Papa Benedikt XVI. - Životopis

datum: 20.04.2005.

Kardinal Joseph Ratzinger, dosadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, predsjednik Papinske biblijske komisije, Međunarodne teološke komisije i dekan Kardinalskog zbora, rođen je 16. travnja 1927. u bavarskom mjestu Marktl na Innu. Nakon smrti pape Ivana Pavla II. u subotu 2. travnja 2005., u četvrtom glasovanju na prvim konklavama u trećem tisućljeću izabran je u utorak 19. travnja za 264. Petrova nasljednika, uzevši ime papa Benedikt XVI.

Vatikan, (IKA - http://www.ika.hr) - Kardinal Joseph Ratzinger, dosadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, predsjednik Papinske biblijske komisije i Međunarodne teološke komisije i dekan Kardinalskog zbora rođen je 16. travnja 1927. u Marktlu na Innu, Njemačka. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1951. Njegov otac, policijski časnik, potječe iz pobožne tradicionalne obitelji zemljoradnika iz Donje Bavarske. Mladenaštvo je proveo u Traunsteini, a posljednji mjeseci II. svjetskog rata pozvan je u rezervnu službu protuzračne obrane. Od 1946. do 1951., kada je zaređen za svećenika i počeo predavati, studirao je filozofiju i teologiju na Sveučilištu u Muenchenu i višoj školi u Freisingu. Doktorirao je teologiju 1953. Tema njegove doktorske disertacije bila je "Narod i Božji dom u crkvenom učenju svetoga Augustina". Četiri godine kasnije postaje sveučilišni profesor. Predavao je dogmatiku i fundamentalnu teologiju u Freisingu, zatim u Bonnu od 1959. do 1969., Muensteru od 1963. to 1966. te Tuebingenu od 1966. do 1969. Od 1969. profesor je dogmatske teologije i povijesti na Sveučilištu Regensburg. Bio je već dobro poznat 1962. godine, kada u 35. godini života postaje savjetnikom koelnskog nadbiskupa kardinala Josepha Fringsa na II. vatikanskom koncilu, na kojem je dao značajan doprinos. Između brojnih njegovih publikacija ističe se "Uvod u kršćanstvo" iz 1968. godine u kojem su sabrana njegova predavanja o ispovijedanju apostolske vjere. Među njegovim najistaknutijim djelima je i "Dogma i objava", antologija rasprava, propovijedi i razmišljanja posvećenih pastoralu, koje je objavljeno 1973. godine. Na veliki je odjek naišao i njegov govor na bavarskoj katoličkoj akademiji na temu "Zašto sam još uvijek u Crkvi?", u kojem je ustvrdio: "Samo se u Crkvi može biti kršćanin, a ne pored Crkve?". Godine 1985. objavljenja je njegova knjiga "Razgovor o vjeri", a 1996. djelo "Sol zemlje".

U ožujku 1977. papa Pavao VI. imenuje ga nadbiskupom Muenchena i Freisinga, 28. svibnja posvećen je za biskupa te je postao prvi dijecezanski svećenik nakon 80 godina koji je preuzeo pastoralnu službu velike bavarske nadbiskupije. Tri mjeseca kasnije na konzistoriju 27. lipnja 1977. papa Pavao VI. imenuje ga kardinalom. Bio je relator na V. općoj sinodi biskupa iz 1980. godine na temu "Zadaće kršćanske obitelji u suvremenom svijetu" te delegirani predsjednik VI. sinodske skupštine iz 1983. na temu "Pomirenje i pokora u poslanju Crkve". Papa Ivan Pavao II. imenuje ga 25. studenoga 1981. pročelnikom Kongregacije za nauk vjere te predsjednikom Papinske biblijske komisije i Međunarodne teološke komisije. U travnju 1993. uvršten je među kardinale iz reda biskupa, a za naslovnu crkvu dodijeljena mu suburbikarna crkva Velletri-Segni.

Vice-dekanom Kardinalskog zbora imenovan je 6. studenoga 1998., a 30. studenoga 2002. papa Ivan Pavao II. prihvativši odluku kardinala iz reda biskupa, imenovao ga je dekanom Kardinalskog zbora. Predsjednik je povjerenstva za pripremu Katekizma Katoličke crkve, koji je nakon šest godina rada (1986-1992) predstavljen Svetom Ocu. Rimsko sveučilište LUMSA dodijelilo mu je 10. studenoga 1999. počasni doktorat iz prava. Od 13 studenoga 2000. počasni je akademik Papinske akademije za znanost.

Član je Savjeta Državnog tajništva (drugi odsjek), Kongregacija za istočne Crkve, za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, za biskupe, za evangelizaciju naroda te za katolički odgoj te Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana i Papinskih komisija za Latinsku Ameriku i Ecclesia Dei.