datum: 14.04.2017.
Na Veliki Četvrtak 13. travnja 2017. godine u župnoj je crkvi u Međugorju svečano proslavljena Misa Večere Gospodnje. Euharistiju je predslavio fra Perica Ostojić u zajedništvu s međugorskim župnikom fra Marinkom Šakotom i još 28 svećenika. Prije svete mise molila se krunica, a predmolio ju je đakon fra Zvonimir Pavičić.
U uvodnoj riječi fra Perica je podsjetio kako je Veliki četvrtak dan ustanovljenja Euharistije i svećeničkog reda: „Na svakoj sv. misi blagujemo kruh i vino koji postaju njegovo tijelo i njegova krv za nas. Novi zavjet nas uči da u Kristovoj blizini sve drugo gubi snagu. I upravo zato blagovanje njegovog tijela i krvi je hrana za naš duhovni život, snaga i zaštita u borbi protiv svega onoga što nas odvlači s pravoga puta. Zato mi maleni i grešni ljudi večeras stojeći pred jačinom i čistoćom Kristove nazočnosti dopustimo da i naše srce dotakne i obuzme veličina njegove ljubavi ljubavi koja postaje spasenje, koja nas preobražava, koja nas podiže, koja nas osposobljava za služenje drugim ljudima“.
U homiliji je fra Perica, između ostalog, poručio: „Draga braćo i sestre, večeras slavimo svetu misu Večere Gospodnje, sv. misu, Euharistiju, kao spomen večere koju je Isus blagovao sa svojim učenicima. Evanđelje koje liturgija večeras stavlja pred nas započinje riječima: Isus je znao da je došao njegov čas. I upravo samo Evanđelje donosi nam i pokazuje geste koje Isus čini kako bi pokazao bit svog poslanja, ali i predkazao svoju smrt. Zato je večerašnja liturgija preludij, uvod u Vazmeno Trodnevlje, čin koji nas uvodi u Isusov čas, u otajstvo njegovog otkupiteljskog djela, u otajstvo njegove muke, smrti i uskrsnuća. I upravo je to razlog zašto se skupljamo, ne samo večeras, nego i na svaku sv. misu, jer misa nije samo sjećanje na neki davni događaj, nego i aktualizacija Isusovog djela spasenja, ovdje, sada, u našem vremenu. Slaviti sv. misu znači uroniti u otajstvo Isusove smrti i uskrsnuća i time dopustiti da od prolaznog i bolnog zasja sveto i vječno i u našem životu, ali nikada našom snagom, nego po snazi pobjede onoga koji je dao svoj život za nas.“
Predsjedatelj je posebno izdvojio Isusovu simboličku gestu pranja nogu: „U središtu evanđeoskog navještaja prepoznajemo Isusa koji se daruje, Isusa koji služi. Isus prepoznaje trenutak, zna što ga čeka, zna da će ga jedan od najbližih izdati, ali se opet se spušta na koljena i pere noge svojim učenicima. Učitelj pere noge svojim učenicima, Bog koji pere noge čovjeku. A sve to, kako piše evanđelist Ivan, jer ih je ljubio, ljubio do kraja. I zato Euharistija nikada nije izolirani čin, paralelno vrijeme, nego trenutak vječnosti koji isprepliće našu svakodnevnicu, koji dotiče i mijenja naš život, blagovanje tijela i krvi koji nas osposobljavaju činiti ono što je Isus činio-ljubiti i služiti drugima. Ona nije samo kraj ili konačni cilj našega duhovnog života, nego početak i izvor koji preobražava, koji se razlijeva, koji natapa djelatnost čovjeka vjernika. Slavi se na oltaru, a živi se u služenju. I zato upravo večerašnja sv. misa može svima nama biti trenutak propitivanja naše vjere. S kakvim stavom ja susrećem Krista? Je li taj susret samo jedan od onih susreta u prolazu, koji se zadovoljava mahom ruke i kratkim pozdravom? Ili je susret koji se duboko utiskuje u moje srce, u moj život, susret koji se održava u mome djelovanju, u mome služenju drugima?“ (slike)
