Volontiranje hodočasnika s Floride u humanitarnoj udruzi „Marijine ruke”

datum: 23.07.2017.

U Međugorje su početkom mjeseca hodočastili Sandra Levy, njena djeca Andreas i Camila, te nećakinja Patricia iz Floride. Došli su, naime, vidjeti rad Udruge „Marijine ruke”, kako bi pokušali takvo nešto napraviti u svojoj zemlji. Gđa Levy ističe kako je za Međugorje čula od svojih roditelja 1990. godine, kada je njezina majka htjela doći u Međugorje. Ovo joj je drugi dolazak u Međugorje, a za program Radiopostaje „Mir” Međugorje je izjavila: „Otac nije htio doći u vjersko mjesto, no poslije je ipak došao s cijelom obitelji 1991. Ja sam bila premlada i iskreno mogu reći da nisam iskusila Međugorje na način na koji sam to ovaj put mogla. Ovaj sam put osjetila Gospinu prisutnost i potpuni mir. Moj otac je ovdje u Međugorju doživio obraćenje i posvetio je život širenju Gospinih poruka. Kada je prije par mjeseci Filka, volonterka „Marijinih ruku”, bila u Miamiju, govorila je o ovoj humanitarnoj udruzi. Rano jutros smo bili na Križevcu i popeti se gore bilo je uistinu snažno iskustvo. Bilo je divno osjetiti snagu molitve i vidjeti sve svećenike koji su pred križem pobožno molili. Zajedno s volonterima Marijinih ruku išli smo dijeliti pakete hrane, pravili smo krunice, pomogli smo organizirati skladište u kojemu se drže donacije odjeće i drugih stvari. Želimo da se naši mladi u Miamiju uključe u akciju pomaganja drugima, te smo zato ovdje doveli i našu djecu.”

Patricia je prvi put došla u Međugorje: „O Međugorju sam mnogo čula od moje bake i djeda i od mojih roditelja. Iako sam odrasla u katoličkoj obitelji, željela sam doživjeti nešto što će još više obogatiti moju vjeru. Kada su moji roditelji s tetom planirali ovo putovanje, htjela sam vidjeti to o čemu su mi već pričali. Moje iskustvo ovdje je više od onoga što sam očekivala. Osjetim veliki mir, svi su tako puni ljubavi i to je otvorilo moje oči. Kod kuće sam išla u crkvu samo iz tradicije i navike, ali ovdje osjetim da želim ići u crkvu. Slušajući razna svjedočanstva vidioca, svećenika i drugih ljudi, saznajemo koliko je bitno razgovarati s Gospom i Bogom. Jedno od mojih najljepših iskustava ovdje je večernji molitveni program, jer je mnogo ljudi zajedno i pokazuje nam se zajednička vjera. Dio našega puta smo proveli u volontiranju u „Marijinim rukama”. Mislim da ću, kad se vratim kući, potaknuti i svoje prijatelje da volontiraju. Primili smo puno blagoslova, ali bitno je i da dajemo drugima svoje vrijeme.”

Andreas o svom iskustvu kaže: „Mi ne bismo bili tu da nas naša baka nije potakla. Doći ovdje kao obitelj za nas je uistinu bilo prekrasno iskustvo. Mnogo smo čuli o Međugorju i Gospinim porukama, ali smo bili dosta mladi. Sada nam je, kada smo odrasli, divno vidjeti moć molitve i otvorenost drugih kako bi pomogli jedni drugima.” Na kraju ovog razgovora, mlada je hodočasnica Camila dodala i sljedeće: „Vidjeti volontere u „Marijinim rukama”, koji imaju puno nade i ljubavi, jest iskustvo koje uistinu ispunjava. Isto je tako ohrabrujuće vidjeti nadu i ljubav, pogotovo u svijetu gdje ima puno mržnje. Volonteri su nam to pokazali i primili nas u svoju obitelj.”

                                                               (Radiopostaja „Mir” Međugorje/medjugorje.hr)