datum: 25.02.2017.
Informativni centar „MIR“ Međugorje i Župni ured Međugorje priredili su u petak 24. veljače, u dvorani sv. Ivana Pavla II. u Međugorju, predstavljanje knjige „100 najznačajnijih Hrvatica i Hrvata“ autora fra Šimuna Šite Ćorića, misionara u Švicarskoj, književnika, sveučilišnog profesora psihologije i kantautora. Ova knjiga pokušava dati odgovor na pitanje kojih je to stotinu najznačajnijih Hrvata u našoj povijesti.
Uz autora, predstavljači su bili i gospićko-senjski biskup u miru i crkveni povjesničar mons. Mile Bogović, te prof. Ante Bežen. Na predstavljanju je trebao sudjelovati i akademik Dubravko Jelčić, ali je iz zdravstvenih razloga bio spriječen. Na samom je početku okupljene prigodnim riječima pozdravio i domaćin, međugorski župnik fra Marinko Šakota.
Autor fra Šimun je o knjizi kazao: „U predgovoru sam napisao da predlažem najprije svakome od nas da napiše svojih stotinu Hrvata. To će biti kao opijum, morat ćete raditi još više na tome. Zanimljivo je da su ti ljudi nedvojbeno inspiratori za današnje vrijeme, takorekući neprolazni, svatko na svome polju. Mi smo gledali pokriti različita područja i različita vremenska razdoblja. Značajno je svakako bilo primijetiti da su svi ti ljudi imali utjecaj i u inozemstvu. Tek sam na kraju vidio da nećete naći ni jednog od stotinu koji nije živio, djelovao ili imao veze sa inozemstvom. Mi smo uistinu iseljenički narod. Tu je vidljiv i jedan drugi element - da smo kao narod vrlo širokogrudno primali ljude koji su dolazili k nama iz drugih naroda. Kod njih je bilo zanimljivo vidjeti da su prihvaćali Hrvatsku kao svoju zemlju, a nekad je to bilo čak i u prvoj generaciji.“
Prof. Bežen je, između ostalog, govorio i o adresatima ove knjige kroz koju je prikazana hrvatska nacionalna povijest: „Ova je knjiga namijenjena svima koji se interesiraju za kulturu, prošlost, pa i sadašnjost i one vrijednosti koje su prolazile kroz našu povijest i očuvale narod, a u novijem vremenu omogućile i da se stvori država.“
Četrnaest je stoljeća hrvatske povijesti neodvojivo od Katoličke crkve, te se nacionalni i kršćanski elementi stalno isprepliću. Mons. Mile Bogović je u tom smislu kazao i sljedeće: „Fra Šito je počeo pisati dajući bolju i ljepšu sliku naše povijesti, kako i sam kaže. On je radio ono što je na svoj način radio Anto Baković kada je pisao Hrvatski martirologij. On je radio ono što sam ja planirao kada mi je pala na pamet izgradnja crkve hrvatskih mučenika. Koliko je bilo tih velikih ljudi, a prijašnje generacije nisu im mogle izraziti javno poštovanje! Vidimo da je počelo blijediti mnogo toga što nas je grijalo i vodilo. Mi moramo spasiti hrvatsku povijest, da ona bude prezentirana onakva kakva je doista bila.“
Tijekom večeri je istaknuto kako fra Didak Buntić, osoba na kojoj su se mnogi nadahnjivali, nije na popisu u ovoj knjizi. Na pitanje zašto je to tako, autor je odgovorio kako je fra Didak bio u prvotnom nacrtu, no uzimajući u obzir zastupljenost svih vremenskih razdoblja i različitih društvenih područja, u konačnici nije uvršten u knjigu unatoč svim svojim zaslugama. Ipak, fra Šito nije zanemario rad na otkrivanju nepoznatih detalja iz života ovoga velikana. Okupljenoj je publici u Međugorju fra Šito naime predstavio dio pjesme iz mjuzikla u nastanku, a koji govori upravo o fra Didaku Buntiću. Izveden je tako dio u kojemu fra Didak pjeva djeci prigodom dodjele diploma hrvatskih škola 1912. godine. Ovo je ujedno bila i praizvedba te pjesme. U glazbenom je dijelu večeri nastupila i klapa Bratovština iz župe Gorica-Sovići. (slike)
