Proslava Svijećnice u Međugorju

datum: 03.02.2015.

U Međugorju, kako je to uobičajeno u veljači, vlada mirnije razdoblje s manje hodočasnika.  Tako je, uz župljane te manje skupine hodočasnika iz Italije, Francuske, Austrije i SAD-a, svečano proslavljen blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu – Svijećnica, u ponedjeljak 2. veljače. U crkvi sv. Jakova toga dana slavile su se četiri mise na  hrvatskom te po jedna na talijanskom, francuskom, njemačkom i engleskom jeziku. Večernji molitveno-liturgijski program počeo je molitvom krunice koju je predmolio fra Karlo Lovrić, a svetu misu od 18 sati predslavio je fra Dragan Ružić, u koncelebraciji 5 svećenika. Fra Dragan je na početku propovijedi kazao kako blagdan Svijećnica  potječe još iz 4. stoljeća. Najprije se počeo slaviti u Jeruzalemu, a potom se slavlje proširilo i diljem tadašnjega kršćanskog svijeta: „Naime, 40 dana nakon Božića, hodočasnici koji su dolazili u Jeruzalem u zajedništvu s mjesnim vjernicima obnavljali su uspomenu na Isusovo prikazanje u hramu. Tim su se činom prisjećali i obnavljali ono što su učinili Josip i Marija, ispunjavajući zakon po kojem je svaka židovska obitelj trebala Bogu prikazati svoga prvorođenca. To je bio ujedno čin zahvale Bogu na daru životu, ali bio je to čin u kojem su roditelji davali prema svojim mogućnostima i otkupninu za svoga sina. A sve to opet na spomen spašenih prvorođenaca u egipatskom ropstvu“,  kazao je fra Dragan podsjetivši da na Svijećnicu Crkva slavi  i Dan posvećenog života:  „Danas na poseban način zahvaljujemo Gospodinu za sve one koji svjedoče svijetu ljepotu nasljedovanja Krista, po evanđeoskim zavjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti. Sveti Otac odlučio je ovu godinu poroglasiti Godinom posvećenog života. Stoga će ova godina biti za cijelu Crkvu vrijeme posebne milosti, a za redovnike bit će zgodna prigoda da evangeliziraju svoj vlastiti poziv i svoje zvanje te posvjedoče ljepotu koja proizlazi iz nasljedovanja Krista. Stoga danas odlučimo moliti za njih kako bi oni mogli probuditi svijet molitvom, kako bi ga  mogli oživjeti svojim proročkim svjedočenjem, nazočnošću među siromašnima i odbačenima”.