datum: 19.10.2007.
Fra Jose Rodriguez Carballo, generalni ministar Franjevačkog reda, posjetio je Međugorje 8. listopada 2007. U Hercegovini je boravio od 7. do 10. listopada posjećujući subraću Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Za Radiopostaju Mir Međugorje s njim je razgovarao Dragan Soldo.
Fra Jose Rodriguez Carballo: Želio bih prije svega pozdraviti franjevačkim pozdravom Mir i dobro! Ovdje sam u bratskom posjetu braći u Hercegovini. U Pravilu, sveti Franjo je zatražio od svojih nasljednika, generalnih ministara, da redovito posjećuju svu subraću iz reda. Ovdje nije riječ o kanonskom pohodu, već o bratskom posjetu koji ima dvostruku svrhu: prije svega ohrabriti braću da bolje žive Evanđelje, kao što smo obećali u zavjetima, zatim - ako je potrebno - opomenuti ih i bratski ispraviti. U okolnostima u kojima se pripremamo za proslavu osamstote obljetnice osnivanja reda, dolazim ovamo i da bih braću upoznao s pripremama koje Franjevački red čini u ovom trenutku, i da bismo se zajedno pripremali za 2009. godinu kada će cijeli Red obnoviti svoje redovničke zavjete. Odavde odlazim u Sarajevo gdje će se susresti svi provincijali iz Europe da bi razgovarali, između ostalog, o dijalogu kao stalnom izazovu za naš red.
Možete li nam kazati nekoliko riječi o vašem iskustvu u razgovoru s franjevcima u ovoj župi?
Fra Jose Rodriguez Carballo: Uvjeren sam da braća koja žive u Međugorju velikodušno služe, u prvom redu ljudima iz ovoga mjesta, župljanima. Ovo je župa, a znamo koje su dužnosti redovnika - župnika koji su zaduženi za tu posebnu službu. Mogu reći iz onoga što mi je poznato da se braća ovdje doista svim snagama posvećuju služenju vjernicima ove župe. Osim toga, braća su ovdje i u službi svih onih koji dolaze u Međugorje. I konačno, naglasio bih veliku važnost socijalnih ustanova u korist onih najsiromašnijih. To su djela koja doista predstavljaju evanđeosko svjedočanstvo čak i pred onima koji nisu naše vjere. Zato mogu reći da sam zadovoljan radom koji moja braća obavljaju u ovoj župi, u Međugorju.
Ovdje primjećujemo velik broj hodočasnika iz cijeloga svijeta. Kako biste komentirali njihov dolazak u ovu specifičnu župu?
Fra Jose Rodriguez Carballo: Za mene, činjenica da toliki ljudi dolaze u Međugorje govori o tome koliko naši suvremenici žeđaju za Bogom. Samo Bog može ispuniti ljudsko srce, na što nas je podsjetio Benedikt XVI. tijekom nedavnog hodočašća u Assisi. Želja mi je da svi koji dolaze u Međugorje, kao i svi koji odlaze u druga središta duhovnosti, doista susretnu Boga i počnu izbliza slijediti Krista. U razgovoru s braćom iz ove zajednice insistirao sam na tome da moraju biti oruđe, zato da bi ljudi koji dolaze u Međugorje mogli susresti Krista, da bi mogli slijediti Krista, da bi Evanđelje postalo središte njihova života. Želim naglasiti da je moja nazočnost ovdje bratska nazočnost, posjet subraći koja ovdje rade da bij ja ohrabrio njih i da bi oni ohrabrili mene da izbliza slijedimo Krista kao Manja braća.
Kakva je poruka svetog Franje za ovaj svijet? Treba li Red kakvih velikih promjena?
Fra Jose Rodriguez Carballo: Od samog početka, kad smo počeli razmišljati o ovoj obljetnici, ja sam ju zamišljao u duhu obraćenja: svakog dana sve bliže slijediti Isusa Krista, siromašnog i raspetog. Uvjeren sam da se moramo mijenjati, uvjeren sam da se ne radi o običnoj folklornoj proslavi ili samo o sjećanju. To je proslava koja treba voditi tome da ponovno otkrijemo Krista i s više oduševljenja Ga slijedimo. Želimo živjeti program koji je Ivan Pavao II ponudio, koji je tražio od cijele Crkve: sjećati se prošlosti sa zahvalnošću, prihvatiti budućnost s povjerenjem, živjeti sadašnjost strastveno. Zato smo ovo razdoblje podijelili na tri dijela:
Godina 2006. – „Gospodine, što želiš da učinim?“ – godina razlučivanja.
Godina 2007. – staviti Evanđelje u središte svojega života - godina životnog projekta.
Godina 2008/2009. – slaviti dar zvanja. Želimo reći svijetu da smo sretni što smo Manja braća, što smo zahvalni Gospodinu za ovo zvanje, i narodu za njegovu ljubav.
Želim još jednom pozdraviti riječima Mir i dobro, i podsjetiti na ono što Benedikt XVI. stalno od nas traži: otvorimo svoj život, svoje postojanje Kristu, jer kad On uđe u naš život ništa nam oduzima, nego nam sve daje.
