijek imao krov nad glavom. Putovanje mogu usporediti s prelaskom preko mosta nad provalijom. Treba ići korak po korak. Tako sam i ja svakoga novoga jutra išao dalje, iako sam umoran dolazio u neka mjesta.

Život svakoga čovjeka može se uspoređivati s mojim hodočašćem. Svakoga dana treba napraviti novi korak kako se ne bi palo u provaliju.»

Krzysztof Guca najvažnije nakane svoga hodočašćenja čuva u srcu, otkrivajući kako su među njima i molitve za Crkvu, svećenike, obitelj i domovinu. Zanimljivo je da je taj mladić pješačio i do Fatime. Za 4 mjeseca prešao je 4.000 km, o čemu također svjedoči ista bilježnica-dnevnik. Posljednji ovjeren upis u tom dnevniku unesen je u danu u kojemu je i stigao u Međugorje: «Primio sam sinoć na prenoćište hodočasnika iz Poljske Krzysztof Guca, iz Torunske biskupije, dao mu večeru i jutros doručak. Humac. Ljubuški. Franjevački samostan svetoga Ante Padovanskoga. Fra Dobroslav Stojić».

Brzo po dolasku u Međugorje, gdje su ga lijepo primili Katarina i Ante Šoljić, išao je na Križevac. «Još doživljavam taj susret s Gospom, s Bogom. Tek za nekoliko dana moći ću reći nešto više o svemu» posvjedočio je. Možda će i njemu trebati koji dan ili mjesec vremena u kojemu će shvatiti je li nakon gotovo 1.800 km pješačenja stigao do cilja ili polazišta.