datum: 25.06.2015.
Na uočnicu Gospinih ukazanja u Međugorju, osim hodočasnika iz BiH i Hrvatske, boravile su skupine iz Češke, Portugala, Brazila, Poljske, Kine, Kanade, SAD-a, Koreje, Vijetnama, Irske, Engleske, Francuske, Njemačke, Austrije, Slovačke, Slovenije, Italije, Indije, Ukrajine, Litve, Latvije, Belgije, Libanona, Španjolske, Meksika, Rumunjske i Šri Lanke. Sv. mise na hrvatskom jeziku slavljene su u 7, 8, 11 i 19 sati. Mise su slavljene i na jezicima inozemnih hodočasnika: njemačkom, slovačkom, talijanskom, francuskom, engleskom, poljskom, portugalskom, češkom, a mise su slavljene i za hodočasnike iz Vijetnama, Koreje, Kine i Indije. Večernju svetu misu na uočnicu Gospinih ukazanja u Međugorju na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predslavio je, u koncelebraciji 188 svećenika, fra Svetozar Kraljević . Misno je slavlje uveličao veliki zbor Kraljice mira pod ravnanjem s. Irene Azinović. Fra Svetozar je u propovijedi, između ostalog istaknuo: „Šestero vidjelaca u Međugorju od početka smo zvali djeca. Oni su i danas djeca, kao što smo mi svi djeca. Sveta Majka Crkva brine se za djecu, za sve nas. Kazat će što djeca trebaju činiti. Ipak ima nešto što sigurno znamo. Međugorje ne može bez vidjelaca. Međugorje i sveta Crkva žive od vidjelaca. Evo jedne istinite priče. Jedna posvećena kršćanska žena slučajno je susrela svoje stare poznanike još iz davnih školskih dana. U tome lijepom susretu pričali su joj o poslovnim uspjesima, o ugodnom životu, o stanovima, o firmama, o putovanjima, o planovima, i tako u nedogled. Pita ona: 'Gdje je vaša vjera? Molite li se? Jeste li išli na svetu ispovijed? Idete li nedjeljom u crkvu?' Dok im je to govorila, na njihovim licima primjećuje ciničan osmijeh. Ali i iznenađenost i zatečenost. I tako su se rastali. Osjećala je da im je morala nešto reći. Bila je u strahu: Je li ih izgubila i kao vjernike i kao prijatelje. Do mjesec dana oni zovu i žele razgovarati. Pitali su da im ponovi ono što im je posljednji put rekla, da im objasni i da kaže što trebaju činiti. Jednostavno im je odgovorila: 'Sjednite u auto, idite u Međugorje. Ispovijedite se. Popnite se na Križevac. Ništa više ne tražim od vas.' ' Pa kako? Zašto? Zar nam nije kasno? Sada smo već ostarjeli. Godine su prošle. Što će tamo s nama biti? Što će reći naše obitelji?' 'Idite i ništa više nemojte pitati. Idite!' Već sljedeći ponedjeljak zvali su i zahvaljuju: 'Bili smo. Hvala ti'. Od tada, priča dalje ova pobožna žena, prošlo je gotovo dvije godine: Svake nedjelje, na svaki blagdan oni su na svetoj misi. Ne samo oni. I njihove obitelji, čak neki od njihovih prijatelja. Vratili se vjeri. Ovo su sveta ukazanja. Ova žena je Božji glasnik koji je u ime Božje došao pred djecu ovoga svijeta. Ovi ljudi su vidioci koji su Božjega glasnika vidjeli, čuli i primili poruku. Crkva ne može bez glasnika i bez djece - vidjelaca. Ovdje susrećemo braću i sestre, prijatelje, vjernike, hodočasnike koji sreću i prijateljstva grade po mjeri vjere, po mjeri nedjeljne svete mise, po mjeri svetih sakramenata našega Gospodina Isusa Krista, po mjeri ljubavi Blažene Djevice Marije“, kazao je fra Svetozar. (slike)
