USKRS U MEĐUGORJU

datum: 05.04.2010.

Središte liturgijske godine jest Kristova Muka, Smrt i Uskrsnuće, u bogoslužju Crkve nazvano pashalnim ili vazmenim otajstvom. To sveto trodnevlje Krista raspetoga, pokopanog i uskrsloga, kao godišnje spomen – slavlje, u Međugorju je proslavljeno uz župljane te uz, dosad neviđen broj, domaćih i stranih hodočasnika. Liturgijska slavlja čitavi Veliki tjedan, a osobito tri dana - od večeri Velikoga četvrtka do uskrsne nedjelje, pretvorila su čitavi prostor oko crkve sv. Jakova u molitveni prostor. Na Veliki petak, od ranih jutarnjih sati, vjernici su se, u većim ili manjim skupinama, uspinjali na Križevac, moleći u različitim jezicima Križni put. U podnožju Križevca je u 11 sati započela i središnja pobožnost Križnoga puta za župljane i hrvatske hodočasnike. Popodnevna molitva Krunice počela je u 17, a bogoslužje Velikoga petka u 18 sati. Velika subota, kao što je to u Crkvi običaj od najstarijih vremena, bijaše i u Međugorju dan tihe molitve u crkvi, prostoru oko crkve, Podbrdu i Križevcu. Sa spuštanjem mraka, u 20 sati, započela je molitvena priprava na Vazmeno bdjenje, „majku svih vigilija“. To sveto noćno bdjenje, s početkom u 21 sat, u suslavlju 45 svećenika i mnoštvo vjernika, predvodio je fra Danko Perutina. Sv. Mise na sam dan Uskrsa slavljene su na brojnim jezicima, a na hrvatskome u 8, 11 i 18 sati. Treba spomenuti kako je i ove godine sav liturgijski program prevođen na mnoge svjetske jezike, a Vazmeno bdjenje prenošeno je i na dva velika video zida pored crkve. (slike)